Politike i strateški dokumenti za prilagodbu na klimatske promjene
Klimatske promjene su glavni motiv za promjenu energetske paradigme koja ima isključivu funkciju opskrbe i razvoja ekonomije te koristi većinom fosilna goriva. Na političkom planu EU-a to se vidi u strateškom pomaku zvanom i „energetska tranzicija“ (njem. Energiewende). Nju karakterizira prijelaz na niskougljičnu ekonomiju s visokom stopom energetske učinkovitosti i velikim udjelom obnovljivih izvora energije uz pouzdanu i pristupačnu opskrbu energijom. Kako bi „tranzicija“ bila uspješna potrebno je aktivno djelovanje na svim razinama upravljanja, od europskih i nacionalnih institucija do gradova i općina. U ovom članku dat je pregled aktivnosti na lokalnoj razini s naglaskom na planiranje mjera prilagodbe i analizu ranjivosti i rizika od klimatskih promjena kroz Akcijske planove za energetski i klimatski održiv razvoj (SECAP).
Nakon „zamaha“ energetske obnove javnih i stambenih zgrada, te poticanja obnovljivih izvora energija što je dovelo do rasta njihovog udjela (prvenstveno vjetroelektrana), i u Hrvatskoj se na strateškoj razini uz niskougljični razvoj pažnja usmjerava i na prilagodbu na klimatske promjene. Strateški zaokret potaknula su saznanja i upozorenja svjetske znanstvene zajednice da postojeće mjere ublažavanja nisu dovoljne, te da u budućnosti čak niti najoptimističniji scenariji s dodatnim mjerama neće dovoljno ublažiti klimatske promjene. To pokazuju i službeni podaci EU-a o prijavljenim štetama nastalim uslijed ekstremnih vremenskih nepogoda. Gospodarski gubitci u razdoblju 1980. do 2016. godine tako iznose oko 600 EUR/stanovniku u Hrvatskoj, a u Njemačkoj, Italiji, Danskoj, Austriji i Luksemburgu su iznad 1000 EUR/stanovniku. Reakcija EU vodstva na političkoj razini bila je donošenje prve zajedničke Strategije prilagodbe na klimatske promjene EU-a usvojene 2013. godine te niz smjernica i preporuka donesenih nakon toga. Strateška promjena ne znači da mjere ublažavanja treba zanemariti te pažnju usmjeriti samo na prilagodbu učinaka klimatskih promjena. U sljedećem dvadesetogodišnjem razdoblju niskougljični razvoj s energetikom kao glavnim čimbenikom i planska prilagodba na klimatske promjene sukladno nedavno usvojenoj Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. biti će ključne teme razvoja Hrvatske.
Napori lokalnih zajednica, gradova i općina ujedinjeni su kroz Sporazum gradonačelnika (eng. Covenant of Mayors), europsku inicijativu pokrenutu 2008. godine s namjerom da se EU ciljevi smanjenja emisija stakleničkih plinova ostvaruju na razini jedinica lokalne samouprave. Glavni alat za postizanje tih ciljeva postao je SEAP – Akcijski plan za održivi energetski razvoj (eng. Sustainable Energy Action Plan). Gradovi koji su dobrovoljno pristupili inicijativi, nakon 2 godine od potpisivanja sporazuma, obvezuju se izraditi SEAP, te svake dvije godine izvještavati o njegovoj provedbi. U Hrvatskoj do 2020. godine 65 gradova i općina ima izrađene SEAP-ove. Ovisno o političkoj volji, posvećenosti i kapacitetima gradskih uprava, SEAP-ovi su imali više ili manje uspjeha, ali jedan od vidljivih rezultata je svakako veća spremnost projekata za financiranje iz EU fondova, nacionalnog Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i same lokalne samouprave. Dobri primjeri provedenih mjera iz SEAP-ova imaju gradovi i općine koji su imali podršku regionalnih energetskih agencija ili udruga, a uspješno su proveli modernizaciju javne rasvjete, zamjenu kotlovnica na fosilnim gorivima s obnovljivim izvorima, energetsku obnovu javnih i stambenih zgrada, elektrifikaciju u prometu i sl. U doba pokretanja Sporazuma gradonačelnika u Hrvatskoj je pokrenut i nacionalni projekt Poticanje energetske efikasnosti tadašnjeg Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva i Programa Ujedinjenih naroda za razvoj uz financijsku podršku Globalnog fonda za okoliš i Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Projekt je također imao lokalni karakter, u gradovima su se osnovali timovi za gospodarenje energijom, napravljen je i uveden nacionalni Informacijski sustav za gospodarenje energijom (ISGE) u kojem se nalaze podaci o potrošnji za više od 75% javnih zgrada. Projekt je službeno završen 2013. godine sklapanjem Sporazuma o prijenosu aktivnosti na nacionalne institucije između Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, UNDP-a, Fonda i Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN). Provedba projektnih aktivnosti nastavlja se i dalje, a nositelji su APN (za ISGE sustav), Fond te lokalni timovi za energetsku učinkovitost. Navedene aktivnosti Hrvatskim gradovima i općinama osigurale su dobar temelj te se možemo uspoređivati s mnogim europskim zemljama, od kojih mnoge nemaju npr. internetski alat za praćenje potrošnje u javnom sektoru na nacionalnoj razini. Uz mjere ublažavanja, gradovi i općine ubrzano trebaju raditi i na mjerama prilagodbe, a neke mjere već su određene i kroz Programe zaštite zraka ublažavanja klimatskih promjena, prilagodbu klimatskim promjenama i zaštite ozonskog sloja obvezne za veće gradove i županije prema Zakonu o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja (Narodne novine, broj: 127/19).
Primjer metodologije za analizu ranjivosti i rizika
Slijedeći EU politiku koja objedinjuje energiju i klimatske promjene, Sporazum gradonačelnika 2015. dobiva dodatak „za energiju i klimu“, a SEAP-ovi postaju SECAP-ovi, tj. Akcijski planovi za energetski održivi razvoj i prilagodbu na klimatske promjene. Pored mjera ublažavanja koje se planiraju za razdoblje do 2030. godine s novim ciljevima smanjenja emisija od najmanje 40%, planovi predviđaju mjere prilagodbe i analizu ranjivosti i rizika od klimatskih promjena na određenom području grada ili općine. Mjere prilagodbe u SECAP-u temelje se na Analizi ranjivosti i rizika, slično kao što se mjere ublažavanja temelje na Referentnom inventaru emisija (BEI). Analizu je moguće provesti koristeći razne metodologije s ciljem da jedinice lokalne samouprave kvalitativnom ili kvantitativnom metodom odrede koje prijetnje (eng. hazard) nastale uslijed klimatskih promjena su prisutne i na koje sektore djeluju, te kolika je ranjivost pojedinog sektora i rizik prijetnje. Ranjivost je pri tome definirana kao stupanj do kojeg je neki sustav osjetljiv na učinke klimatskih promjena, a funkcija je elemenata izloženosti, osjetljivosti i sposobnosti prilagodbe. U tzv. mapi učinka (eng. impact chain) koja proizlazi iz IVAVIA metodologije, prikazan je primjer odnosa jedne prijetnje i jednog sektora s utjecajem različitih elemenata. Primjer sektora koji se promatra na razini grada je zdravlje, a pokazatelji izloženosti je broj stalnih stanovnika i broj turista jer se radi o gradu sa znatnim povećanjem broja osoba koje borave u sezoni. Prijetnja koja se promatra je toplinski udar (val) kojeg uzrokuju klimatske promjene. Mjerljivi pokazatelji pokretača (eng. driver) toplinskog vala su: broj vrućih dana, broj tropskih noći i trajanje toplih razdoblja, podaci koje prati i analizira Državni hidrometeorološki zavod.
Elementi osjetljivosti definirani su kroz sljedeće pokazatelje:
- izgrađenost naselja – tj. postotni udio „sive infrastrukture“ (zgrade, ceste, nogostupi, parkirališta, itd.) u odnosu na „zelenu infrastrukturu“ (parkovi, šume, travnjaci, i sl.);
- gustoća naseljenosti i
- udjele ranjivih grupa u društvu (starije osobe, djeca i kronični bolesnici).
Sposobnost prilagodbe opisuje se kao mogućnost sustava, institucija, ljudi i ostalih vrsta da se prilagode potencijalnom učinku klimatskih promjena. Njeni pokazatelji u ovom slučaju su:
- udio „zelene infrastrukture“ (parkovi, šume, itd.)
- udio „plave infrastrukture“ (vodene površine npr. rijeke, jezera, potoci, ribnjaci, močvare, kanali i sl.);
- dostupnost zdravstvenih i socijalnih usluga (kapacitet po broju stanovnika) i
- educiranost stanovništva (broj edukacijskih programa, info kampanja i sl.).
Na mapi utjecaja su osim elemenata ranjivosti prikazani i trendovi koji mogu utjecati na ranjivost, kao što je npr. povećan udio izdvajanja za javno zdravstvo ili razrađena strategija javnog zdravstva. Također, prikazani su i negativni učinci koje želimo ublažiti što boljom prilagodbom. Oni su u ovom slučaju povećana smrtnost i opterećenje zdravstvenog sustava s ekonomskim posljedicama, kao što su povećani troškovi liječenja i povećani broj ljudi na bolovanju.
Slika 1. Primjer mape utjecaja za Toplinski udar i zdravlje
Rizik je definiran kao vjerojatnost događaja te njegovog intenziteta. Rizik od toplinskog vala može biti mali ako je njegov intenzitet mali i ako je pojava rijetka. Zbog povećanja srednje temperature zraka u svim scenarijima, ova pojava je sve češća, a njen intenzitet je sve jači također zbog sve toplijih razdoblja, tako da možemo procijeniti znatan, povećan rizik. Podaci, tj. pokazatelji koji se koriste za izradu analize ključni su element procjene, te je potrebno uložiti dosta vremena i truda u njihovo prikupljanje.
Dovršenom analizom moći će se procijenit koji su sektori najranjiviji i gdje se može očekivati najveći rizik s ekonomskim i društvenim posljedicama. Procjena troškova i gubitaka zahtijevala bi složeniju analizu te se oni kroz SECAP brojčano ne moraju izraziti, dovoljno je imati sliku koja postaje podloga za planiranje mjera. Mjere prilagodbe navode se u SECAP-u kao lista zahvata, projekata, programa ili organizacijskih promjena koje jedinica lokalne uprave može sama ili u suradnji s drugim tijelima provesti do 2030. godine. Mjere uključuju podatke o sektoru, procijenjenim troškovima i tijelima provedbe. Primjeri mjera prilagodbe mogu biti tzv. meke mjere kao što su informiranje i edukacija. Ipak, veći učinak prilagodbe će imati infrastrukturne mjere. Nedavno usvojena Strategija prilagodbe na klimatske promjene opisuje niz mjera koje će biti potrebno provoditi na razini gradova i općina, a obuhvaća puno veći obim sektora uključujući i poljoprivredu, turizam, ribarstvo, energetiku, zdravlje, bioraznolikost te prostorno planiranje i upravljanje rizicima, kao i horizontalne sektore. Državne institucije također provode neke mjere pa su tako Hrvatske vode pokrenule internetsku stranicu s kartama opasnosti od poplava i kartama rizika od poplava. Karte mogu poslužiti jedinicama lokalne samouprave da bolje procijene ranjivost i rizik na svom području i pravovremeno reagiraju na moguću prijetnju od poplave. Klimatske promjene svakako doprinose pojavi poplava, pogotovo njihovom intenzitetu jer su sve češće i jače oborine u kraćim vremenskim periodima. Državni hidrometeorološki zavod također izdaje upozorenja za ekstremne vremenske pojave kroz platformu Meteoalarm, a Hrvatski zavod za javno zdravstvo putem upozorenja i upute za toplinske valove.
Na internetskim stranicama ClimateADAPT, mogu se pronaći brojni primjeri dobre prakse provedenih mjera adaptacije u EU. Grad Basel u Švicarskoj tako ima najveću površinu zelenih krovova po stanovniku na svijetu. Zeleni krovovi počeli su graditi u 80-ima, a glavna uloga im je toplinska izolacija te smanjivanje pojave tzv. toplinskih otoka u urbanim područjima. U zgradama sa zelenim krovom unutrašnja temperatura se ljeti može smanjiti za 5°C, što smanjuje potrebu za dodatnim hlađenjem. Zeleni krovovi djeluju i kao „spužve“ koje usporavaju otjecanje voda s krovova čime se sprječava rizik od poplavnih bujica tijekom jakih kiša. Osim toga, stvara se novo stanište biljnim i životinjskim vrstama, povećava se bioraznolikost područja i estetski dojam grada.
Također, kroz projekt RESIN napravljena je baza tipskih mjera prilagodbe, koja može koristiti gradovima i općinama. U procesu planiranja treba uzeti u obzir i sudjelovanje građana i zainteresiranih strana, jer se tada mjere mogu „krojiti“ prema stvarnim potrebama zajednice koju predstavlja većina građana. Grad Križevci nedavno je uz pomoć Savjeta mladih i Zelene energetske zadruge proveo online javno savjetovanje „Grad za mlade – Križevci 2030” s idejom osmišljavanja strategije grada do 2030. godine i upoznavanja s postojećim strategijama i SECAP-om.
U sklopu projekta Compete4SECAP, kojeg u Hrvatskoj vodi Društvo za oblikovanje održivog razvoja, izrađuju se SECAP-ovi za Rijeku, Zadar i Osijek, te se njihovo usvajanje očekuje na jesen 2020. godine
Zaključno, kvalitetan SECAP može poslužiti gradu ili općini kao učinkovit alat za planiranje mjera ublažavanja i prilagodbe kao dopuna postojećih dokumenata. Pored mjera ublažavanja, koje se planiraju i kroz druge dokumente, npr. godišnji i akcijski planovi energetske učinkovitosti, SECAP obuhvaća analizu ranjivosti i dati će odgovor koji sektori su ranjivi i koje mjere treba planirati.. Prema dosadašnjim iskustvima, kvalitetni dokumenti osigurat će gradovima bolju pripremljenost mjera za financiranje, a time i pravovremenu provedbu i veću otpornost lokalne zajednice na najrizičnije prijetnje klimatskih promjena.
Zanimljive poveznice:
https://www.eea.europa.eu/publications/climate-change-adaptation-and-disaster
https://climate-adapt.eea.europa.eu/knowledge/tools/case-studies-climate-adapt/
Autor teksta je Daniel Rodik. Diplomirao je na Fakultetu prometnih znanosti, smjer zračni promet. Zaposlen je u DOOR-u na mjestu stručnog suradnika gdje razvija i vodi projekte, sudjeluje u izradi studija i akcijskih planova za JLS i ostale korisnike. Među važnijim projektima koje je vodio su MESHARTILITY – Mjerenje i razmjena podataka s energetskim tvrtkama za Sporazum gradonačelnika i COMPETE4SECAP – natjecanje u sustavnom gospodarenju energijom za JLS kroz uvođenje ISO 50001 i razvoj akcijskih planova za održivu energetiku i klimu. Također vodi edukacije s područja održive energetike za različite ciljane skupine. Koautor je i nekoliko publikacija o korištenju obnovljivih izvora energije, energetskoj učinkovitosti i prirodnom graditeljstvu.
