Klima je skup prosječnih vremenskih stanja atmosfere odnosno skupa meteorološkoh elemenata i pojava kroz dulje vremensko razdoblje. Prema preporuci Svjetske meteorološke organizacije (WMO) koristi se referentno klimatsko razdoblje u trajanju od 30 godina (npr. 1931. – 1960., 1961. – 1990).

IPCC definira klimatsku promjenu kao „…svaka promjena u klimi tijekom vremena, bilo zbog prirodnih promjena ili promjena koje su rezultat ljudskih aktivnosti.“ Definicija klimatskih promjena prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) se posebno oslanja na ljudsko djelovanje kao: „promjena klime koja se pripisuje izravno ili neizravno ljudskim aktivnostima koje mijenjaju sastav globalne atmosfere i koja je, pored prirodnih klimatskih varijabilnosti, promatrana tijekom usporedivih razdoblja.“

Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) definira prilagodbu kao „prilagodbu u prirodnim ili ljudskim sustavima kao  odgovor na stvarne ili očekivane klimatske podražaje ili njihove učinke koji ublažavaju štetu ili iskorištavaju korisne mogućnosti“.

Prilagodba se također može shvatiti kao učenje kako živjeti s posljedicama klimatskih promjena.

Prilagodbu na klimatske promjene možemo sagledati i kao prilagodbu na prirodnu varijabilnost/promjenjivost tj. pojavu ekstrema neovisno o tome povećava li se njihova frekvencija, trajanje ili prostorni obuhvat.

Sposobnost sustava (prirodni i ljudski) da se prilagodi klimatskim promjenama (uključujući i klimatske varijabilnosti i ekstreme), do ublažavanja potencijalne štete, iskorištavanja prilike i nošenja s posljedicama.

Radnja ili proces koji povećava osjetljivost na opasnosti povezanih s klimatskim promjenama. Postupci i procesi neprilagođenosti često uključuju planirane razvojne politike i mjere koje donose kratkoročne dobiti ili ekonomske koristi, ali i porast ranjivosti u srednjem i dugom roku.

Pojedinačni učinci djelovanja kada se dodaju prethodne i buduće radnje u razumno dogledno vrijeme. Kumulativni učinci mogu biti posljedica pojedinačno manjih ali zajedno značajnijih radnji koje se odvijaju tijekom određenog vremenskog razdoblja.

Stupanj do kojeg je sustav pod utjecajem podražaja klimatskih promjena, bilo negativno ili korisno. Učinak može biti izravan (e npr. promjena u prinosa usjeva  kao odgovor na promjene temperatura) ili neizravan (npr. štete uzrokovane povećanjem učestalosti obalnih poplava zbog porasta razine mora).

Stupanj do kojeg je sustav osjetljiv ili u nemogućnosti nositi se s štetnim učincima klimatskih promjena, uključujući klimatske varijabilnosti i ekstreme. Ranjivost je funkcija karaktera, veličine i stope klimatske promjene te varijacije na koje je sustav izložen, njegova osjetljivost i njegov kapacitet prilagodljivosti.

Sposobnost društvenog ili prirodnog sustava apsorbirati poremećaje, zadržavajući istu osnovnu strukturu i načine funkcioniranja, kao i sposobnost samostalnog organiziranja i prilagodi na stres i promjene.

Odnos posljedice nekog događaja i vjerojatnosti njegovog izbijanja.

Neupitne mjere su one koje donose korist i bez klimatskih promjena. Provedba tih mjera predstavlja vrlo učinkovit prvi korak u dugoročnoj strategiji prilagodbe. Na primjer,  kontrola propuštanja u vodovodnim cijevima ili održavanje odvodnih kanala gotovo uvijek se smatra dobrom investicijom iz perspektive analize troškova i koristi, čak i u odsustvu klimatskih promjena. Poboljšanje izolacijskih normi zgrada i klimatsko poboljšanje zgrada je još jedan tipičan primjer neupitne mjere, budući povećavaju  klimatsku izdržljivost, a bilo koji dodatni trošak bit će vraćen u roku od nekoliko godina.

Prijetnja predstavlja pojavu, fenomen ili ljudsku aktivnost koja može dovesti do gubitka života, ozljede ili drugog negativnog utjecaja na zdravlje ili imovinu.

Klimatske promjene će utjecati na većinu rizika od katastrofa tako da Planovi upravljanja rizicima to trebaju uzeti i nadopuniti specifične ciljeve i mjere djelovanja za smanjenje rizika od katastrofa.

Pojam koji se koristi za opis postupka smanjenja emisija stakleničkih plinova koje doprinose klimatskim promjenama. Uključuje strategije za smanjenje emisija stakleničkih plinova (niskougljični razvoj) i povećanje spremnika ugljika.

Vezanje i apsorpcija ugljika(obično u obliku CO₂).Prirodni spremnici ugljika su šume i drugi ekosustavi koji vežu ugljik i time ga uklanjaju iz atmosfere te neutraliziraju emisijeCO₂.

Svi atmosferski plinovi (prirodnog ili antropogenog porijekla) koji upijaju toplinsko zračenje emitirano na Zemljinoj površini. Pritom zadržava toplinu u atmosferi rezultirajući neuravnoteženim zagrijavanjem i klimatskim promjenama.

Usluge ekosustava se mogu definirati kao dobrobiti koje ljudi primaju od ekosustava. UN definira četiri kategorije usluga ekosustava koji pridonose ljudskoj dobrobiti:

• usluge osiguravanjanpr. divlje hrane, usjeva, svježe vode i biljnih lijekova;
• regulacijske usluge npr. filtracija štetnih tvari po močvarama, regulacija klime kroz skladištenje ugljika, cirkulacija vode, oprašivanje i zaštita od katastrofa
• kulturne usluge npr. rekreacija, duhovne i estetske vrijednosti, obrazovanje
• pomoćne usluge, npr. nastanak tla, fotosinteza i cirkulacija hranjivih tvari.

Zelena infrastruktura je strateški planirana mreža prirodnih i polu-prirodnih područja s ostalim ekološkim značajkama koje su planirane na način da pružaju široki spektar usluga ekosustava, a uključuje zelene prostore (ili plave, ako se radi o vodenim ekosustavima) i druge fizičke značajke u kopnenim (uključujući obalne) i morskim područjima.

Pod zelenom infrastukturom se ne misli samo na zelene prostore kao što su parkovi i otvoreni prostori, nego također na plavu infrastrukturu koja uključuje urbanu odvodnju i odvodne jarke, močvare, rijeke, potoke, bare, lokve, mrtvaje, kanale i njihove nasipe kao i ostale vodotoke. Zaštićena područja i područja ekološke mreže (Natura 2000) dio su zelene infrastrukture.

Representative Concentration Pathways (Reprezentativne “staze” (trajektorije) koncentracija)

Proces prijenosa vode u atmosferu putem isparavanja iz tla ili putem transpiracije sa biljaka. Transpiracija je proces izlučivanja vode u obliku vodene pare.

Ekstremnim vremenskim i klimatskim događajima smatraju se izrazito nepovoljne vremenske i klimatske prilike koje prekidaju normalno odvijanje života, uzrokuju žrtve, štetu na imovini i/ili njen gubitak, te štetu na javnoj infrastrukturi i/ili okolišu.