prof.dr.sc. Branimir Hackenberger Kutuzović

Odjel za biologiju, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Ulica cara Hadrijana 8/A
Osijek, HR-31000 Osijek

Elektronička pošta: hackenberger@biologija.unios.hr

Vodite projekt „Prilagodba mjera kontrole populacije komaraca klimatskim promjenama u Hrvatskoj“.

Zašto su komarci među najopasnijim životinjama na Zemlji?

Bez imalo pretjerivanja može se reći kako su komarci najopasnije životinje na svijetu. Naime, to su životinje čiji ubod uzrokuje najveći broj smrti na svijetu. Procjenjuje se kako samo od malarije godišnje oboli preko 200 milijuna ljudi od čega oko pola milijuna završi fatalno. No, pored malarije tu je cijeli niz drugih parazitnih i virusnih bolesti koje su, iako daleko manje letalne od malarije, uzrokom umiranja širom svijeta. Osim toga komarci predstavljaju i potencijalni rizik širenja novih vrsta ili sojeva virusa ili pak drugih još nepoznatih uzročnika bolesti.

Na koji način klimatske promjene utječu na populaciju komaraca u Hrvatskoj?

Komarci naseljavaju gotovo cijelu Zemlju. Samo na Islandu i Antarktiku za sada nema komaraca. Kažem za sada, jer svjedoci smo globalnih promjena. Kada se govori o globalnim promjenama prvenstveno se misli na globalno zagrijavanje i promjenu klime. Direktna posljedica globalne promjene klime je istovremena globalna promjena svih parametara ekoloških sustava. Te promjene se najbolje odražavaju u promjenama bioraznolikost kako u kvalitativnom tako i u kvantitativnom smislu. Na malim skalama, tj. na lokalnim razinama uočavaju se pojave novih vrsta kojih u prošlosti na tim mjestima nije bilo. Neke vrste se pojave sporadično, a neke se nastanjuju trajno. Takvo širenje područja rasprostranjenosti pojedinih vrsta obuhvaćaju i kopno i more. Od toga nisu lišene ni vrste komaraca. Eklatantan primjer je tigrasti komarac, poznat po prijenosu virusa uzročnika groznice zapadnog Nila. U prošlosti je taj komarac obitavao isključivo na području jugoistočne Azije. U Europi je prvi put pronađen u Albaniji 1979. Sljedećih jedanaest godina tigrasti komarac se nije pojavljivao u drugim europskim državama sve do 1990. godine kada je pronađen kod Genove u Italiji. Do kraja devedesetih tigrasti komarac je bio nastanjen na području gotovo cijele sjeverne Italije odakle se postepeno širio i na naše priobalje. Tako je vrsta koja je na našim otocima bila potpuno nepoznata, na nekima od njih danas postala dominantnom. Iako su mnogi poznati entomolozi tvrdili kako nema opasnosti širenja ove vrste u unutrašnjost Hrvatske, tigrasti komarac se raširio po cijeloj zemlji i danas ga ima kako u Dalmaciji tako i u Zagrebu i Osijeku. Srećom, groznica zapadnog Nila nije toliko letalna, no može prouzročiti znatne probleme vrlo mladim i vrlo starim osobama ili pak osobama s komorbiditetima. Kao što se poljoprivrednici suočavaju s novim kukcima koji čine štetu na urodima a koji nam dolaze s područja Jugoistočne Europe ili Bliskog istoka, kao što se i ribari susreću s vrstama riba kojih u Jadranu prije nije bilo, tako je za očekivati dolazak novih vrsta komaraca koji će se poput tigrastog komarca uspješno akomodirati na uvjete i trajno nastaniti. Već danas jedna istraživačka grupa prati naseljavanje japanskog komarca u Hrvatskoj koje je u tijeku.

Na koji način ćete u sklopu projekta stvoriti sustav predviđanja potrebe i načina kontrole i regulacije brojnosti populacija komaraca?

Već 2013. godine smo načinili nekoliko matematičkih modela pomoću kojih smo izuzetno uspješno simulirali dinamike populacija komaraca na području Osijeka. Prilikom izrade simulacija i njihovih validacija realno izmjerenim podacima na terenu, otkrili smo niz pravilnosti i zakonitosti koje omogućavaju predviđanje dinamike a time i znatno preciznije planiranje korištenja mjera kontrole. Uočili smo kako je predvidljivost dinamika populacija komaraca u ovom dijelu Europe vremenski ograničena na dva razdoblja tijekom sezone i kako su populacije u tim razdobljima najosjetljivije. Drugim riječima možemo izračunati u kojem vremenu treba poduzeti određene mjere kontrole kako bi se postigla maksimalna učinkovitost. Bitni čimbenici koji utječu na dinamiku populacije komaraca su temperatura, dužina dana, vlažnost zraka i dostupnost vode. Intrigantno je i zanimljivo kako promjene ovih parametara nemaju uvijek lako predvidljivu posljedicu na populacije komaraca nekog područja. Npr. na jednom dijelu Hrvatske povećanje prosječne godišnje temperature od 1°C će dovesti do povećanja ukupnog opterećenja komarcima za 10%, dok će jednaka promjena na drugom dijelu zemlje uzrokovati pad ukupnog opterećenja za 30%. Naime, povećanje temperature, s jedne strane produljuje sezonu i ubrzava životne cikluse, no s druge strane, u zavisnosti o predviđenom klimatskom scenariju za to područje, može značiti nedostupnost vode. Tijekom projekta ćemo izraditi scenarije promjena dinamike populacija komaraca za cjelokupno područje Hrvatske. Na taj način će se uočiti kritična područja na kojima se može očekivati eskalacija problema. Jednako tako ćemo simulacije prilagoditi karakterističnim područjima na kojima će tada biti moguće optimizirati mjere kontrole u skladu s parametrima specifičnim za to područje. Pomoću računalne simulacije proistekle iz ovog projekta na svakom od ciljnih područja biti će moguće optimizirati mjere kontrole i suzbijanja, te promjenom parametara prilagoditi optimizaciju promjenama klime.

Koje istraživačke aktivnosti provodite?

Aktivnosti projekta mogu se podijeliti u četiri cjeline. Prva cjelina je prilagođavanje simulacija specifičnim područjima što podrazumijeva i njihovu validaciju realnim podacima dobivenim na terenu. Druga cjelina je određivanje relevantnih podataka za svako područje što se čini kombiniranjem terenskih mjerenja i obrade na terenu dobivenih podataka. Terenska istraživanja obuhvaćaju aerofoto snimanja sa svrhom izrade digitalnih visinskih modela, izlučivanja ostalih relevantnih parametara (površina plavljenja, površina otvorenih i zaklonjenih naplavina, vegetacija) te uzorkovanja komaraca sa svrhom mjerenja sezonske dinamike. Podaci dobiveni na terenu se između ostalog koriste za kalibraciju i rekalibraciju simulacija za dotično područje. Treća cjelina istraživanja obuhvaća primjenu metoda dinamičkog energijskog budžeta za procjenu osjetljivosti pojedinih populacijskih kompartmenata tijekom sezone. Svrha ovih istraživanja je dodatno povećanje učinkovitosti tretiranja. Četvrta cjelina je automatizacija monitoringa, tj. iznalaženje načina daljinskih istraživanja komaraca što treba omogućiti daleko brže i pravodobnije odlučivanje o mjerama kontrole i suzbijanja. Sve četiri cjeline su međusobno isprepletene i iako se tri od njih odvijaju poglavito u Osijeku, a jedna u Zagrebu, zahvaljujući izvrsnoj komunikaciji i promptnoj razmjeni informacija, čini se kao da se sve odvija u jednoj instituciji. Osim ovih glavnih aktivnosti, u sklopu projekta radimo istraživanje javnog mijenja, a u planu je i upoznavanje javnosti s rezultatima projekta, te edukacija dionika iz sektora zdravstva, turizma i tzv. zelenog sektora.

U sklopu projekta koristite Biogents AG (BG-pro) klopke za komarce, na koji način vam pomažu u provedbi projekta?

Klopke za komarce su nam krucijalan dio opreme za terenska istraživanja. Pomoću ovih izvrsnih klopki u koje stavljamo atraktante (sredstva koja privlače komarce) u vrlo kratkom vremenu možemo skupiti znatan broj kukaca. Pomoću planskog uzorkovanja tako određujemo ukupno opterećenje komarcima na nekom području u određenom vremenu.

Koliko je Hrvatska pogodna za nastanjivanje invazivnih vrsta komaraca?

Dosadašnje iskustvo je pokazalo kako je područje Hrvatske jako pogodno za nastanjivanje mnogih organizama. Raznolikost geografskih osobina ili bolje rečeno biljnogeografskih osobina različitih područja naše zemlje pružaju raznolike uvjete kojima se lako prilagođava veliki broj organizama. Značaj tolike raznolikosti za dolazak novih vrsta postaje izraženo pogotovo u uvjetima globalne promjene klime. Veliki dio zemlje s obilježjima kontinentalne klime poprima obilježja submediterana. Svi organizmi, pa tako i komarci, kojima je preživljavanje, a time i naseljavanje u našu zemlju, bilo sprječavano nemogućnošću prezimljivanja jake hladne kontinentalne zime, sada više nemaju takvu zapreku. Osim toga, Hrvatska je bogata vodom nužnom za prvi dio životnog ciklusa komaraca. Stoga je logično za očekivati daljnje širenje i dolazak pojedinih, danas egzotičnih, vrsta komaraca u naše krajeve.

Smatrate li da je javnost dovoljno upućena u opasnost transmisivnih zaraznih bolesti?

U sklopu projekta istražujemo i javno mišljenje. Prve ankete su bile ispunjene u neočekivano velikom broju. To je pokazalo kako su ljudi itekako zainteresirani za ovu problematiku. Međutim, iz odgovora ne neka pitanja je već sada razvidno kako su informacije koje egzistiraju među pučanstvom nedostatne, a ponekad i krive. Stoga mislim kako javnost nije dovoljno upućena u opasnost prijelaznih zaraznih bolesti koje prenose komarci. Postoji nekoliko socioloških fenomena kada su u pitanju komarci i zarazne bolesti koje prenose. U krajevima u kojima su komarci stalan veliki problem ljudi su skloni u svojoj percepciji umanjivati opasnost zaraznih bolesti. Kako kod nas praktički malarije nema već jako dugo vrijeme, a kako su ostale bolesti koje komarci prenose ili rijetke ili još nepoznate kod nas, takva percepcija je potpuno očekivana. Međutim, pojava takvih bolesti je kod nas najvjerojatnije češća nego što se zna. Naime, simptomi npr. groznice zapadnog Nila nisu specifični i često se temeljem njih dijagnosticira „malo jača prehlada” ili „gripa”. Za pouzdanu dijagnostiku potrebno je specifično testiranje koje se u pravilu ne provodi. Ne treba zaboraviti da je naša glumica Mira Furlan, preminula upravo zbog zaraze tom bolešću putem uboda komarca.

Prema dosadašnjim rezultatima istraživanja u sklopu projekta, koje su moguće mjere prilagodbe kontrole populacije komaraca klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj?

Dosadašnja istraživanja su pokazala kako u Hrvatskoj postoji najmanje pet regija specifičnih po dinamikama populacija komaraca i po vjerojatnosti očekivanih scenarija promjena klime. Svaka od tih regija zahtjeva drukčiji pristup, pa i drukčiju dugoročnu strategiju kontrole i suzbijanja. Nadalje, svaka regija je karakterizirana drukčijim kapacitetima i maksimalno mogućim opterećenjem stanovništva komarcima. Periodi najveće osjetljivosti populacija na tretiranja razlikuju se među regijama, a te razlike će postajati veće ili manje u zavisnosti od trendova promjene klime. Kako bi se na području neke općine ili županije trajno riješio problem komaraca nužan je period od najmanje sedam godina. Treba naglasiti kako, kada su komarci u pitanju, ne postoji univerzalno rješenje. Malarija je u Hrvatskoj iskorijenjena zahvaljujući, između ostalim, i dr. Andriji Štamparu. On je upotrebljavao dvije rigorozne i jednu biološku metodu. Rigorozne su bile upotreba dugo perzistirajućeg izuzetno jakog insekticida DDT-a i isušivanje, a biološka metoda je bila nastanjivanje ribe gambuzije gdje god je to bilo moguće. To je bila vrlo učinkovita kombinacija. DDT je uništavao odrasle komarce, gambuzija je uništavala ličinke, a isušivanjem se smanjila količina komarcima dostupne vode. Danas znamo da ovakvo rješenje iz potpuno logičnih, ekoloških, ekotoksikoloških i etički opravdanih razloga nije moguće.

U regijama u kojima se očekuju klimatske promjene koje pogoduju ekstremnim razvojem brojnosti populacija komaraca zbog povećanja dostupnosti vode mjere kontrole i suzbijanja je potrebno prilagoditi upotrebom odgovarajućih larvicida s karakteristikama pogodnim za dugotrajnu primjenu u svim vrstama voda u kombinaciji upotrebe adulticida što bliže mjestu izlijeganja. U regijama u kojima se očekuje produženje sezone opterećenja komarcima, ali uz jednaku ili manju dostupnost vode, mjere kontrole i suzbijanja treba prilagoditi serijskom primjenom larvicida i adulticida promjenjivom frekvencijom u zavisnosti od trenutnog statusa dinamike populacije komaraca.

Kako vi vidite daljnje mogućnosti doprinosa Vaše znanstvene grane u potrazi za rješenjima za prilagodbu klimatskim promjenama?

Prilagodba klimatskim promjenama je samo naizgled jednostavan proces. Jedan od razloga tome leži u činjenici kako ljudska vrsta posjeduje tehnologije kojima više ili manje uspješno kompenzira novonastale probleme. Npr. smanjena količina oborine se rješava bušenjem bunara ili navodnjavanjem iz drugih dostupnih izvora. Koliko god takva rješenja bila kratkotrajna, njih se mora uzeti u obzir kod planiranja i prognostike. Veliki problem je i što je za donošenje dobrih mjera prilagodbe klimatskim promjenama potreban i interdisciplinarni i transdisciplinarni pristup. Kod izrade simulacija i predviđanja promjena na razini ekoloških sustava potrebna su znanja od velikog broja različitih struka. Biološka i ekološka prognostika su simbioza bioloških, klimatoloških, toksikoloških i ekotoksikoloških, statističkih geobiokemijskih i informatičkih znanja. Ako prognostika obuhvaća i interakcije s proizvodnjom onda se ovim znanjima nužno pridodaju i znanja iz poljoprivrede i šumarstva. Svaka od navedenih znanosti je jednako važan dionik. Rješenja se ne smiju temeljiti na tzv. ekspertnim mišljenjima već na simulacijama i modelima temeljenim na poznatim i dokazanim znanstvenim činjenicama. Ekspertna mišljenja trebaju biti samo korektiv u primarnom postavljanju modela. No, pravilno validirane simulacije izrađene tehnologijama umjetne inteligencije trebaju biti temelj donošenja odluka o mjerama prilagodbe klimatskim promjenama. Upravo u tome, u primjeni suvremenih računalnih tehnologija u biologiji i ekologiji počiva uloga našeg istraživačkog tima. Stoga držim kako su naše ekspertize i istraživanja nužna za donošenje optimalnih odluka o prilagodbama klimatskim promjenama.

U projektu se fokusirate na tri ranjiva sektora: zdravstva, sektor bioraznolikosti i sektor turizma. Smatrate li da su dionici iz tih sektora dovoljno svjesni tj. educirani o važnosti prilagodbe klimatskim promjenama, posebice kada su u pitanju vektori zaraznih bolesti?

Ova tri sektora se međusobno razlikuju u razini percipiranja važnosti prilagodbe klimatskim promjenama. Dionici iz sektora zdravstva su upoznati s potencijalnim problemom širenja komarcima prenosivih bolesti. Međutim, zdravstveni sektor djeluje na principu rješavanja postojećih problema što je potpuno razumljivo. Zdravstveni sektor rješava probleme kada se pojave, a vrlo malo radi na prevenciji. To nije jednostavno objašnjiv problem jer je on posljedica jako velikog broja čimbenika od nedovoljno materijalnih sredstava do nedovoljne motivacije ili pak rizika vlastite ridikulizacije ili proglašenja paničarom. Danas je više „cool” negirati probleme i negirati opasnosti, nego upozoravati i inicirati rješavanje problema. Sektor turizma sve više shvaća probleme uzrokovane rastom populacija komaraca u pojedinim turističkim središtima. Međutim, njihova percepcija problema komaraca se svodi na ometajući neugodan učinak tih kukaca na turiste. Mislim da turistički sektor ne želi razmišljati o potencijalnim opasnostima izbijanje epidemije ili pak prijenosa parazita ili virusa s inozemnih gostiju na druge goste ili domaće stanovništvo. Sektor bioraznolikosti ili tzv. „zeleni” sektor najmanje percipira problem komaraca kao problem kojeg imperativno treba rješavati. Iz tog sektora uglavnom dolaze nerealni ideološki i ekstremni stavovi. Primjer tome su tvrdnje kako su pojedine vrste komaraca ugrožene te kako trebaju zaštitu. Također su tu i tvrdnje kako smo mi ljudi uzurpatori i kako su komarci ovdje živjeli prije nas. Bezbrojni su primjeri takvih stavova koji potječu uglavnom iz zelenog sektora. Kako je zeleni sektor u Hrvatskoj politički dosta jak, vrlo često predstavlja glavnu prepreku učinkovitom trajnom rješavanju problema kontrole i suzbijanja komaraca. Premalen je broj ljudi iz tog sektora koji razumiju pojmove održivog razvoja i održive zaštite prirode i okoliša. Vrlo često spominjem primjer Sultanskih močvara u Turskoj. To je područje od iznimnog ornitološkog značaja na kojem se gnijezdi nekoliko izuzetno ugroženih vrsta ptica. Zaštićeno je Ramsarskom konvencijom kao značajno močvarno stanište. Godinama je zeleni sektor Turske onemogućavao tretiranje komaraca na tom području pod izlikom zaštite. Onda se u jednom trenutku dogodilo izbijanje epidemije malarije. Nakon što je nekoliko djece umrlo vlada je u najvećoj tišini angažirala vojsku i isušila preko 90% područja u manje od tri godine. To je primjer nerazumijevanja održivog čuvanja i posljedica takvog „čuvanja” značajnih područja. Na pojedinim područjima Hrvatske trajno rješavanje problema komaraca je upitno upravo iz razloga stopiranja primjene metoda kontrole i suzbijanja na zaštićenim područjima. Jedan od ciljeva ovog projekta je edukacija svih dionika te motivacija sagledavanju problema i pristupanju njihovom rješavanju te iznalaženje optimalnih metoda kontrole i suzbijanja populacija komaraca na zaštićenim područjima u Hrvatskoj.

Postoje li neka područja u Republici Hrvatskoj koja su podložnija većoj brojnosti populacija komaraca? Koja?

Komarci koji nastanjuju Hrvatsku mogu se ultimativno podijeliti na dvije skupine, tzv. gradske i tzv. šumske ili poplavne komarce. Potencijal opterećenja gradskim komarcima je više-manje sličan na cijelom području naše zemlje. Međutim, potencijal opterećenja stanovništva šumskim komarcima je daleko veći na područjima koja obiluju većim vodenim kompartmentima (bare, jezera, nizinske rijeke, poplavne ili stalne močvare, itd.). Na tim područjima opterećenje stanovništva komarcima je i do preko tisuću puta veće nego na drugim područjima. Gotovo cijela Istočna Hrvatska, poglavito uz rijeke Savu, Dravu i Dunav je jedinstvena glede ekstremno velikog opterećenja stanovništva komarcima. Područje delte Neretve, Lonjsko polje i općenito porječje rijeke Save u Središnjoj Hrvatskoj, te rijeke Mirna i Raša u Istri, također su područja sa značajno velikim populacijama komaraca.

Primjenjuju li ta područja već neke mjere prilagodbe u odnosu na kontrolu populacije komaraca?

Na žalost ne primjenjuju. To ne znači kako se na tim područjima ne provode mjere kontrole i suzbijanja! Te mjere se provode  tijekom više desetljeća ustaljenim načinom. Takav način može se usporediti gašenjem požara u trenutku kada on postane „prevelik”, tj. kada počinjemo i sami gorjeti. Takvim pristupom se ne rješava problem. Prije nastupanja mjerljivih promjena klime iz godine u godinu je broj komaraca oscilirao poglavito u korelaciji s količinom dostupne vode. U tzv. poplavnim godinama bi bilo više komaraca, a u sušnim (s manje oborine, nižim vodostajima i uz manju količinu i učestalost plavljenja) bi ih bivalo manje. No, klimatske promjene su na nekim područjima uzrokovale rapidno povećanje brojnosti komaraca unatoč sve većoj količini uloženih sredstava za njihovo suzbijanje. Mjere koje se danas primjenjuju na ovim područjima počivaju prvenstveno na uništavanju odraslih jedinki u trenutku kada one dospijevaju u naseljena područja, odnosno tek kada postanu smetnja stanovnicima. Donekle se upotrebljavaju i larvicidna sredstva, no način i vrsta larvicida koji se primjenjuju rijetko mogu dosegnuti više od 5% učinkovitosti na smanjenje populacije. Na taj način se iz godine u godinu ponavlja uvijek jednaki scenarij, a populacije komaraca ostaju stabilne te i dalje egzistiraju kao problem. Jedan od ciljeva ovog projekta je uspostaviti model kojim se može optimizirati i pratiti tijek suzbijanja populacija komaraca s konačnim ciljem spuštanja brojnosti komaraca ispod donjeg pesimuma brojnosti, tj. ispod granice održive stabilnosti njihovih populacija. Na pojedinim područjima će najvjerojatniji scenarij klimatskih promjena za to područje imati povoljan, a na nekima negativan utjecaj na učinkovitost tradicionalno primijenjenih metoda. Upravo je to zadatak projekta, predvidjeti kakav će učinak najvjerojatniji scenarij promjene klime za neko područje imati na primjenjivost uobičajenih metoda te kako te metode optimizirati i prilagoditi takvom scenariju.

Na temelju istraživanja napisat ćete mjere prilagodbe za primjenu na lokalnoj razini. Prema Vašem mišljenju koliko je važno djelovanje jedinica lokalne samouprave u prilagodbi na klimatske promjene?

Djelovanje jedinica lokalne samouprave nije samo važno već i nužno. Nametanje pravila i zadataka rijetko kada se pokazalo dugoročno prihvatljivim. Ukoliko lokalne jedinice samouprave shvate na čemu treba temeljiti borbu s komarcima, pola posla je obavljeno. No, kada je lokalna vlast u pitanju postoje određeni problemi iz domene socioloških fenomena, koje je teško promijeniti i o kojima nije uputno govoriti. Suština problema leži u činjenici kako su na nekim područjima komarci od problema prerasli u resurs. Ako uzmete samo primjer Osijeka i pogledate koliki novac se mobilizira za rješavanje problema komaraca onda ćete zapaziti kako se radi od pet do preko petnaest milijuna kuna godišnje. To je izuzetno velika količina novca koju netko dobiva za tretiranje komaraca. Ako uzmemo u obzir da je prosječna količina novca utrošenog na kontrolu i suzbijanje komaraca na području grada Osijeka oko pet milijuna kuna godišnje, i da je tako već cijeli niz godina, dobiva se ogromna količina utrošenih sredstava za rješavanje problema koji nije riješen. Onome tko dobiva ta sredstva komarci su resurs i nije teško za pretpostaviti kako mu nije lijepa pomisao ostati bez njega. Na žalost to je kratkovidno gledanje kao posljedica vjerojatno znatne količine neznanja. Naime, kako isušivanje pojedinih područja danas ni u kojem slučaju ne dolazi u obzir, sva područja s egzistirajućim problemom komaraca će i dalje sadržavati prirodni potencijal za rast njihovih populacija. Stoga će posao kontrole i suzbijanja biti potreban i jednakog (ako ne i jačeg) intenziteta i dalje. Jedino što će uz utrošenu jednaku količinu novaca stanovništvo biti pod daleko manjim, u usporedbi s današnjim, zanemarivim, opterećenjem komarcima. Stoga nam je namjera kroz  projekt predviđenim radionicama educirati dionike iz lokalnih samouprava i uputiti ih na prednosti suvremenog načina rješavanju problema komaraca u svjetlu klimatskih promjena na njihovom području.

Smatrate li da je potencijal suradnje između znanstvenika i lokalnih samouprava dovoljno iskorišten?

Usudio bih se reći kako je, prema mojim saznanjima, potencijal suradnje između znanstvenika i lokalnih samouprava posve neiskorišten. Doduše, nije na svim područjima jednaka situacija, no uglavnom je tako. Lokalne samouprave traže gotova i brza rješenja koja se mogu birokratizirati i operativno izvesti tijekom jedne godine ili eventualno najduže tijekom jednog mandata. Većina znanstvenika nudio znanstvena istraživanja i eventualno „ekspertna mišljenja”. Vrlo mali broj znanstvenika je hrabro uhvatiti se u koštac s problemom i ponuditi najbolje rješenje. Taj problem je univerzalno prisutan u Hrvatskoj. Npr. imamo nekoliko vrlo dobrih znanstvenika koji se bave komarcima, no njihov domet je hvatanje, determinacija vrsta i određivanje relativne brojnosti. Među njima imate i taksonome koji izučavaju morfološke i genetske značajke pojedinih vrsta te genetičku varijancu iste vrste na različitim područjima. To su sve važni podaci i korisna akademska istraživanja sa značajnim novim biološkim znanstvenim činjenicama. Neki od tih znanstvenika čak i „uvale” lokalnim samoupravama takva istraživanja uz monitoring komaraca na njihovom području. Međutim, to nije ono što je potrebno za trajno ili bilo kakvo rješavanje problema. Monitoring je dakako nužan, no ne može biti svrha samog sebi. Nekim lokalnim samoupravama su potrebne godine kako bi shvatile da investiraju u istraživanja čiji su im rezultati neupotrebljivi za rješavanje problema kojeg imaju. Na taj način se stvara nepovjerenje lokalne samouprave i općenito stanovništva prema znanstvenoj zajednici pa je i to jedan od razloga zbog čega potencijal suradnje između znanstvenika i lokalnih samouprava nije dovoljno iskorišten.

Možete li izdvojiti neki, prema Vama, pozitivan primjer prilagodbe mjera kontrole populacije komaraca klimatskim promjenama (u Hrvatskoj ili inozemstvu)?

Ako se prođe kroz relevantnu literaturu može se primijetiti veliki prijepor između znanstvenika oko toga mogu li se ili ne metode kontrole i suzbijanja komaraca prilagoditi klimatskim promjenama. Međutim, jednako tako se može uvidjeti kako se više radi o sukobu ekspertnih mišljenja, a manje o sukobu znanstvenih argumenata. Praksa mjera za kontrolu i suzbijanje komaraca je izuzetno kompleksna i stoga je teško izuzeti primjer koji bi u potpunosti odgovorio na ovo pitanje. Osim toga navođenje primjera iz drugih zemalja može zapravo biti potpuno besmisleno. Npr. Finci, Šveđani i Danci imaju velike uspjehe u suzbijanju komaraca. Međutim dinamika populacija i trajanje sezone komaraca u tim zemljama su neusporedivo jednostavniji, a prilagodba klimatskim promjenama se svodi na raniji početak prvih larvicidnih tretmana. Prije nekoliko godina smo za potrebe jednog projekta kontaktirali nekoliko znanstvenika iz tog dijela Europe i kada smo im rekli kako se radi o području Južne Europe svi do jednog su rekli „kako je to nešto drugo” i kako se ne bi hvatali u koštac s problemom komaraca „toliko južno”. No, svakako bih od pozitivnih primjera istakao primjer zaštićenih močvara nedaleko od grada Izmita u Turskoj, gdje je problem komaraca dugoročno riješen tijekom sedam godina adaptivnom strategijom isključivo uobičajenim metodama adulticidnog i larvicidnog tretiranja. Tijekom tog projekta monitoring područja su obavljale kako vladine agencije tako i nevladine udruge i institucije.  Osim značajnog smanjenja brojnosti komaraca nije opažena niti jedna druga mjerljiva promjena u biodiverzitetu ili općenito samom staništu.

Popis publikacija prof.dr.sc. Branimira Hackenbergera Kutuzovića možete pregledati OVDJE.

Biografija autora

Branimir K. Hackenberger rođen je u Osijeku gdje je završio temeljno obrazovanje i studij biologije i kemije. Magisterij i doktorat je izradio na Institutu Ruđer Bošković te je 2001. godine stekao akademski stupanj doktora znanosti iz područja biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Područje znanstvenog istraživanja Branimira K. Hackenbergera je istraživanje kvantitativnih ekotoksikoloških i ekoloških procesa i njihova karakterizacija u ekološkim sustavima te istraživanje ranjivih sektora prirodnih ekosustava i bioraznolikosti te u transverzalnom sektoru upravljanje rizicima. Posebno područje istraživanja je matematičko modeliranje, strojno učenje, Big Data, te optimizacija sustava primjenom statističkih metoda. Do sada je objavio ukupno 63 znanstvena rada, od čega 44 radova (6 radova kao prvi autor i 22 radova kao dopisni autor) u časopisima koje referira baza Current Contents. Tridesetak znanstvenih radova (više od 2/3) objavljeno je u časopisima s faktorom odjeka većim od medijana (Q1-16 radova i Q2-17 radova) područja (sukladno klasifikaciji Journal Citation Reports – ISI Thompson). Osim toga objavio i jedno poglavlje u knjizi, te jedan softver. Recenzent je u brojnim časopisima koje citira CC baza, te član pet strukovnih udruga u Hrvatskoj i u inozemstvu. Recenzent je projekata Hrvatske zaklade za znanost. Predaje na preddiplomskom i diplomskim studijima Odjela za biologiju, kao i na poslijediplomskom studiju Zaštita prirode i okoliša u Osijeku. Osnivač je Laboratorija za analizu bioloških sustava te predstojnik Zavoda za kvantitativnu ekologiju Odjela za biologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.