Tim znanstvenika u Australiji provodi eksperimentalna ispitivanja nove tehnologije tzv. „zasijavanje oblaka“ koja će omogućiti smanjenje intenziteta sunčevog zračenja, koje sve više zagrijava površinski sloj mora zbog globalnog zagrijavanja i negativno utječe na koraljne grebena. Ovo bi moglo biti privremeno rješenje koje će pomoći spriječiti negativne posljedice klimatskih promjena u važnim morskim sredinama. Veliki koraljni greben u Australiji trenutno proživljava treće masovno izbjeljivanje koralja u pet godina. Kada se temperatura mora podigne iznad prosjeka, koralji su tada pod stresom te istiskuju alge koje im daju boju. Zbog toga, koralji poprimaju bijelu boju pojavom zvanom „izbjeljivanje“. Koralji ne ugibaju kod svakog izbjeljivanja, no što su više pod utjecajem takve pojave veća je vjerojatnost da će uginuti. Budući da ljeta u Australiji iz godine u godinu postaju sve toplija, ovakav jedinstveni ekosustav ima vrlo malu vjerojatnost da se oporavi. Međuvladin panel o klimatskim promjenama predviđa da 70 % do 90 % koraljnih grebena može izumrijeti, ako globalno zagrijavanje dosegne 1,5 oC.
U veljači 2020. godine izmjerene su najviše temperature mora ikad zabilježene na Velikom koraljnom grebenu. Znanstvenici sa Sveučilišta James Cook u Townsville u Australiji snimili su 1036 grebena iz zraka i otkrili da su ekstremno visoke temperature u veljači uzrokovale najrasprostranjenije izbjeljivanje ikad. Krajem ožujka, istraživači s Instituta za znanost o moru u Sydneyu i na Sveučilištu Southern Cross testirali su tehnologiju tzv. „zasijavanje oblaka“ na obali Queensland u Australiji za odbijanje određene količine sunčevih zraka od pregrijanog grebena. Pomoću dvije turbine visokog tlaka, znanstvenici su raspršili mikroskopske kapljice slane vode u zrak. Kapljice su zatim isparile, ostavljajući iza sebe vrlo male kristale soli na kojima se zadržala vodena para, stvarajući oblake koji učinkovitije reflektiraju sunce. Znanstvenici su otkrili da se stvaranjem stotina bilijuna takvih kristalića morske soli u sekundi može smanjiti izbjeljivanje koraljnih grebena tijekom toplinskih valova.
U Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu procijenjen je porast temperature Jadranskog mora za 1,6 do 2,4 °C do 2070. godine. Očekivane posljedice su: migracija morskih organizama u dublje vode i prema sjeveru, veća brojnost invazivnih stranih vrsta i smanjenje ili nestanak zavičajnih vrsta riba. Uz to, procijenjen je porast kiselosti Jadranskog mora za 0,1 do 0,2 stupnja pH. Zakiseljavanje mora i oceana imat će velike posljedice na morske ekosustave i rezultirat će degradacijom biogenih staništa.
Prema oceanografskim mjerenjima koje vrši Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita od početka 1950-ih godina površinski sloj Jadrana, do dubine od oko 20 m, tijekom šezdesetak godina zagrijao se za oko 1,8 °C. Sloj Jadrana na dubinama između 20 m i 100 m, u tom razdoblju ohladio se za oko 0,6 °C, dok se sloj Jadrana, u dubinama većim od 100 m, u istom razdoblju zagrijao za oko 0,2 °C. Satelitski podaci pokazuju da je tijekom dva desetljeća temperatura pri samoj površini mora porasla za nekih 1 °C, s time da je porast u ljetnim mjesecima bio oko 1,4 °C, dok je u zimskim mjesecima bio oko 0,6 °C.
U Jadranu se sve češće opaža pomor koralja, a povećanje temperature mora pogoduje i širenju invazivnih vrsta alga, koje stvaraju gusti pokrov na dnu i uništavaju druge organizme. Također, više temperature mora pogoduju migraciji tropskih vrsta riba iz Sredozemlja u Jadran, a te bi ribe mogle ugroziti postojeći riblji fond.
