Objava RESFlex – Energetski neovisna Hrvatska bazirana na visokom udjelu obnovljivih izvora energije te različitih tehnologija brzog odziva pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Objava SUCCESS – Održivi koncept integracije distribuiranih spremnika energije pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Objava Novi materijali za pohranu energije pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Objava Plazmonički alternativni materijali za konverziju solarne energije pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Zavod za energetska postrojenja, energetiku i okoliš, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Ul. Ivana Lučića 5, 10000, Zagreb

Elektronička pošta: ankica.kovac@fsb.hr

Mjere prilagodbe klimatskim promjenama koje bi po meni trebale imati najveći utjecaj vezane su za ranjivo područje energetike kao jezgrom svih ostalih ranjivih područja. Trebamo se odmaknuti od fosilnih goriva i u potpunosti okrenuti obnovljivim izvorima energije i njihovoj pohrani (npr. u formi vodika kao izvrsnom spremniku i vektoru energije) čime će se osigurati energetska neovisnost, a što je pogotovo u nesigurnim vremenima izuzetno važno. Time će se utjecaj „domino efekta“ odraziti na sva druga ranjiva područja.

Prilagodba Hrvatske posljedicama klimatskih promjena

Klimatske promjene, dugoročno gledano, vrlo negativno će utjecati na gospodarski razvoj jer uslijed različitih vremenskih nepogoda poput suše, kiše, poplava i požara pogođene zemlje moraju izdvojiti velika sredstva kako bi se šteta nadomjestila. Porast temperature i razine mora, te ekstremni vremenski uvjeti negativno utječu na ranjiva područja poput poljoprivrede, šumarstva, ribarstva i turizma, a kako proizvodnja energije postaje manje pouzdana tako će se povećati i potražnja za energijom. Sve to može dovesti do poremećaja u trgovinskim i opskrbnim lancima između zemalja diljem svijeta.

Velike klimatske promjene već su stigle u Hrvatsku. Svjedočimo tome kroz niz vremenskih nepogoda poput suša, toplinskih udara, šumskih požara i poplava koje su posljedice klimatskih promjena. Ako uzmemo za primjer 2019. godinu, u Hrvatskoj su i količine oborina i srednja godišnja temperatura zraka bile iznad prosjeka. Prema podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ), srednja godišnja temperatura zraka u 2019. godini za postaju Zagreb-Grič iznosila je 14,2 °C čime je 2019. postala najtoplija godina ove postaje od 1862. godine. Prema podacima Svjetske meteorološke organizacije (eng. World Meteorological Organization), 2019. godina na putu je da postane druga ili treća najtoplija godina u povijesti mjerenja. Temperatura zraka u Hrvatskoj prati trend globalnog zagrijavanja pa možemo slobodno reći da smo u trendu :).

Zbog toga, Hrvatskoj je, kao i svim zemljama svijeta, potrebna prilagodba klimatskim promjenama jer su klimatske promjene neizbježne. Prilagodbom ćemo ograničiti, a u nekim slučajevima i izbjeći veće trajne negativne utjecaje na okoliš vezane za porast temperature, CO₂ i razine mora, te brojne druge. Ako se nastavi trend porasta razine mora, bez naše strategije prilagodbe mogli bismo na primjer vrlo lako ostati bez Splita i u budućnosti ga gledati samo na fotografijama i  razglednicama.

Smatram da Hrvatska trenutno ima zadovoljavajući broj podataka i istraživačkih radova o utjecaju klimatskih promjena i ranjivosti na iste, ali potrebno je još puno raditi. Danas čak više nego ikada! No, istraživanja nisu korisna ako postanu sama sebi svrha, te je suradnja akademije, industrije i države ključna za postizanje ciljeva prilagodbe klimatskim promjenama.

Edukacija je osnova svega! Zato smatram da je jedan od učinkovitih načina praćenja učinka provođenja mjera prilagodbe klimatskim promjenama upravo ova platforma koju je osmislilo i vodi Ministarstvo zaštite okoliša i energetike i Društvo za oblikovanje održivog razvoja (DOOR), a na kojoj se nalaze sve relevantne informacije, od osnovnih pojmova klimatskih promjena preko primjera dobre prakse do politika na domaćoj, europskoj i međunarodnoj razini.

Najugroženiji dijelovi

Najugroženiji dijelovi Europe zbog negativnih posljedica klimatskih promjena svakako su zemlje u razvoju i one s najtoplijom klimom. Jedna od posljedica klimatskih promjena može biti povećanje razlike u razvijenosti između zemalja, ali i unutar jedne zemlje (npr. u Hrvatskoj će do izražaja doći još veće razlike u gospodarskom razvoju između pojedinih županija). Time će također doći do još veće nejednakosti između bogatih i siromašnijih zemalja i to je rizik koji je potrebno smanjiti prije nego što katastrofalne posljedice klimatskih promjena osjete najsiromašnije zemlje. Zato je osim donošenja strategija i politika za prilagodbu klimatskim promjenama, izuzetno važno paralelno osigurati i strategiju za smanjenje siromaštva.

Pozitivne posljedice klimatskih promjena za Hrvatsku i njeno gospodarstvo prilika su da se i Hrvatska okrene razvoju i primjeni novih tehnologija s naglaskom na korištenje i pohranu obnovljivih izvora energija što bi dovelo prije svega do energetske neovisnosti, zatim do razvoja gospodarstva, pojačane konkurentnosti na tržištu, te otvaranja novih radnih mjesta.

Ublažavanje (eng. mitigation) klimatskih promjena i prilagodba (eng. adaptation) istima idu jedno s drugim. Klimatske promjene će se događati što god mi učinili. Tako će, što god mi poduzeli, temperatura rasti još barem 100 godina jer je poremećena ravnoteža grijanja i hlađenja Zemlje. Najviše što mi u ovom trenutku možemo učiniti je taj porast manje ili više usporiti, ovisno o tome koliko ćemo brzo smanjiti ili potpuno eliminirati emisije stakleničkih plinova.

Rješenje za klimatske promjene je osigurati takve cijene fosilnih goriva koje će djelovati negativno na njihovo korištenje!

Mislim da smo trenutno u najboljoj prilici ikada ostvariti napredak u prilagodbi klimatskim promjenama. Zapravo, u tome nam je uvelike pomogao COVID-19 zbog kojega je Zemlja „uzela pauzu“ i počela „disati punim plućima“. Tada su zabilježene niže emisije CO₂, biljni i životinjski svijet kao da su se ponovno „rodili“, svijetom kruže predivne fotografije prirode i gradova kakve dugo nismo vidjeli. Priroda nam je gotovo sama ponudila pomoć i ovo je zaista izvrsna prilika za stvaranje novog „zelenog“ svijeta temeljenog na obnovljivim izvorima energije. Svijet se ujedinio u borbi protiv virusa i više nego ikada osjeća se globalna empatija. Sada treba ponovno primijeniti jednaku strategiju borbe za viši cilj očuvanja okoliša na lokalnoj, i posljedično na globalnoj razini. To je ogromna poruka svima nama da trebamo prestati živjeti previše riskantno, pogotovo što se tiče masovnog i brzog transporta. Svijet se tijekom pandemije reorganizirao u mnogim djelatnostima, a to bi trebala napraviti i Republika Hrvatska! Prvenstveno će se razviti mehanizmi brze izolacije država kao i lokalnih zajednica unutar država, i to u svakom pogledu, od zdravstvenih, prometnih do onih energetskih. U tom kontekstu sunčeva energija i drugi oblici obnovljivih izvora energije te vodik su pravci za energetsku samostalnost. Makromreže će se morati moći brzo i fleksibilno raspasti u mikromreže, te po potrebi opet povezati. Takvu filozofiju trebamo materijalizirati!

Unatoč početnoj zabrinutosti, sve veći broj studija i aktivnosti pokazuje da se mogu iskoristiti pozitivne posljedice klimatskih promjena na način da se iskoristi prilika za osiguravanje održivoga razvoja i pokretanje gospodarskog rasta. Prema Svjetskoj komisiji za gospodarstvo i klimu, usvajanje ambicioznih klimatskih mjera do 2030. godine može stvoriti dobit od preko 20 milijardi USD i preko 60 milijuna novih radnih mjesta. Da bi se to ostvarilo potrebno je ubrzati strukturnu transformaciju u pet ključnih ekonomskih sektora, a to su:

(i)        čisti energetski sustavi;

(ii)       pametniji urbani razvoj;

(iii)      održivo korištenje zemljišta,

(iv)       pametno upravljanje vodnim resursima, te

(v)        kružno industrijsko gospodarstvo.

Uloga znanosti

U sagledavanju utjecaja i predlaganju mjera prilagodbe klimatskim promjenama, znanost i tehnologija nikada nisu „igrale“ tako bitnu i utjecajnu ulogu u našim životima kao danas. U zadnje vrijeme neki poznati znanstvenici u području klimatskih promjena izražavaju svoju duboku zabrinutost, pa čak i svojevrsnu apatičnost, kada je u pitanju mogućnost ljudske rase da preživi negativne posljedice istih. Na temelju svojih istraživanja oni smatraju da je Zemlja u zadnjih 500 milijuna godina prošla 5 masovnih izumiranja biljnih i životinjskih vrsta i da smo sada u sredini šestoga vala izumiranja u kojemu čak niti ljudski rod više nema šanse za preživljavanje. Dok su prethodna masovna izumiranja bila uzrokovana padom asteroida ili erupcijama vulkana (npr. dinosauri su izumrli prije 60 milijuna godina), sadašnje izumiranje vrsta pripisuje se djelovanju ljudske vrste. Život životinjskih i biljnih vrsta na Zemlji međusobno je temeljito umrežen i međuzavisan, te znatno ovisan o temperaturi. Porast koncentracije CO₂ u atmosferi uzrokuje globalno zagrijavanje mora, kopna i atmosfere. Do sada, u zadnjih 800 000 godina (a vjerojatno u zadnjih 20 milijuna godina) nezabilježen skok koncentracije CO₂ u atmosferi započinje negdje 1850. godine kada je koncentracija iznosila oko 285 ppm, godine 2014. prerasta granicu od 400 ppm CO₂, a danas iznosi već oko 414 ppm. Porast koncentracije CO₂ u atmosferi je od 1850. godine do danas gotovo eksponencijalan. Treba napomenuti da je evolucijski razvoj čovjeka od hominida do homo sapiensa trajao više od 20 milijuna godina u uvjetima koncentracije CO₂ niže od 300 ppm, da bi se sada očekivalo da se u samo 30 godina čovjek prilagodi na 450 do 650 ppm (kako po kojem RCP scenariju).

Da bi se razumjelo o čemu se tu radi, trebamo znati da psihofizička ispitivanja na ljudima pokazuju da se kognitivne sposobnosti počinju smanjivati nakon 650 ppm. Po RCP 8.5 scenariju za 80 godina, ako se sada ništa ne poduzme, srednja globalna koncentracija CO₂ povećat će se na 1250 ppm. To su koncentracije kao u kino dvoranama nakon filma ili višesatne vožnje više osoba u automobilu. Ukratko, nema više prozračnosti kada se otvore prozori. Da bi se situacija još bolje razumjela, trebamo istaknuti da bi i zaustavljanjem proizvodnje antropogenog CO₂ na 415 ppm, prosječna globalna temperatura troposfere nastavila rasti kao što je i do sada, čak i kod manjih koncentracija CO₂. Drugim riječima, samo efektivno smanjenje koncentracije CO₂ ispod nekih 300 ppm zaustavilo bi zagrijavanje Zemlje (još niže koncentracije dovele bi do hlađenja).

Poznata je studija grupe znanstvenika objavljena 30. kolovoza 2018. godine pod vodstvom glavnog autora studije i istraživača na Sveučilištu Oxford, Matthiasa Aengenheystera. Studija zahtijeva drastičan prijelaz na obnovljive izvore energije prije 2035. godine ako se želi zadržati globalno zagrijavanje ispod 2 °C u odnosu na predindustrijsko doba. Ukratko rečeno, studija pokazuje da se bitka za 2 °C do 2100. godine teško može dobiti. Važno je naglasiti da je 2 °C granica koja se ne bi smjela prekoračiti, inače bi nastupile nepovratne i dramatične posljedice. Gotovo svakodnevno obasipani smo crnim predviđanjima, a jedno od zadnjih je puno veće povećanje razine mora do kraja ovoga stoljeća nego što se do sada predviđalo, odnosno s 1 m na 1,5 m. To bi rezultiralo gubljenjem ogromnih obradivih površina u deltama velikih rijeka uz istodobne migracije 200 milijuna ljudi.

Primjeri dobre prakse

Primjeri dobre prakse u prilagodbi klimatskim promjenama u Europi mogu su pronaći u Njemačkoj, Nizozemskoj, Italiji, Velikoj Britaniji, Mađarskoj, Francuskoj, Austriji, te brojnim drugim zemljama, i to u svim ranjivim područjima (energetika, poljoprivreda, turizam, hidrologija i dr.). Osim ulaganja u razvoj pojedinog sektora, npr. opremanje sustavima obrane od poplava, osiguranje transporta nultih emisija u širem centru gradova i dr., primjeri dobre prakse podrazumijevaju i donošenje strategija i akcijskih planova za prilagodbu klimatskim promjenama na lokalnoj razini.

I u Hrvatskoj imamo različite akcijske planove za očuvanje gradova kontinentalne Hrvatske i obale, poboljšanje kvalitete zraka, donošenje strategije za prilagodbu klimatskim promjenama gradova. Također, u tijeku je stvaranje bogate baze primjera dobre prakse kroz 30-ak projekata koji su u tijeku, a koji su sufinancirani iz Europskog fonda za regionalni razvoj kroz poziv „Shema za jačanje primijenjenih istraživanja za mjere prilagodbe klimatskim promjenama“.

Moje područje istraživanja su vodik i obnovljivi izvori energije. U Laboratoriju za energetska postrojenja Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu čija sam voditeljica, istraživanja su usmjerena na nove tehnologije koje se temelje na primjeni vodika i obnovljivih izvora energije, prvenstveno sunčeve energije. U vremenu pojačanih klimatskih promjena koje uključuju klimatske ekstreme (temperatura) i prirodne katastrofe (potresi i poplave), jedan od ključnih faktora koji je potrebno osigurati je energetska neovisnost u svim područjima: u kućanstvu, industriji, transportu i općoj energetici. U tom kontekstu, u mom Laboratoriju razvili smo sustav za proizvodnju vodika elektrolizom vode korištenjem sunčeve energije, zatim prvi hrvatski bicikl na vodik i prvu hrvatsku punionicu vodika. Time je zaokružen jedan pokazni demonstracijski sustav u transportu koji ne koristi ugljikovodična goriva i ne emitira CO₂. Zapravo, njegove komponente koriste samo sunce i vodu. On predstavlja primjer koncepta koji je primjenjiv općenito, kako u transportu tako i u energetici. Smatram da će vodik odigrati i već igra jednu od glavnih uloga u zelenoj energetskoj tranziciji! Danas govorimo o sivom (eng. grey) i zelenom (eng. green) vodiku. Sivi vodik dobiva se reformiranjem fosilnih goriva što sa sobom nosi popratne emisije CO₂, dok se zeleni vodik dobiva elektrolizom vode korištenjem obnovljivih izvora energije što je proces bez popratnih emisija CO₂. I upravo zeleni vodik je jedini prihvatljiv u zelenoj energetskoj tranziciji za ostvarenje ciljeva u prilagodbi klimatskim promjenama, te je kao takav uključen u Europski zeleni sporazum ( eng. European Green Deal) i nacionalne energetske i vodikove strategije zemalja diljem svijeta. Zato su moje preporuke za prilagodbu klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj obnovljivi izvori energije i zeleni vodik koji mora biti između intermitentne dobave i intermitentne potrošnje energije.

Način na koji osiguravam da rezultate mojih istraživanja primjenjuju oni kojima su i namijenjeni je objavljivanje rezultata istraživanja u međunarodnim znanstvenim časopisima (International Journal of Hydrogen Energy, WoS, Scopus, Q1), prijenos znanja putem edukacijskih seminara za predstavnike industrije, malih i srednjih poduzeća te predstavnike upravne vlasti (seminar: Vodik i gorivni članci), programi popularizacije čistih tehnologija (putovanje od Zagreba do Brussela pod nazivom „Croatia Mirai Challenge“ u suradnji s Toyota Croatia d.o.o. kada se u rujnu 2019. godine prvi put hrvatskim cestama vozio automobil na vodik) i brojni drugi.

Projekti

Voditeljica sam projekta pod nazivom „Osiguranje električne energije u slučaju klimatskih ekstrema i prirodnih katastrofa“ koji je financiran iz Europskog fonda za regionalni razvoj prema natječaju „Shema za jačanje primijenjenih istraživanja za mjere prilagodbe klimatskim promjenama“. Posredničko tijelo razine 1 (PT1) je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, a posredničko tijelo razine 2 (PT2) je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Projekt je započeo 17. veljače 2020. godine, a završava 17. svibnja 2023. (dakle traje tek 4 mjeseca). Glavni cilj projekta je osiguranje prilagodbe klimatskim promjenama što je jedan od glavnih aspekata budućeg održivog razvoja. Provodeći primijenjena istraživanja, u okviru ovoga projekta razvit će se energetska jezgra mobilnih i stacionarnih tzv. ” emergency” sustava na temelju korištenja sunčeve energije i vodika. Svrha je “emergency” sustava osiguranje energije u kriznim situacijama koje nastaju kao posljedica klimatskih ekstrema kraćeg vremenskog trajanja od dan/dva do tjedan/dva. Težište je na održavanju živom mikromreže za slučaj zatajenja, odnosno ispada glavne mreže, bez obzira jesu li uzrok skršeni vodovi od vjetra, uništene trafostanice od munje, poplave, visoke temperature ili preopterećenja potrebama korisnika kao što je to hlađenje ljeti.

Ovaj projekt strateški je orijentiran prema četiri ranjiva područja: energetici, turizmu, hidrologiji i vodnim resursima, te poljoprivredi. U ranjivom području energetika svojim najvećim dijelom cilja na mjere:

• Povećanje sigurnosti opskrbe električnom energijom u ljetnom periodu, te na
• Povećanje otpornosti i fleksibilnosti postojećeg elektroenergetskog sustava na učinke ekstremnih i klimatskih hazarda i očekivanih klimatskih promjena i
• Povećanje otpornosti prijenosne i distribucijske mreže na učinke ekstremnih i klimatskih hazarda i očekivanih klimatskih promjena.

Osim doprinosa ranjivom području energetike, projektne aktivnosti indirektno uključuju i doprinos ranjivim područjima: turizmu, hidrologiji i vodnim resursima te poljoprivredi putem mjera:

• Jačanje kapaciteta za procjene utjecaja klimatskih hazarda, za prevenciju rizika, za mjere spremnosti i odgovore na izvanredne događaje;
• Uključivanje mjere prilagodbe klimatskim promjenama u sve segmente održivog hrvatskog turizma;
• Primjena integralnog pristupa u gospodarenju vodnim resursima i sustavima te intenziviranje međusektorskih sagledavanja i aktivnosti te
• Jačanje kapaciteta za razumijevanje i primjenu mjera prilagodbe klimatskim promjenama.

U okviru projekta provodit ćemo primijenjena istraživanja za mjere prilagodbe klimatskim promjenama i trenutno smo u fazi nabave opreme i izrade web poveznice na kojoj će se moći pronaći svi javno dostupni detalji projekta. Prve mjerljive rezultate očekujemo za otprilike godinu dana.

Popis objavljenih publikacija možete pregledati OVDJE ili na Hrvatskoj znanstvena bibliografiji CROSBI.

Biografija autorice:

Ankica Kovač docentica je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, na Zavodu za energetska postrojenja, energetiku i okoliš, gdje je i voditeljica Laboratorija za energetska postrojenja. Njeno područje istraživanja su vodikove tehnologije u sprezi s obnovljivim izvorima energije. Svoje rezultate istraživanja Ankica objavljuje u prestižnim međunarodnim časopisima visokog faktora odjeka (CC, Scopus, WoS, Q1). Gostujuća je urednica međunarodnog časopisa iz područja vodikove energije pod nazivom International Journal of Hydrogen Energy, te sudjeluje u organizaciji međunarodnih znanstvenih konferencija iz područja vodika, klimatskih promjena i održivoga razvoja. Osim kao suradnica na domaćim i međunarodnim projektima, Ankica je i voditeljica različitih projekata među kojima se posebno ističu ‘Osiguranje električne energije u slučaju klimatskih ekstrema i prirodnih katastrofa’, ‘Prvi hrvatski bicikl na vodik’ i ‘Prva hrvatska punionica vodika’, te ‘Croatia Mirai Challenge’. Zbog svog originalnog i inovativnog izgleda, dizajn punionice vodika zaštićen je na međunarodnoj razini, te kao žig na domaćoj razini. Kao predstavnica Republike Hrvatske, Ankica je članica Izvršnog odbora međunarodne organizacije za istraživanje, primjenu i suradnju u području naprednih gorivnih članaka pod nazivom ‘The Collaboration Programme on Advanced Fuel Cells’. Ankica je također potpredsjednica Hrvatske udruge za vodik. Pokrenula je web stranicu http://hydrogen.hr/, te je iznimno aktivna u popularizaciji znanosti. Ankica je dobitnica prestižne nagrade Croatian Woman of Influence.

Objava Intervju: Klimatske promjene kao prilika za razvoj održive energetike pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Izv. prof. dr. sc. Domagoj Vulin dipl. ing.

Zavod za naftno-plinsko inženjerstvo i energetiku, Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Pierottijeva ul. 6, 10000, Zagreb

Elektronička pošta: domagoj.vulin@rgn.hr

Republika Hrvatska kao članica EU mora zadovoljiti stanovite kriterije kao posljedicu niza primjenjivanih mjera prilagodbe posljedicama klimatskih promjena. Brzom prilagodbom posljedicama klimatskih promjena tj. dobrim snalaženjem tijekom klimatskih promjena imamo priliku biti primjer drugim državama.

Prilagodba Hrvatske posljedicama klimatskih promjena

Samoj prilagodbi kao takvoj prethodi prikupljanje podataka kako bi se moglo kvalitetno detektirati probleme (ili potencijalne probleme ukoliko ne bismo imali mjera prilagodbe) uslijed klimatskih promjena, te kako bismo bili ukorak sa znanstveno-tehnološkim napretkom ostalih članica EU. Prilagodba posljedicama klimatskih promjena ima svrhu planiranja stanovite politike koja bi trebala osigurati kvalitetnu strategiju provođenja promjena u idućih nekoliko desetljeća. Iz svog iskustva i praćenja informacija vezanih uz klimatske promjene, Republika Hrvatska je spremna na klimatske promjene formalno, iako postoji prostor za poboljšanje, upravo u smislu strateškog planiranja na temelju mjerljivih informacija i podataka (eng. data-driven), kao suprotnost intuitivnom zaključivanju o elementima koji su poželjni u spomenutoj strategiji, i onima koji to nisu. Pri tome konkretno ciljam na količinu javno dostupnih podataka, izradu sistematiziranih baza, i općenito informacija na temelju kojih bi se moglo pratiti utjecaj klimatskih promjena. Takvi podatci mogu služiti izradi kvalitetnijih budućih scenarija.

Kroz niz istraživačkih projekata (od kojih većinom međunarodnih europskih) u kojima sam sudjelovao i sudjelujem, kako sam već spomenuo, može se osjetiti nedostatak informacija. Međunarodni projekti su dobri za stjecanje osjećaja na kojoj smo razini u odnosu na druge države. Može se reći da po količini javnih ili istraživačima dostupnih podataka o utjecaju klimatskih promjena ili posljedicama klimatskih promjena ipak nismo među najnaprednijim članicama EU, a postoji i vidljiva razlika između zapadnijih članica EU i onih istočnijih.

Najugroženiji dijelovi

Smatram da možemo očekivati opasne toplinske valove, ekstremne oluje i sve dugotrajnije suše. S obzirom na nadmorske visine otoka i priobalnih naselja te poplave koje se događaju u kopnenim dijelovima Hrvatske, vjerojatno bi trebalo pažnju posvetiti zaštiti od poplave i prilagodbi dizanju razine mora. Međutim, Hrvatska se ne smije miješati s državama koje najviše pridonose klimatskim promjenama, a realno je konstatirati kako kao relativno mala država ne možemo na njih utjecati, nego im se možemo samo prilagoditi.

Kao naftni inženjer, shvaćam kako je EU primorana radi energetske neovisnosti što više povećati udio obnovljivih izvora energije. Taj bitni energetski element  zatim se argumentira klimatskim promjenama, tj. emisijama nastalim sagorijevanjem fosilnih goriva. Međutim, Hrvatska je jedan od slabijih emitera u EU, zbog slabe industrije i također smo u vrhu po udjelu obnovljivih izvora (računajući hidroelektrane). Istovremeno imamo znatnu količinu resursa i tradiciju proizvodnje nafte i plina u odnosu na druge članice EU. To je za mene dovoljan broj ekstrema po kojima se naša strategija energetske tranzicije može razlikovati od drugih strategija u EU. To je najčešće intenzivno argumentirano klimatskim promjenama, a da ponovimo, mi smo slabi emiteri. S treće strane, imamo proizvodnju nafte i plina koja zadovoljava manje od 50% potreba Republike Hrvatske. Proizvodnja nafte i plina monotono se smanjuje, čime prirodno smanjujemo te ograničene resurse. Drugim riječima, i da se najbolje optimira proizvodnja nafte i plina u Republici Hrvatskoj, ona neće nikad moći zadovoljiti potražnju. S četvrte strane, vezano uz naftno-plinsku industriju, u Republici Hrvatskoj je oko 10 000 zaposlenih, a INA je redovito najprofitabilnija firma u državi. U Republici Hrvatskoj, poistovjećivanje zatiranja proizvodnje nafte i plina, i povećavanja obnovljivih izvora energije s pozitivnim učinkom na klimatske promjene u Republici Hrvatskoj je potpuno krivo, neupućeno i opasno. Prestanak proizvodnje nafte i plina u Republike Hrvatske će značiti još veći uvoz (i cijenu) fosilnih goriva, te tisuće nezaposlenih ljudi. Možda je potrebno ponoviti da smo po emisijama, pa i po emisijama po stanovniku i po emisijama po m² na dnu ljestvica u EU. Uglavnom, pozitivne posljedice naglašavanja klimatskih promjena za Hrvatsku su aktivnosti u smislu povećanja obnovljivih izvora. Ako se uvede parametar zapošljavanja, negativne posljedice bi mogle biti puno veće jer se povećanje udjela obnovljivih izvora energije nedovoljno fokusira na povećanje zapošljavanja u svom sektoru, a ponekad se poistovjećuje s prestankom proizvodnje nafte i plina.

Kako sami ne utječemo na klimatske promjene, posljedice u Republici Hrvatskoj su jedino socio-ekonomske i na taj način bi slabije razvijene regije trebalo aktivirati uvođenjem obnovljivih izvora energija, ali isključivo pod uvjetom zapošljavanja lokalnog stanovništva. Na primjer, u naftnoj industriji, budući da naftne kompanije često rade kao operator u stranim državama, postoji obaveza zapošljavanja velikog postotka lokalnog stanovništva (često oko 50 % i više), pa makar se radilo o nekoliko mjeseci rada u toj državi.

Postoji još jedna velika prilika za Republiku Hrvatskoj u smislu ublažavanja klimatskih promjena; naša plinska polja često u sastavu imaju i preko 50 % CO₂, što je dokaz da ima puno potencijalnog skladišnog prostora za CO₂, višestruko više nego što su emisije u Republike Hrvatske, a koji se može profitabilno iskoristiti u sustavu trgovanja emisijama za skladištenje CO₂ iz drugih država.

Uloga znanosti

Mjerama prilagodbe (kao i nizu drugih mjera) prethodi nekoliko tzv. simulacija koje daju nekoliko projekcija za nekoliko perioda u budućnosti. Te simulacije su praktički tzv. „soft-engineering“ koji nije previše interesantan u smislu pomaka u znanosti, iako itekako može uzrokovati pomake u političkom smislu. Uvijek postoji određena veza između znanstvene zajednice i onih koji izrađuju strategije i definiraju mjere, međutim iz same postavke da politika određuje tko će raditi simulacijske studije, znanstveni element biva umanjen. Proces je najčešće takav da određena skupina iz znanstveno-istraživačkog miljea izradi scenarije, na njih se poziva stanoviti nacrt strategije i onda strategija ide na javnu raspravu. Često sam pažljivo čitao takve nacrte strategija i davao komentare, uz reference, argumente itd., kao uostalom i mnogi drugi kolege s fakulteta i instituta, međutim, koliko sam do sada uočio – do rasprave, tj. demantiranja ili potvrde izložene argumentacije u većini slučajeva ne dolazi. Drugim riječima, znanstveni doprinos je podloga predloženim strategijama i mjerama, ali u svijetu znanosti, najčešće je taj isti doprinos minoran.

Primjeri dobre prakse

Područje tj. fokus mog istraživačkog rada je na primjeni tehnologije izdvajanja i skladištenja ugljičnog dioksida (eng. Carbon Capture and Storage, CCS) tj., još više na izdvajanju, korištenju i skladištenju (eng. Carbon Capture Utilization and Storage, CCUS). Trajno skladištenje CO₂ u iscrpljenim ležištima nafte, plina ili dubokim slanim akviferima indirektno je vezano uz prilagodbu, tj. radi se o smanjenju emisija i potrebe za prilagodbom u smislu promjene načina života. Dužnost je svakog istraživača ne samo istraživati, nego i diseminirati nove zaključke i spoznaje, ali i podizati svijest. To znači publiciranje znanstvenih i stručnih članaka, sudjelovanje na kongresima, izradu brošura, objave na portalima, ankete, ili organizaciju radionica koje često pokrivaju ono što nije u uskom fokusu istraživanja, pa se u to uklapa i dio u kojem se govori o utjecaju klimatskih promjena. Na primjer, u sklopu EU H2020 projekta zvanog Strategy CCUS uskoro ćemo organizirati radionicu za sve zainteresirane moguće dionike CCUS klastera i na radionicu nisu pozvani samo predstavnici firmi koje su značajni emiteri CO₂ ili oni koje mogu transportirati ili koristiti CO₂. U Republici Hrvatskoj postoji golemi potencijal skladištenja CO₂ prilikom utiskivanja CO₂ za poboljšanje proizvodnje nafte, tzv. CO2-EOR, tj. procesa „CO2-Enhanced Oil Recovery“. Također, znanstvena istraživanja pokazuju veliku perspektivu korištenja CO₂ za proizvodnju geotermalne energije. Poput skladišta prirodnog plina, odgovarajuće podzemne strukture je potrebno istražiti za skladištenje vodika, za tzv. “Power-to-Gas” tehnologije (P2G). Kako bi se te tehnologije približile stručnjacima iz drugih područja, ili građanima, potrebno je stvoriti kontekst. Kontekst uključuje i rizike klimatskih promjena i prilagodbu, uključujući mogućnosti smanjenja emisija i u situacijama gdje se uski dio istraživanja prikazuje u širem kontekstu, poželjno je okupiti što širi spektar sudionika, čitatelja ili općenito zainteresiranih.

Načelno, ako se eliminiraju edukacijske/diseminacijske aktivnosti, prilagodba u sektoru poljoprivrede i graditeljstva se čini kao najpraktičnija. Također mi se čini kao dobra praksa projektna suradnja s osiguravajućim kompanijama, kojima je u interesu procijeniti rizike uslijed npr. češćih poplava i suša zbog klimatskih promjena.

Projekti

EU projekti CASTOR i GeoCapacity su prvi EU projekti u kojima sam kao asistent na Zavodu za naftno inženjerstvo, na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu sudjelovao u prvim procjenama kapaciteta skladištenja CO₂ u podzemlju za Republiku Hrvatsku. Tome je slijedio niz projekata poput CO2NET EAST koji je dobar primjer projekta s ciljem umrežavanja i širenja svijesti javnosti. Također, mogu izdvojiti i projekt ESTMAP u kojem smo izradili prve procjene mogućnosti primjene različitih tehnologija podzemnog skladištenja energije, poput prirodnog plina, vodika, komprimiranog zraka i sl. To je čak i vezano uz mjere prilagodbe, ali mislim da se, na žalost, na nivou nacionalnih mjera nije previše obraćalo pažnju na informacije koje su za istu državu dostupne kao rezultat EU projekata.

Trenutno sudjelujem na EU H2020 ENOS (eng. Enabling Onshore CO₂ Storage in Europe) projektu koji je pri kraju i on obuhvaća široki spektar aktivnosti od edukativnih do praktičnih elemenata pri utiskivanju CO₂. Primjerice, na tom projektu smo upravo pri kraju predavanja i ispita za internacionalni i interdisciplinarni sveučilišni poslijediplomski specijalistički studij Sveučilišta u Zagrebu (eng. CO₂ GeologicalStorage International Master) koji sadrži kolegije vezane uz socijalne aspekte, geološko istraživanje, modeliranje utiskivanja, ekonomske i zakonodavstvo itd. Već sam spomenuo EU H2020 projekt Strategy CCUS, gdje sam voditelj hrvatskog tima, i tu pozivamo zainteresirane iz vladinih organizacija, građanskih udruga, industrijskih predstavnika, znanstvenike i stručnjake na idući skup/radionicu zvanu „Regional Stakeholder Comittee“. Također smo u 2019. godini dovršili nacionalni projekt ESCOM projekt – Evaluacijski sustav za smanjenje emisije CO₂, a rezultat tog projekta je jedinstvena online aplikacija koja pokazuje elemente procjene naftnih, plinskih i geotermalnih resursa u kontekstu CCS-a, od primarne proizvodnje, skladištenja ili korištenja CO₂ do ekonomske procjene svake tehnologije. Aplikacija je još dostupna, i nadam se, pristupačna (lako shvatljiva) svima jer je ideja i bila napraviti demonstraciju metoda kroz interaktivnu online aplikaciju. Popis objavljenih publikacija projekta možete pregledati OVDJE.

Preporuka za prilagodbu klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj je što ranije potencirati najveći mogući broj praktičnih tehničkih mjera koje bi poslužile u „pilot razdoblju“ strategije nakon kojeg bi bile moguće korekcije mjera i brža prilagodba u idućem razdoblju.

Biografija autora

Domagoj Vulin od 2003. godine radi na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu, prvo kao stručni suradnik, zatim znanstveni novak, asistent, a od 2011. g. kao nastavnik tj. docent i izvanredni profesor. Doktorsku disertaciju pod nazivom „Modeliranje termodinamičkih i petrofizičkih parametara za geološko skladištenje ugljičnog dioksida“, a tim područjem petrofizike i termodinamike bavi se u sklopu niza znanstvenih projekata EU FP6 i FP7, poput EU GeoCapacity, gdje su prvi put procijenjeni kapaciteti uskladištenja CO₂ u iscrpljenim naftnim i plinskim ležištima te regionalnim akviferima. Pored toga, sudjelovao je u nizu projekata vezanim uz zbrinjavanje CO_2. Bio je u radnoj skupini za prenošenje Direktive o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva u nacionalno zakonodavstvo, sudjelovao u različitim studijama (poput Model tržišta plinom u Republici Hrvatskoj za HROTE, procjena kapaciteta podzemnih skladišta plina Grubišno Polje i PSP Okoli, itd.

Član je uredništva u časopisu „Central European Journal of Engineering“ (De Gruyter Open) te bio evaluator nekoliko HRZZ, stranih nacionalnih i EU projekata. Sudjelovao je kao voditelj hrvatskog tima za procjenu kapaciteta podzemnog skladištenja energije u sklopu EU H2020 projekta ESTMAP (Energy Storage and Mapping) gdje su također prvi put za RH procijenjeni kapaciteti podzemnog skladištenja energije. Trenutno sudjeluje na H2020 projektu ENOS (Enabling Onshore CO₂ Storage in Europe) u sklopu kojeg je autor poglavlja elektroničke knjige „E-lecture 6: CO2-EOR“ te predavač na internacionalnom specijalističkom studiju „CO₂ Geological Storage International Master“, voditelj je hrvatskog tima na EU H2020 projektu vezanom uz istovremeno iskorištavanje i utiskivanje CO₂ (Strategy CCUS) te je bio voditelj znanstvenog projekta ESCOM (Evaluation System for CO₂ Mitigation) vezanog uz smanjenje emisija korištenjem inovativnih tehnologija u naftnoj „upstream“ industriji, koji se provodio u sklopu Programa Vlade Republike Hrvatske za poticanje istraživačkih i razvojnih aktivnosti u području klimatskih promjena, a financirao ga je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost uz podršku Hrvatske zaklade za znanost.

Objava Intervju: Utjecaj klimatskih promjena na energetiku pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Svi dijelovi energetskog sektora Europe potencijalno su osjetljivi na posljedice klimatskih promjena. Prema tome, u infografici su prikazane štetne i korisne posljedice klimatskih promjena na energetiku u cijeloj Europi.

Izvor infografike: Adaptation challenges and opportunitiesfor the European energy system

Prijevod: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike

Izvor slike: https://pixabay.com/users/oimheidi-1660138/

Objava Posljedice klimatskih promjena na energetiku Europe – infografika pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Neke posljedice klimatskih promjena na energetski sustav mogu biti od ekonomske koristi, poput smanjene potrebe za grijanjem, ali mnoge posljedice su negativne za energetiku kao i za društvo. Na primjer, kao što je navedeno, veće temperature smanjuju potrošnju energije za grijanje, ali mogu također istovremeno i povećavati potražnju energije za hlađenje. Još neke od negativnih posljedica klimatskih promjenama su: smanjena dostupnost rashladne vode za termoelektrane i smanjena dostupnost vode za hidroelektrane, te sve veći rizik za energetsku infrastrukturu od ekstremnih vremenskih događaja i porasta razine mora.
Prema analizi, Sjeverna Europa će osjetiti korisne i štetne učinke posljedica klimatskih promjena na energetski sustav, dok će Južna Europa osjetiti uglavnom negativne posljedice. Očekuje se da će raspoloživost količine vode u Sjevernoj Europi rasti i smanjivati se, ali s izraženim sezonskim razlikama. Te promjene mogu utjecati na raspoloživost rashladne vode za termoelektrane, hidroenergetski i bioenergetski potencijal, prijevoz goriva na rijekama i potražnju energije za opskrbu vodom.

Jedan od zaključaka analize je da zamjena termoelektrana na ugljen sa sunčanim elektranama i vjetroelektranama u velikoj mjeri smanjuje emisije stakleničkih plinova i potrošnju vode, pridonoseći tako ublažavanju klimatskih promjena, kao i prilagodbi istima u područjima oskudnim vodom. Uz to, sustav za izdvajanje i pohranu ugljika iz zraka kao i biogoriva treba velike količine vode i obradive zemlje što može ograničiti širenje njihove primjene, posebno u područjima koja su oskudna vodom.Također, toplije vrijeme može utjecati na proizvodnju i prijenos električne energije.

Prema izvješću Europske agencije za okoliš Hrvatska spada u skupinu od tri europske zemlje s najvećim kumulativnim udjelom šteta od ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja u odnosu na bruto nacionalni proizvod (BNP). Samo 2003. godine suša je prouzročila štetu između 63 i 96 milijuna EUR u hrvatskom energetskom sektoru.

Glavni očekivani utjecaji koji uzrokuju ranjivost u sektoru energetike su:

• smanjenje proizvodnje električne energije u hidroelektranama zbog promjene vremenske raspodjele godišnje količine oborina (na srednjoj godišnjoj razini nisu projicirane značajnije promjene – uz moguće manje smanjenje, ali dolazi do promjena kišnih i sušnih razdoblja, pri čemu raste trend sušnih razdoblja);
• povećanje potrošnje električne energije za potrebe hlađenja (veći broj stupanj dana hlađenja) zbog povećanja srednje temperature zraka;
• smanjenje proizvodnje energije u termoelektranama zbog nedovoljno učinkovitog hlađenja postrojenja zbog smanjenja srednje godišnje količine oborina;
• oštećenje energetskih postrojenja i infrastrukture zbog ekstremnih vremenskih događaja poput pucanja leda i poplava te smanjenje proizvodnje električne energije u hidroelektranama zbog suše.

Mogući odgovori na smanjenje ranjivosti energetskog sektora Hrvatske su:

• jačanje kapaciteta za procjene utjecaja klimatskih hazarda, za smanjenje rizika, za mjere spremnosti i odgovore na izvanredne događaje;
• povećanje otpornosti i fleksibilnosti postojećeg elektroenergetskog sustava na učinke ekstremnih i klimatskih hazarda i očekivanih klimatskih promjena;
• povećanje otpornosti prijenosne i distribucijske mreže na učinke ekstremnih i klimatskih hazarda i očekivanih klimatskih promjena;
• povećanje sigurnosti opskrbe električnom energijom u ljetnom periodu;
• osiguranje poticajnog zakonskog okvira za korištenje obnovljivih izvora energije s ciljem diversifikacije izvora i povećanja decentralizirane proizvodnje električne i toplinske energije;
• unaprjeđenje kapaciteta za modeliranje i predviđanje stanja vremena i ekstremnih vremenskih uvjeta za potrebe prilagodbe energetskog sektora klimatskim promjenama te
• jačanje modelskih prediktivnih tehnologija za prognozu vremena i ekstremnih vremenskih uvjeta te za ocjenu resursnih podloga za obnovljive izvore energije.

Izvori teksta:

• www.eea.europa.eu

• Prijedlog strategije prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu

Izvor slike: www.pixabay.com

Objava Utjecaj posljedica klimatskih promjena na energetiku pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Na radionici će stručnjaci iz DHMZ-a prikazati proizvode i usluge koje je DHMZ razvio za potrebe održivog razvoja energetike, zaštite okoliša i graditeljstva nakon čega će gospodarstvenici prenijeti svoja iskustva i potrebe radi bolje suradnje sa stručnjacima iz DHMZ-a.

Prijave su do srijede, 19. veljače 2020., a program radionice možete vidjeti OVDJE.

Izvor slike: www.pixabay.com

Objava Radionica o utjecaju vremena, klime i klimatskih promjena na graditeljstvo, zaštitu okoliša i energetiku pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Autor fotografije: pedrosala/Shutterstock.com

Objava Energetika pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.