Dr. sc. Maria Blažina 

Centar za istraživanje mora, Institut Ruđer Bošković, Ul. G. Paliage 5, 52210 Rovinj 

Elektronička pošta: mblazina@irb.hr

U prilagodbi klimatskim promjenama potrebno je djelovati odmah kako bismo učinke vidjeli za 50 – 100 godina. Podizanje razine svijesti od najranije dobi omogućit će svim generacijama prihvaćanje novog koncepta održive i CO₂ neutralne ekonomije. Pored energije, drugi veliki problem koji očekuje čovječanstvo je proizvodnja i dostupnost hrane. Hrvatska ima velike mogućnosti da se profilira kao zemlja koja je pravovremeno reagirala na klimatske promjene, kao pouzdan proizvođač i izvoznik hrane, kao proizvođač, moguće i izvoznik, CO₂-neutralnih energenata, i na kraju kao sigurna, čista i ekološki održiva turistička destinacija.

Prilagodbe Hrvatske posljedicama klimatskih promjena

Hrvatska ima dobre planove i uglavnom je usklađena sa strategijama i direktivama Europske komisije o prilagodbi klimatskim promjenama, no provedba tih planova trebala bi biti daleko brža i sistematičnija. Važan je fokus na 3 osnovna područja: energetika, hrana, voda. Trenutno Hrvatska podmiruje 50% svojih energetskih potreba, a ostatak uvozi. S obzirom na podneblje i dostupnost energije Sunca, vjetra i vode, Hrvatska može i mora sve svoje energetske potrebe zadovoljiti korištenjem obnovljivih izvora. S gospodarskim rastom sigurno će nam rasti i energetske potrebe. Kako bismo u tom rastu bili neovisni o fosilnim energentima moramo intenzivno raditi na „ozelenjavanju“ niza sektora, poput energetike, prometa, industrije ili poljoprivrede. Razvoj javnog prijevoza i njegovo baziranje na energentima iz obnovljivih izvora, a poglavito razvoj željezničke infrastrukture značajno bi pridonijeli smanjenju emisija i ekološkoj održivosti sektora energetike. Izgradnja pasivnih i niskoenergetskih stambenih i poslovnih objekata, proizvodnja toplinske, rashladne i električne energije iz energije Sunčeva zračenja te korištenje hidroenergije kadgod i gdjegod je to moguće. Kod proizvodnje hrane valja se orijentirati na organsku akvakulturu, uvođenje novih vrsta u uzgoj i primjenu strogih mjera zaštite divljeg ribljeg fonda. Analogni pristup poželjno je primijeniti i u poljoprivredi. Za održivost poljoprivrede i akvakulture značajno je kvalitetno upravljanje vodama. Ta se tema nadovezuje na bioremedijaciju otpadnih voda, navodnjavanje i racionalizaciju potrošnje vode. Ako se ova 3 područja povežu na mudar način, bit ćemo na tragu uspostave cirkularne ekonomije.

S godinama se može uočiti sve učestalija pojava novih, alohtonih vrsta riba, makro i mikroalgi te želatinoznog zooplanktona, većinom iz toplijih južnih mora. Neke od njih su potencijalno toksične pa posljedice mogu biti ozbiljne i za riblji fond i za kupače. S porastom ljetnih temperatura kod nas je opažen sve učestaliji toksični dinoflagelat Ostreopsis ovata i rebraš Mnemniopsis leidyi koji se hrani jajašcima i larvama komercijalno najvažnijih vrsta riba.

Smanjenje oborina, manji dotok hranjivih tvari s kopna i promjena morske cirkulacije utječu na oligotrofikaciju obalnih mora. Primarna proizvodnja, a i sama struktura fitoplanktona se mijenja, od većih ka sitnijim vrstama koje su tipične za oligotrofna mora. Sve prilagodbe koje bismo primijenili kao odgovor na navedene prijetnje moraju biti usmjerene prema očuvanju bioraznolikosti. Aktivnosti koje doprinose razvoju akvakulture i održivosti ribarstva su jedne od mjera, dok su na drugoj strani mjere smanjenja antropogenog onečišćenja zbog turističke, industrijske i urbane aktivnosti. Dugoročna planiranja se trebaju temeljiti na ekološkim modelima dobivenim integriranjem socio-ekonomskih, fizikalnih, kemijskih i bioloških podataka o cjelokupnom ekosustavu od interesa.

Najugroženiji dijelovi

U nekim dijelovima Hrvatske temperature ljeti prelaze dosadašnje rekorde za 2°C, što nas čini i ekološki i socioekonomski vrlo ranjivima. Stoga, možemo očekivati sve blaže zime i ekstremno vruća i suha ljeta. U zadnje vrijeme je očigledno da će u Hrvatskoj biti sve češće suše, poplave ili neuobičajeno blage zime što čini poljoprivredu znatno osjetljivijom. Kao posljedicu direktnih promjena klime, možemo očekivati „domino efekt“ promjene prinosa kultura, preraspodjelu dobave i ujedno porast cijene vodnih resursa, energenata i hrane. U sprezi s promjenama klimatskih uvjeta procesi poput populacijskog rasta, promjene prehrambenih navika ili proizvodnje biogoriva postavljaju nam velike izazove u potražnji za hranom i cijenama.

U kontinentalnoj Hrvatskoj sve su češće i financijski veće štete od suše, dok na obali Jadrana trpimo sve češće olujna nevremena koja sa sobom nose pijavice, poplavljivanje obalnih gradova, uništavanje infrastrukture u akvakulturi i također velike materijalne gubitke. Najveće štete pretrpjet će obalna Hrvatska i istočna Hrvatska. Stoga, potrebna je sveobuhvatna i hitna provedba navodnjavanja poljoprivrednih površina, prilagodba urbanističkih planova i podizanje nadmorske visine obala gradova te slične mjere. Uz to, preciznim navodnjavanjem uskladila bi se količina i raspodjela potrošene vode sa stvarnim potrebama nasada.

Hrvatska nije spremna na nadolazeće promjene ni na razini individualnih domaćinstava ni šire te joj je potrebna hitna prilagodba u agrikulturnom, urbanom i industrijskom smislu. Potreban je cjelovit pristup u provedbi nacionalne Strategije prilagodbe klimatskim promjenama, kojom bismo sustavno slijedili iste ciljeve na lokalnoj i nacionalnoj razini, čime bismo ostvarili predispoziciju da Hrvatska u globalnom prostoru bude pokretač zelenog i CO₂ neutralnog gospodarstva.

Uloga znanosti

Naše znanstvene ustanove imaju dugogodišnju tradiciju sustavnog praćenja stanja fizikalnih, kemijskih i bioloških parametara i promjena u okolišu. To je izvanredna baza za izradu globalnih matematičkih modela kojima se može predvidjeti daljnji tijek promjena u klimi i posljedično u životnim zajednicama. U kombinaciji s laboratorijskim i in situ eksperimentima nebrojene su mogućnosti predviđanja promjena. Jednom kad ste u stanju predvidjeti promjene u ekosustavu možete i utjecati na njihov tijek i intenzitet. Primjerice, ekofiziološkim modeliranjem može se predvidjeti odgovor fitoplanktona na promjene kiselosti mora, porast temperature ili promjene u sezonskom ciklusu. To nam daje informaciju koliki je kapacitet prilagodbe pojedine vrste, što može biti korisno i za ekologiju i za akvakulturu. Kad je riječ o fitoplanktonu, on je značajan proizvođač kisika, hrana za ribe, a i igra važnu ulogu u uklanjanju ugljičnog dioksida iz atmosfere zbog velike sposobnosti njegove asimilacije (eng. CO₂ sink). Prošle godine (2019. g.) smo organizirali znanstveno popularnu radionicu u Rovinju, gdje smo predstavili mogućnosti učinkovitog kogeneracijskog pročišćavanja otpadnih voda rafinerije nafte uz pomoć jadranskih mikroalgi.

Digitalizacija monitoringa i uspostava daljinskog sustava praćenja stanja (eng. remote observing system) kroz nove IT tehnologije, te veća interdisciplinarnost u istraživanjima i izradi predikcijskih modela značajno bi doprinijeli kvaliteti i pravovremenosti informacija te našoj spremnosti da reagiramo na predstojeće izazove klimatskih promjena. U prilagodbi na klimatske promjene prvi, osnovni i najveći korak za Hrvatsku, kao i cijelo čovječanstvo, jest smanjenje emisija stakleničkih plinova i prelazak na niskougljičnu, održivu energetiku. Nacionalne planove trebaju pratiti lokalne politike,  osiguravanjem javnog prometa na električni pogon, olakšavanjem investicija za energetski napredne sustave (i proizvodnju i ugradnju), izgradnjom infrastrukture koja omogućava smanjenje potrošnje energenata, smanjenjem fiksnih troškova i većim korištenjem obnovljivih izvora.

Primjeri dobre prakse

Primjer dobre prakse u Europskoj uniji je korištenje solarne energije i drugih obnovljivih izvora energije poput vjetra i vode. Instaliranje solarnih kolektora i fotonaponskih ćelija na krovovima i fasadama kod velikih objekata i privatnih kuća, korištenje pametnih solarnih uličnih klupa i autobusnih stanica za akumulaciju električne energije jednostavan je i vrlo pristupačan oblik konverzije sunčeve u toplinsku ili električnu energiju. Drugi primjer je regulacija vodnih tokova i izgradnja malih hidrocentrala, iako je u Hrvatskoj znatno slabija inicijativa usmjerena prema takvim oblicima opskrbe energijom iz obnovljivih izvora. Premda ribarstvo i akvakultura u sinergiji s klimatskim promjenama predstavljaju značajan pritisak za slatkovodne i morske ekosustave, te također zahtijevaju prilagodbu i racionalizaciju, tu se Hrvatska može istaknuti kao primjer dobre prakse. Hrvatska i Italija su nedavno kroz bilateralni dogovor i međusobno usuglašavanje sa zadrugama ribara o obustavi ribolova kroz duži period, postigle odlične rezultate u regeneraciji divljeg ribljeg fonda. Uspostava zaštićenih ribolovnih zona u područjima mrijesta i podvodnih parkova izuzetno je važna za očuvanje, ne samo komercijalnih vrsta ribe, nego i za generalno očuvanje bioraznolikosti, zaštitu od erozije te umanjenje štetnih posljedica klimatskih promjena.

Društvo se može bolje pripremiti na negativne posljedice klimatskih promjena donošenjem strategija na lokalnoj razini, uključenjem mjera prilagodbe u urbanističke planove te redovitim i kvalitetnim informiranjem stanovništva. Strategije i planove potrebno je izraditi na temelju matematičkih projekcija i ekoloških modela. Kvalitetne projekcije moguće su jedino uz uspostavu sustava kontinuiranog praćenja (eng. remote sensing system) i snimanje podataka o fizikalnim, kemijskim i biološkim parametrima u okolišu.

Neizbježno je da ćemo nastaviti živjeti s klimatskim promjenama i mi i brojne buduće generacije. Prilagodba je nužna, ali ako uspijemo usporiti procese klimatskih promjena imat ćemo više vremena i za bezbolniju prilagodbu. Razmišljajući o ostavštini za buduće generacije svakako možemo smatrati da je ublažavanje klimatskih promjena prioritet. Ono što možemo i već djelomično činimo, je sustavno smanjenje emisija stakleničkih plinova, razvoj CO₂ neutralnih izvora energije i razvoj procesa za njihovu akumulaciju i pohranu (eng. Carbon Capture, Utilization and Storage, CCU i CCUS technology).

Projekti

Dugi niz godina uložena su značajna sredstva u monitoring programe, međutim zadnjih desetak godina, kad je riječ o moru, otkako je obustavljen projekt „Jadran“, istraživanja su „usitnjena“ i puno je teže objediniti baze i provoditi integrirane studije nego prije. Također je postalo nemoguće pribaviti sredstva za održavanje neophodne infrastrukture za prikupljanje, pohranu i obradu podataka. U praćenju klimatskih promjena ključni su dugoročni nizovi podataka koji omogućavaju izradu ekoloških modela i predviđanje daljnjeg tijeka promjena. Bilo bi dobro da taj kontinuitet nije prekinut i da nam infrastruktura nije zastarjela. Premda su klimatske promjene u zadnje vrijeme nešto češće samostalna tema natječaja za znanstveno-istraživačke projekte, za moderniziranje pristupa i tehnoloških mogućnosti u naprednim istraživanjima te konkurentnost u globalnim asocijacijama, potrebno je daleko više sredstava.

U razdoblju 2017. – 2019. g. suradnjom Instituta Ruđer Bošković, Sveučilišta Santa Barbara (Kalifornija, SAD) i INA industrija nafte d.d. proveli smo istraživanje Procjene potencijala jadranskih algi za kogeneracijsku proizvodnju biogoriva 3. generacije. Projektom se formirao integrirani matematički model uzgoja proučavanih vrsta mikroalgi iz Jadranskog mora uz definiranje uvjeta uzgoja potencijalnih radnih kultura za proizvodnju biogoriva 3. generacije. Putem objavljenih publikacija rezultati navedenog projekta su javno dostupni.

Provedena su fiziološka istraživanja jadranskih vrsta u fotobioreaktorskom sustavu, a dobiveni rezultati pokazuju da se optimizacijom uvjeta kultivacije može postići povećanje produktivnosti bioprocesa. Izrađena je i ekonomska procjena održivosti predloženih novoformiranih sustava proizvodnje biodizela s odabranim kulturama mikroalgi uz primjenu rafinerijskih otpadnih voda s relativno velikim koncentracijama amonijaka. Rezultati su pokazali da kogeneracijska proizvodnja biodizela iz algalne biomase u industriji prerade nafte može znatno smanjiti troškove pročišćavanja otpadnih voda klasičnim biološkim postupkom. Međutim, dobivena biomasa, odnosno količine na taj način dobivenog biogoriva, premale su da bi zadovoljile današnje potrebe petrokemijske industrije. Dodatno, dokle god su fosilna goriva dostupna, ona će biti cjenovno daleko konkurentnija. Naravno, to ne znači da trebamo odustati od proizvodnje biogoriva, nego da ulaganje u razvoj i proizvodnju biogoriva treba gledati kao investiciju u kvalitetniju budućnost u kojoj će energenti biti ekološki i ekonomski održivi. Isto se odnosi i na razvoj ostalih alternativnih pogonskih sustava.

Biografija autora

Dr. sc. Maria Blažina trenutno radi kao viša znanstvena suradnica u Centru za istraživanje mora u Rovinju na Institutu Ruđer Bošković. Diplomirala je na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije, Sveučilište u Zagrebu. Na Prirodoslovno matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu postala je magistar oceanologije te je na istom fakultetu doktorirala Znanost o moru 2008. godine. Poslijedoktorsko usavršavanje provela je na Sveučilištu Johannes Gutenberg u Mainzu (Njemačka) u sklopu Marie Sklodovska-Curie programa. Dr. sc. Blažina aktivno se bavi istraživanjem bioloških procesa u ekosustavu Jadranskog mora, s posebnim naglaskom na fiziologiju mikroorganizama u vodenom stupcu. Sudjelovala je u 6 međunarodnih i 8 nacionalnih projekata, uključujući i programe sustavnog praćenja stanja i promjena u priobalju. Dosad je vodila 3 znanstveno-istraživačka projekta te objavila 30 znanstvenih radova i 1 poglavlje u knjizi. Dodatno iskustvo stekla je  primjenom znanstvenih spoznaja kroz izradu ekoloških elaborata, stručne usluge za gospodarske subjekte, suradnju s njemačkom spin-off tvrtkom NanotecMarin GmbH i provedbu projekata s partnerima iz industrijskog sektora (SIC d.o.o. i INA d.d.). Od 2017. je u radu fokusirana na procjenu potencijala jadranskih algi u kogeneracijskoj proizvodnji biogoriva, unaprjeđivanje bioloških procesa u remedijaciji toksičnih industrijskih otpadnih voda, te primjenu mikroalgi kao CO₂-sinka (razvoj CCUS tehnologija za suzbijanje klimatskih promjena).

Objava Intervju: Utjecaj klimatskih promjena na morski ekosustav pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

1. Povećanje učestalosti i intenziteta poplava na ugroženim područjima te povećanje učestalosti oborinskih poplava, kao i promjena utjecaja mora na obalu (erozija obale): Tako Grad Poreč, u svojoj lokalnoj Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama, kao najvažnije mjere u vodnom sektoru prepoznaje mapiranje poplavnih zona usred značajne količine oborina, izrade projekata zaštite od štetne razine mora itd. Slično vrijedi i za Grad Rovinj, koji u Planu prilagodbe klimatskim promjenama naglašava da je poplavljivanje uslijed ekstremnih vremenskih uvjeta u prošlosti uzrokovalo štete na obalnom području i da očitovanja dionika projekta ukazuju na sve veću učestalost nevremena s velikim štetama. Plan integralnog upravljanja obalnim područjem (IUOP) Šibensko‐kninske županije naglašava da se na području županije pojavljuje sve više poplava na obalnom području naselja, uzrokovanih dizanjem razine mora te uz bujične tokove u urbanim sredinama. Najizraženije su u području naselja u obalnim zonama. U dnevnim se medijima mogu pronaći, tijekom oborinama bogatog perioda godine, svakodnevne informacije o izlijevanju vode na kolnike, zatvorenim cestama i poplavljenim rivama. Iako su i građani i lokalna vlast svjesni problema, implementirano je jako malo mjera za prilagodbu ovoj promjeni klime koja je već nastupila.

2. Smanjenje produkcije ribe: Opći utjecaj prepoznat od većina stručnjaka migracija je riba iz južnog u sjeverni dio Jadrana zbog razlike u temperaturi mora. Drugi prepoznati utjecaj smanjena je količina ribe. Smanjenje količine ribe smatra se posljedicom izlova. Međutim, budući da Republika Hrvatska ima jasno definirane smjernice lovostaja, vjerojatno je da do izlova dolazi zbog toga što se kao posljedica promjena u klimi mijenja životni ciklus ribama i lovostaj je predviđen u pogrešno vrijeme. Strategija primjene prirodnih rješenja na posljedice klimatskih promjena Grada Zadra, na primjer, prepoznaje različite utjecaje na riblji fond. Neki od njih su osiromašivanje ribom u plitkim područjima zbog smanjenja razine kisika, povećana brzina rasta riba (što može imati pozitivan ili negativan utjecaj) te pojava novih organizama koji prenose bolesti.

3. Višestruki utjecaji na sektor turizma: Udio turizma u BDP-u 2018. i 2019. godine iznosi gotovo 20 % ukupnog BDP-a, a u priobalnim županijama i regijama to je najvažniji izvor primanja i grana gospodarstva. Za turizam je klima jedan od najvažnijih elemenata, posebice ako se radi o temperaturi i količini oborina. Čak 73 % ispitanih njemačkih turista smatra te dvije komponente izuzetno važnima pri odabiru destinacije, a izuzetno je važna i činjenica da se povećanjem količine klimatskih ekstrema smanjuje atraktivnost destinacije. Osim rizika koji prepoznaje Strategija prilagodbe klimatskim promjenama, kao npr. neprilagođenost ponude promjenama u klimi ili štete u sustavu, značajni su izazovi i činjenice da će turisti rado odabirati sebi bliže destinacije, ako se njihova klima približi sadašnjoj klimi priobalja Hrvatske te će dodatno biti potrebno poraditi na ponudi destinacije. Nije zanemariva ni činjenica da će troškovi opskrbe energijom i vodom pri promjeni klimatskih uvjeta zasigurno porasti.

Još 2013. godine Institut za društvena istraživanja u Zagrebu i Društvo za oblikovanje održivog razvoja proveli su istraživanje o stavovima građana o klimatskim promjenama. Već je tada 70 % građana smatralo klimatske promjene značajnim problemom, a više od 40 % građana smatralo je da je ublažavanje klimatskih promjena važnije od trenutačnog gospodarskog razvoja. Zanimljiva je činjenica da su klimatske promjene prioritetom u većem postotku smatrali građani priobalnih regija Republike Hrvatske. Za to je svakako zaslužna činjenica da su već 2013. godine građani regija poput Dalmacije primijetili posljedice klimatskih promjena, ali i činjenica da su gospodarske aktivnosti priobalja uvelike ovisne o stanju prirodnog okoliša. Turistički klimatski indeks, tj. podatak o tome kakvi klimatski parametri odgovaraju turistima, ovisan je o klimatskim promjenama i podrazumijeva raspone temperature.

U istraživanju provedenom 2019. godine, kroz projekt RMPPI, potvrdio se veliki interes građana za temu klimatskih promjena. Građani su upitani smatraju li da su klimatske promjene značajan problem te da ocjenama od 1 – 5 (pri čemu 1 označava minimalnu važnost, a 5 maksimalnu) označe važnost problema, a rezultati pokazuju sljedeće:

Rezultati manjeg istraživanja o stavovima građana o klimatskim promjenama

Iz dijagrama je jasno da prednjači udio građana koji smatraju klimatske promjene značajnim problemom.

Sve ove informacije, i o izazovima i o stavovima građana, upozoravaju o važnosti pravovremenog planiranja prilagodbe klimatskim promjenama u suradnji s građanima. Pritom se posebno misli na prilagodbu na lokalnoj razini, budući da je većina problema prilagodbe i njihovih rješenja lokalne prirode. Osim gospodarske ovisnosti o utjecajima klime, građani priobalnih gradova i u svojim su društvenim komponentama života (rekreacija, stil života i običaji) ovisni o klimatskim promjenama (sportski ribolov, vodeni sportovi, značajniji boravak na otvorenom, učestaliji boravak na suncu itd.), stoga je njihovo zanimanje i uključivanje građana u teme o prilagodbi klimatskim promjenama jedan od najvažnijih elemenata održivosti politika i održivosti razvoja područja.

Autorica teksta je Ivana Rogulj, dipl.ing.el., univ.spec.oecoing., univ.spec.oec. (MBA). Diplomirala elektrotehniku (energetski sustavi), specijalizirala ekoinženjerstvo i magistrirala poslovno upravljanje (MBA). Ima 13 godina iskustva u sektoru održive energetike i trenutno radi kao programska direktorica u DOOR-u te provodi projekte u području ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama.

Izvori teksta:

http://www.door.hr/wp-content/uploads/2016/06/Trenutne-cijene-i-radna-mjesta-ili-zajedni%C4%8Dka-budu%C4%87nost.pdf

http://ee.fesb.unist.hr/rmppi/hr/projekt/

http://www.porec.hr/sadrzaj/dokumenti/2019_05_29_Strategija_prilagodbe_klimatskim_promjenama_Grad_Porec_Parenzo.pdf

http://www.rovinj-rovigno.hr/wp-content/uploads/2019/05/Nacrt-Plana-prilagodbe-klimatskim-promjenama-za-Grad-Rovinj-Rovigno.pdf

https://www.pap-thecoastcentre.org/pdfs/Obalni%20plan%20SKZ.pdf

https://www.grad-zadar.hr/repos/doc/Nacrt%20Strategije%20primjene%20prirodnih%20rjesenja%20u%20prilagodbi%20na%20klimatske%20promjene%20za%20Grad%20Zadar.pdf

Izvor slike:

https://pixabay.com/photos/skyline-rovinj-croatia-water-1738058/

Objava Utjecaj klimatskih promjena na priobalne gradove Republike Hrvatske i stavovi stanovništva pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

U veljači 2020. godine izmjerene su najviše temperature mora ikad zabilježene na Velikom koraljnom grebenu. Znanstvenici sa Sveučilišta James Cook u Townsville u Australiji snimili su 1036 grebena iz zraka i otkrili da su ekstremno visoke temperature u veljači uzrokovale najrasprostranjenije izbjeljivanje ikad. Krajem ožujka, istraživači s Instituta za znanost o moru u Sydneyu i na Sveučilištu Southern Cross testirali su tehnologiju tzv. „zasijavanje oblaka“ na obali Queensland u Australiji za odbijanje određene količine sunčevih zraka od pregrijanog grebena. Pomoću dvije turbine visokog tlaka, znanstvenici su raspršili mikroskopske kapljice slane vode u zrak. Kapljice su zatim isparile, ostavljajući iza sebe vrlo male kristale soli na kojima se zadržala vodena para, stvarajući oblake koji učinkovitije reflektiraju sunce. Znanstvenici su otkrili da se stvaranjem stotina bilijuna takvih kristalića morske soli u sekundi može smanjiti izbjeljivanje koraljnih grebena tijekom toplinskih valova.

U Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu procijenjen je porast temperature Jadranskog mora za 1,6 do 2,4 °C do 2070. godine. Očekivane posljedice su: migracija morskih organizama u dublje vode i prema sjeveru, veća brojnost invazivnih stranih vrsta i smanjenje ili nestanak zavičajnih vrsta riba. Uz to, procijenjen je porast kiselosti Jadranskog mora za 0,1 do 0,2 stupnja pH. Zakiseljavanje mora i oceana imat će velike posljedice na morske ekosustave i rezultirat će degradacijom biogenih staništa.

Prema oceanografskim mjerenjima koje vrši Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita od početka 1950-ih godina površinski sloj Jadrana, do dubine od oko 20 m, tijekom šezdesetak godina zagrijao se za oko 1,8 °C. Sloj Jadrana na dubinama između 20 m i 100 m, u tom razdoblju ohladio se za oko 0,6 °C, dok se sloj Jadrana, u dubinama većim od 100 m, u istom razdoblju zagrijao za oko 0,2 °C. Satelitski podaci pokazuju da je tijekom dva desetljeća temperatura pri samoj površini mora porasla za nekih 1 °C, s time da je porast u ljetnim mjesecima bio oko 1,4 °C, dok je u zimskim mjesecima bio oko 0,6 °C.

U Jadranu se sve češće opaža pomor koralja, a povećanje temperature mora pogoduje i širenju invazivnih vrsta alga, koje stvaraju gusti pokrov na dnu i uništavaju druge organizme. Također, više temperature mora pogoduju migraciji tropskih vrsta riba iz Sredozemlja u Jadran, a te bi ribe mogle ugroziti postojeći riblji fond.

Izvori teksta:

https://www.euronews.com/living/2020/04/20/artificial-clouds-could-save-vulnerable-coral-reef-from-climate-change

https://www.abc.net.au/news/2020-03-15/cyclone-great-barrier-reef-bleaching-record-seas-temperatures/12050102

http://www.geoengineeringmonitor.org/2018/05/marine_cloud_brightening/

http://www.izor.hr/web/guest/postaja-punta-jurana

https://sibenski.slobodnadalmacija.hr/sibenik/susur/zanimljivosti/jadransko-more-se-zagrijava-odumiru-koralji-i-spuzve-i-sve-je-vise-quot-cudnih-quot-riba-501522

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2020_04_46_921.html

https://morski.hr/2018/08/29/akademik-mirko-orlic-jadran-se-zagrijao-za-cak-2-c-i-to-vec-utjece-na-turizam-do-kraja-stoljeca-razina-mora-visa-za-1-m/

Izvor slike:

https://pixabay.com/photos/sea-ocean-water-sea-life-coral-79528/

Objava Umjetnim oblacima protiv pregrijavanja koraljnih grebena pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Trenutno jedan od najvećih problema, uz problem povećavanja temperature što je glavni uzročnik nestanaka koraljnih grbena, je promjena kemijske ravnoteže oceana i konstantno povećavanje njegove kiselosti utječući na migracije i odumiranje životinjskih i biljnih vrsta, a to u konačnici utječe na čitav ekosustav. U najnovijim istraživanja ispostavilo se da je sposobnost apsorbiranja ugljičnog dioksida Sjevernog Atlantika precijenjena što će uvelike utjecati na klimu. Uz to, mnogi organizmi koji bi mogli izdržati određenu razinu kiselosti riskiraju izgubiti takvu sposobnost prilagodbe zbog onečišćenja plastikom. Budući da se ovaj proces događa brzo, prilagoditi se uspijevaju samo mikrorganizmi. Ovi zaključci potkrijepljeni su istraživanjima programa BIOACID koji je pridonio analiziranju učinaka zakiseljavanja oceana kojim je utvrđeno da su naša sve više kisela mora nusprodukt gorivih fosilnih goriva, zbog čega postaju sve više neprijateljski nastrojena prema životu u moru. Dakle, još jedan od učinaka zakiseljavanja oceana je apsorpcija ugljičnog dioksida iz atmosfere u more gdje otapanjem stvara slabu ugljičnu kiselinu.

Zakisljevanje pomaže globalnom zagrijavanju. Znanstvenici su pretpostavili da će alga Emiliana huxley suzbiti negativne učinke ugljikovog dioksida na morskim površinama jer bi njezino razmnožavanje i prirodno brzo širenje omogućilo brzo prenošenje CO2 u dubine i proizvodnju dimetil sulfida. Međutim, novi uvjeti u moru su za tu algu stvorili dodatne napore u prilagodbi i usporili njeno prirodno širenje. Pritisku na morski okoliš uvelike pridonosi čovjek, a propadanje morskih staništa i vrsta, a uz to i smanjivanje genetske varijabilnosti izazovi su današnjice. Američka Nacionalna agencija za istraživanje oceana i atmosfere (NOAA) smatra kako je pacifički glatki kit, jedna od najrjeđih i najugroženijih morskih vrsta, radi zatopljenja oceana, što je dovelo do poremećaja u rasprostranjenosti zooplanktona, morala promijeniti stanište što je dovelo do dodatnog pada broja jedinki vrste. Uz petljanje u ribarsku opremu i udarce plovila, glavni uzročnici pomora ovih kitova bile su promjene u ekosustavu, nemogućnost prilagodbe novome okolišu i nedostatak hrane, uvjetovani klimatskim promjenama. Desetljeća znanstvenih istraživanja ukazuju na drastično osiromašenje svjetskih oceana i mora.

Morski ekosustav ugrožen je u cijelom Mediteranu, pa tako i u Jadranu. Promjene koje se događaju u svjetskim morima utječu i na naše more. Ono je poluzatvoreno i relativno plitko što znači da je veća opasnost od ozbiljnih i trajnih posljedica uzrokovanih klimatskim promjenama, tj. izravnom i neizravnom ljudskom aktivnošću poput turizma, ribarstva i marikulture. Prema podacima Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Zavoda za zaštitu okoliša i prirode, ne zna se točan broj vrsta u Jadranskom moru, ali se kreće između 7000 do 8000 uz ukupan broj vrsta i podvrsta moguće veći od 12000. U istraživanju koje je objavio Zajednički istraživački centar (JRC) Europske komisije, proučavane su promjene u Sredozemnom moru zadnjih 50 godina. Izgubljeno je 41% morskih sisavaca i 34% ukupne količine ribe, od toga su najveći gubitci zabilježeni u Jadranu s gubitkom od 50%. Društvo istraživača mora 20000 milja je 2019. godine iznijelo je podatke da je plemenita periska, zaštićeni hrvatski endem i najveći školjkaš, imala zabilježen izniman mortalitet, a na nekim mjestima vrsta je potpuno nestala.

Ekosustav Jadrana formirao se s morem desecima milijuna godina, a njegova stabilnost prebrzo se mijenjala. Znanstvenici Norse i Crowder u djelu Marine Conservation Biology: The Science of Maintaining the Sea’s Biodiversity tvrde da su glavni problemi narušavanja stabilnosti:

• Onečišćenje
• Izlov
• Invazivne vrste
• Klimatske promjene.

Prema novousvojenoj Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. s pogledom na 2070. posebna pažnja bi se trebala posvetiti sektorima koji su najviše pod utjecajem klimatskih promjena, a tu spadaju i: ribarstvo, akvakultura, bioraznolikost i turizam. Isto tako, trenutno je globalno aktivno promoviranje Greenpeaceo-vog plana „30 do ’30 – Plan za zaštitu svjetskih mora“ kojim bi osmišljena mreža zaštićenih područja, tj. morskih rezervata u svjetskim morima omogućila oporavak otvorenim morima. Prihvaćanjem odgovornosti i preuzimanjem inicijative (strategije, ideje, direktive, peticije, itd.) te spajanjem prirodne i društvene regulative i donošenjem zakonskih regulativa Hrvatska se suočava i bavi problemima Jadrana, a tako i ostalih morskih i oceanskih površina. Neke od ideja očuvanja Jadrana uspješno su pridonijele očuvanju ekosustava, a izvanredan primjer je oporavak plavoperajne tune u Sredozemnom moru. Prema Priručniku za zaštitu mora i prepoznavanje živog svijeta Jadrana, Udruge za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce, ideje i mehanizmi očuvanja Jadrana su:

• Održivi ribolov
• Održivi turizam
• Zaštićena područja i ekološke mreže
• Integrirano upravljanje obalnim područjem.

Prema najnovijim znanstvenim istraživanjima poput Obnove morskog života (Rebuilding Marine Life) na kojem je sudjelovao i renomirani prof. Carlos Duarte, oceani bi se mogli uspješno obnoviti za 30 godina. Smanjen je broj uništenih staništa te postoji mogućnost povratka velikog broja vrsta uz mjere poput zaštite dijelova oceana (staništa), kontrole onečišćenja i održivog ribolova. Također, došlo je do pojave slanih močvara koje apsorbiraju i skladište iznimne količine ugljikovog dioksida što rasterećuje oceane. Prema zadnjim podatcima Unije za očuvanje ugroženih vrsta (Union for Conservation of Nature’s Red List of Threatened Species) trenutno je 1349 ugroženih morskih vrsta. Budućnost Mediterana za sada je još uvijek upitna no u nekim dijelovima svijeta ponovno su se pojavile vrste: morske vidre u zapadnoj Kanadi, sivog tuljana i vranaca u Baltičkom moru te grbavog kita u istočnoj Australiji. Prihvatimo li kao društvo i kao pojedinci našu ekološku odgovornost, zajedničkim naporom moguće je uspješno savladati klimatske izazove današnjice. Dakle, obnova oceana do 2050. godine predstavlja veliki izazov u čovjekovom ostvarivanju globalno održive budućnosti.

5 kratkih savjeta kako kako ekološki prihvatljivo roniti

Što je BIOACID progam

30 DO ’30. – Plan za zaštitu svjetskih mora

Video o oceanima:

Bioraznolikost Jadrana

Autorica teksta je Ema Bogunović, studentica preddiplomskog studija Znanosti o okolišu, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Aktivna volonterka dugi niz godina, sportaš te redoviti sudionik međunarodnih razmjena i projekata usko vezanih uz održivost i zaštitu okoliša. Zainteresirana za istraživanje i pronalazak modela idealnog mogućeg djelovanja čovjeka u skladu s ekonomskim, okolišnim i socijalnim načelima koje mu omogućava ugodan život danas bez nanošenja štete budućnosti.

Izvori teksta:

https://www.oceanacidification.de/publications/?lang=en

https://www.fisheries.noaa.gov/

https://ec.europa.eu/jrc/en

http://www.drustvo20000milja.hr/?p=1683

https://academic.oup.com/bioscience/article/57/6/536/236291

https://www.ribahrvatske.hr/iccat-medunarodna-komisija-za-ocuvanje-atlantskih-tuna/

https://www.fisheries.noaa.gov/species/north-pacific-right-whale

http://www.haop.hr/hr/tematska-podrucja/prirodne-vrijednosti-stanje-i-ocuvanje/bioraznolikost/morske-vrste

Izvori slika:

https://pixabay.com/photos/fish-underwater-diving-water-378286/

https://pixabay.com/photos/norway-lofoten-nature-landscape-4540666/

https://pixabay.com/photos/crawl-grey-seals-sandbar-1753773/

Objava Utjecaj klimatskih promjena na oceane, mora i njihovu obnovu pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Autor fotografije: Stjepan Surać

Objava Ribarstvo i akvakultura pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.