Oko 72 posto površine Zemlje je pokriveno vodom, od toga gotovo 97 posto otpada na morsku i oceansku vodu. Takve vode dom su nezamislivom bogatstvu života i ekosustava, a zbog svojeg ogromnog prostranstva od životne su važnosti za zdravlje planeta Zemlje tako što reguliraju klimu i pohranjuju goleme količine ugljika i njegovih spojeva. Međutim, njihovo stanje se alarmantno brzo mijenja i posljedice su globalno vidljive. Povećanje emisija stakleničkih plinova uzrokuje apsorbiranje energije iz atmosfere u oceane što dovodi do porasta temperature, promjene u vremenskim uvjetima, promjene morskih struja i topljenje morskog leda što uzrokuje i porast razine mora. Ljudske aktivnosti poput ilegalnog i prekomjernenog ribolova, neprimjerenog gospodarenja otpadom i onečišćenja samo potiču na dodatne i ekstremnije promjene u harmoničnom sustavu Zemlje.
Trenutno jedan od najvećih problema, uz problem povećavanja temperature što je glavni uzročnik nestanaka koraljnih grbena, je promjena kemijske ravnoteže oceana i konstantno povećavanje njegove kiselosti utječući na migracije i odumiranje životinjskih i biljnih vrsta, a to u konačnici utječe na čitav ekosustav. U najnovijim istraživanja ispostavilo se da je sposobnost apsorbiranja ugljičnog dioksida Sjevernog Atlantika precijenjena što će uvelike utjecati na klimu. Uz to, mnogi organizmi koji bi mogli izdržati određenu razinu kiselosti riskiraju izgubiti takvu sposobnost prilagodbe zbog onečišćenja plastikom. Budući da se ovaj proces događa brzo, prilagoditi se uspijevaju samo mikrorganizmi. Ovi zaključci potkrijepljeni su istraživanjima programa BIOACID koji je pridonio analiziranju učinaka zakiseljavanja oceana kojim je utvrđeno da su naša sve više kisela mora nusprodukt gorivih fosilnih goriva, zbog čega postaju sve više neprijateljski nastrojena prema životu u moru. Dakle, još jedan od učinaka zakiseljavanja oceana je apsorpcija ugljičnog dioksida iz atmosfere u more gdje otapanjem stvara slabu ugljičnu kiselinu.
Zakisljevanje pomaže globalnom zagrijavanju. Znanstvenici su pretpostavili da će alga Emiliana huxley suzbiti negativne učinke ugljikovog dioksida na morskim površinama jer bi njezino razmnožavanje i prirodno brzo širenje omogućilo brzo prenošenje CO2 u dubine i proizvodnju dimetil sulfida. Međutim, novi uvjeti u moru su za tu algu stvorili dodatne napore u prilagodbi i usporili njeno prirodno širenje. Pritisku na morski okoliš uvelike pridonosi čovjek, a propadanje morskih staništa i vrsta, a uz to i smanjivanje genetske varijabilnosti izazovi su današnjice. Američka Nacionalna agencija za istraživanje oceana i atmosfere (NOAA) smatra kako je pacifički glatki kit, jedna od najrjeđih i najugroženijih morskih vrsta, radi zatopljenja oceana, što je dovelo do poremećaja u rasprostranjenosti zooplanktona, morala promijeniti stanište što je dovelo do dodatnog pada broja jedinki vrste. Uz petljanje u ribarsku opremu i udarce plovila, glavni uzročnici pomora ovih kitova bile su promjene u ekosustavu, nemogućnost prilagodbe novome okolišu i nedostatak hrane, uvjetovani klimatskim promjenama. Desetljeća znanstvenih istraživanja ukazuju na drastično osiromašenje svjetskih oceana i mora.
Morski ekosustav ugrožen je u cijelom Mediteranu, pa tako i u Jadranu. Promjene koje se događaju u svjetskim morima utječu i na naše more. Ono je poluzatvoreno i relativno plitko što znači da je veća opasnost od ozbiljnih i trajnih posljedica uzrokovanih klimatskim promjenama, tj. izravnom i neizravnom ljudskom aktivnošću poput turizma, ribarstva i marikulture. Prema podacima Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Zavoda za zaštitu okoliša i prirode, ne zna se točan broj vrsta u Jadranskom moru, ali se kreće između 7000 do 8000 uz ukupan broj vrsta i podvrsta moguće veći od 12000. U istraživanju koje je objavio Zajednički istraživački centar (JRC) Europske komisije, proučavane su promjene u Sredozemnom moru zadnjih 50 godina. Izgubljeno je 41% morskih sisavaca i 34% ukupne količine ribe, od toga su najveći gubitci zabilježeni u Jadranu s gubitkom od 50%. Društvo istraživača mora 20000 milja je 2019. godine iznijelo je podatke da je plemenita periska, zaštićeni hrvatski endem i najveći školjkaš, imala zabilježen izniman mortalitet, a na nekim mjestima vrsta je potpuno nestala.
Ekosustav Jadrana formirao se s morem desecima milijuna godina, a njegova stabilnost prebrzo se mijenjala. Znanstvenici Norse i Crowder u djelu Marine Conservation Biology: The Science of Maintaining the Sea’s Biodiversity tvrde da su glavni problemi narušavanja stabilnosti:
• Onečišćenje
• Izlov
• Invazivne vrste
• Klimatske promjene.
Prema novousvojenoj Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. s pogledom na 2070. posebna pažnja bi se trebala posvetiti sektorima koji su najviše pod utjecajem klimatskih promjena, a tu spadaju i: ribarstvo, akvakultura, bioraznolikost i turizam. Isto tako, trenutno je globalno aktivno promoviranje Greenpeaceo-vog plana „30 do ’30 – Plan za zaštitu svjetskih mora“ kojim bi osmišljena mreža zaštićenih područja, tj. morskih rezervata u svjetskim morima omogućila oporavak otvorenim morima. Prihvaćanjem odgovornosti i preuzimanjem inicijative (strategije, ideje, direktive, peticije, itd.) te spajanjem prirodne i društvene regulative i donošenjem zakonskih regulativa Hrvatska se suočava i bavi problemima Jadrana, a tako i ostalih morskih i oceanskih površina. Neke od ideja očuvanja Jadrana uspješno su pridonijele očuvanju ekosustava, a izvanredan primjer je oporavak plavoperajne tune u Sredozemnom moru. Prema Priručniku za zaštitu mora i prepoznavanje živog svijeta Jadrana, Udruge za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce, ideje i mehanizmi očuvanja Jadrana su:
• Održivi ribolov
• Održivi turizam
• Zaštićena područja i ekološke mreže
• Integrirano upravljanje obalnim područjem.
Prema najnovijim znanstvenim istraživanjima poput Obnove morskog života (Rebuilding Marine Life) na kojem je sudjelovao i renomirani prof. Carlos Duarte, oceani bi se mogli uspješno obnoviti za 30 godina. Smanjen je broj uništenih staništa te postoji mogućnost povratka velikog broja vrsta uz mjere poput zaštite dijelova oceana (staništa), kontrole onečišćenja i održivog ribolova. Također, došlo je do pojave slanih močvara koje apsorbiraju i skladište iznimne količine ugljikovog dioksida što rasterećuje oceane. Prema zadnjim podatcima Unije za očuvanje ugroženih vrsta (Union for Conservation of Nature’s Red List of Threatened Species) trenutno je 1349 ugroženih morskih vrsta. Budućnost Mediterana za sada je još uvijek upitna no u nekim dijelovima svijeta ponovno su se pojavile vrste: morske vidre u zapadnoj Kanadi, sivog tuljana i vranaca u Baltičkom moru te grbavog kita u istočnoj Australiji. Prihvatimo li kao društvo i kao pojedinci našu ekološku odgovornost, zajedničkim naporom moguće je uspješno savladati klimatske izazove današnjice. Dakle, obnova oceana do 2050. godine predstavlja veliki izazov u čovjekovom ostvarivanju globalno održive budućnosti.
5 kratkih savjeta kako kako ekološki prihvatljivo roniti
30 DO ’30. – Plan za zaštitu svjetskih mora
Video o oceanima:
Autorica teksta je Ema Bogunović, studentica preddiplomskog studija Znanosti o okolišu, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Aktivna volonterka dugi niz godina, sportaš te redoviti sudionik međunarodnih razmjena i projekata usko vezanih uz održivost i zaštitu okoliša. Zainteresirana za istraživanje i pronalazak modela idealnog mogućeg djelovanja čovjeka u skladu s ekonomskim, okolišnim i socijalnim načelima koje mu omogućava ugodan život danas bez nanošenja štete budućnosti.
