Dr. sc. Dean Ban

Institut za poljoprivredu i turizam, Karla Huguesa 8, Poreč, 52440

Elektronička pošta: dean@iptpo.hr

Prosječne temperature i količina padalina presudne su u slučaju poljoprivredne proizvodnje jer duža razdoblja suše, visokih temperatura ili velikih količina oborina mogu dovest do značajnih ekonomskih šteta poput: oštećenja plodova voćnih ili povrtnih kultura ili smanjenog prinosa. U Hrvatskoj  će se morati uzeti u obzir uzgoj poljoprivrednih kultura i sorata koje u „stresnim“ vremenskim razdobljima također mogu konkurirati svojom kvalitetom i količinom kod prinosa te pomoći u razvoju gospodarstva.

Prilagodba Hrvatske posljedicama klimatskih promjena

Prilagodba Republike Hrvatske klimatskim promjenama neophodna je za smanjenje, odnosno izbjegavanje većih ekonomskih šteta poput slabijeg prinosa uzrokovanog, primjerice sušnim razdobljima ili velikim količinama oborina. Moguće je postići ekonomsko opravdani prinos i za vrijeme dužeg perioda suše, i to s poljoprivrednim kulturama i sortama prilagođenim rastu tijekom sušnih razdoblja te adekvatnom tehnologijom. Time bi se povećala domaća produktivnost i konkurentnost te samoodrživost u području proizvodnje poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. U tom pogledu Hrvatska može biti spremna jer ima značajne resurse poput velikih površina plodnog zemljišta, brojnih poljoprivrednih gospodarstava i nekoliko znanstvenih institucija pomoću kojih bi se ovaj izazov mogao realizirati uz podršku državnih poticaja ili adekvatnih mjera. Učinkovit način praćenja učinka provođenja mjera prilagodbe klimatskim promjenama u poljoprivredi može se provesti pomoću određenih biljnih vrsta kao bioindikatora koji putem svog ekofiziološkog odgovora mogu reflektirati specifične promjene kod klimatskog stresa u okolišu.

Najugroženiji dijelovi

Regije južne, jugoistočne i istočne Europe kao i obalni dijelovi Hrvatske (Istra, Dalmacija i otoci) ubrajaju se u područja značajne ugroženosti klimatskim promjenama, s projekcijama daljnjeg porasta prosječne temperature zraka i smanjenja oborina, što će uzrokovati učestaliju pojavu sušnih razdoblja. Poljoprivredna proizvodnja je ugrožena u nekim područjima Hrvatske, poput Dalmacije i otoka, koji su izravno pogođeni zbog gubitka organske tvari te plodnosti tla kao posljedica erozije uzrokovane vjetrom i smanjenog prinosa zbog nedostataka potrebnih količina ljetnih padalina. Stoga se preporučuje podoravanje dostatnih količina organskih gnojiva poput stajskog gnoja ili kompostiranog biorazgradivog otpada  na erodiranim poljoprivrednim tlima. Isto tako uzgoj na sušu otpornih kultura i sorta može potencijalno smanjiti financijske gubitke zbog devastiranog prinosa. Također, posljedice klimatskih promjena mogu i pozitivno utjecati na proizvodnju maslinovog ulja kojim se u sušnim područjima može proširiti gospodarska djelatnost. Prema podacima modela iz literature, klimatske promjene će krajem ovog stoljeća u Europi utjecati na:

– Područje Mediterana: restrikcije vodenih resursa, veću smrtnost kod ljudi zbog vrućina, veću potrošnju energije za hlađenje, gubitak habitata;

– Obalna područja: veliki ekonomski gubici zbog porasta temperatura;

– Alpska područja: ključna uloga u regulaciji pitke vode.

Uloga znanosti

U predlaganju mjera prilagodbe klimatskim promjenama znanost ima značajnu ulogu jer je učinkovitost i opravdanost istih potrebno dokazati pomoću dugogodišnjih znanstvenih ispitivanja ili na temelju istraživanja predložiti novu unaprijeđenu tehnologiju koja može primjerice u poljoprivrednoj proizvodnji ili tijekom proizvodnje mineralnih gnojiva smanjiti emisiju stakleničkih plinova u atmosferu.  Primjer je primjena komposta i biougljena proizvedenih iz komunalnog mulja kao zamjene za komercijalna mineralna gnojiva. Primjena komposta na poljoprivrednim tlima ima niz prednosti uključujući opskrbu dodatnim količinama hranjivih tvari, smanjenje kiselosti tala, sprečavanje erozije tla, povećanje pozitivnih organizama u tlu, smanjenje potrebe za gnojivima i pesticidima, poboljšanje fizikalnih i bioloških svojstava tla, ali i sprječavanje odlaganja organskog otpada na odlagališta. Uz to, proizvodnja gnojiva zahtijeva velike količine energije i stvara značajne količine stakleničkih plinova (CO₂ i N₂O). Zbog toga, jedan od globalno prepoznatljivih pristupa smanjenja emisija stakleničkih plinova u atmosferu jest smanjena upotreba mineralnih gnojiva. Proizvodnja mineralnih gnojiva može se smanjiti uporabom organskih gnojiva, a jedan od mogućih izvora je komunalni otpad iz urbanih sredina. Prema tome, kao ekološki prihvatljiva alternativa za gnojivo može se iskoristiti organski otpad koji predstavlja problem za okoliš, a stvara se radom pročistača otpadnih voda.

Primjeri dobre prakse

Poljoprivredna proizvodnja uzrokuje emisije CO₂ kao posljedicu mineralizacije organske tvari zbog obrade tla, što dovodi do smanjenja sadržaja organskog ugljika u poljoprivrednim tlima. Stoga, u posljednjem desetljeću u nekim zemljama EU-a, uključujući i Hrvatsku, i u ostatku svijeta, primjenjuje se konzervacijska poljoprivreda (eng. conservation agriculture) koja ima karakteristike: minimalnog narušavanja tla obradom, stalne pokrivenosti biljkama i ekološki prihvatljiv način rotacija poljoprivrednih kultura. Konzervacijska poljoprivreda s aspekta uzgoja usjeva, prilagodbe klimatskim promjenama i ublažavanja degradacije tla, predstavlja najučinkovitiju mjeru u sustavu održivog gospodarenja. S poljoprivredno-okolišnog aspekta konzervacijska poljoprivreda omogućuje sekvestraciju organskog ugljika u tlu te time i poboljšanje plodnosti tla i smanjenje emisija CO₂ u atmosferu.

Projekti

Projekt odabran po natječaju „Program poticanja istraživačkih i razvojnih aktivnosti u području klimatskih promjena“ na kojem smo bili nositelji je:

RedGreenPlant – Smanjenje emisija stakleničkih plinova upotrebom gradskog i poljoprivrednog otpada u proizvodnji bilja.

Neki od glavnih rezultata koje smo postigli na projekta su:

• poboljšanje nutritivne vrijednosti tla dodatkom komposta i biougljena od komunalnog mulja i komine masline;
• primjena deset puta veće količine komposta i biougljena od komunalnog mulja kao dodatka tlima od propisane nije utjecala na zagađenje tla toksičnim metalima, kao što nije utjecala ni na akumulaciju toksičnih metala u testnim biljkama iznad dopuštenog, propisanog sadržaja;
• biougljen od komunalnog mulja je kao dodatak tlima utjecao na manju akumulaciju kadmija, bakra i cinka kod testnih biljaka u odnosu na primjenu kompostiranog ;
• visok sadržaj fosfora, dušika i organske tvari u komunalnom mulju ukazuje na njegov potencijal kao zamjene za mineralna gnojiva,
• visok sadržaj kalija u komini masline ukazuje na potencijal da kompost proizveden iz navedenog otpada može se smatrati supstratom usjeva koji zahtijevaju kalij;
• provedeno modeliranje ispiranja fosfora iz tla s dodatkom komposta i biougljena od komunalnog mulja i komine masline;
• izrađena studija izvodljivosti i ekonomska analiza „Mogućnosti korištenja kanalizacijskog mulja i komine maslina u poljoprivredi’“;
• odobren uspostavni znanstveni projekt U sklopu HRZZ-a „BIONUTRIVINE – Biochar as a tool for environment-friendly and sustainable grapevine nutrient management in the context of climate change“
• prijava novog prijedloga projekta s naslovom „Kompostiranje kao ekotehnološka mjera za transformaciju agro-industrijskog otpada u resurs“ s projektnim partnerima na natječaj „Uspostavni istraživački projekti“ Hrvatske zaklade za znanost (u postupku evaluacije).

Javno dostupni rezultati navedenog projekta su:

– Institut za poljoprivredu i turizam u Poreču

–  tiskane brošure

– putem objavljenih publikacija.

Biografija autora

Dr. sc. Dean Ban rođen je 8. lipnja 1969. godine u Puli. Doktorirao je 2001. godine  na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Zavodu za povrćarstvo gdje radi kao znanstveni novak od 1993. – 2001. Znanstveno se usavršavao na prestižnim sveučilištima u Italiji, Sloveniji i Sjedinjenim Američkim Državama. Od 2001.- 2012. zaposlen je na Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču  (IPTPO) kao znanstveni novak – viši asistent, znanstveni suradnik i viši znanstveni suradnik, a od 2012. do danas obnaša funkciju ravnatelja. U znanstveno istraživačkom zvanju je u trajnom zvanju znanstvenog suradnika. Sudjelovao je u nastavi i mentorstvima na Agronomskom fakultetu te pri Veleučilištu u Rijeci iz područja povrćarstva, ekološke poljoprivrede i agroekologije te radi na selekciji graha zrnaša (4 priznate sorte). Dr. sc. Dean Ban bio je voditelj na više od 20-ak domaćih i međunarodnih znanstveno-istraživačkih, tehnologijskih, stručnih i razvojnih projekata. Kao glavni autor ili koautor Dr. sc. Dean Ban objavio je više od 25 radova u časopisima indeksiranim u WoS-u, oko 20-ak radova u časopisima indeksiranim u drugim bazama, te 40-ak znanstvenih radova u zbornicima skupova. Sudjelovao je na nacionalnim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima, te objavio kao glavni autor ili koautor 60-ak sažetaka u zbornicima skupova. Do danas je sudjelovao u mnogobrojnim povjerenstvima, odborima i radnim skupinama u Ministarstvu poljoprivrede, Hrvatskom Saboru, Istarskoj županiji i dr.