Prof. dr. sc. Snježana Mihalić Arbanas
Zavod za geologiju i geološko inženjerstvo, Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Pierottijeva ul. 6, 10000, Zagreb
Elektronička pošta: snjezana.mihalic@rgn.unizg.hr
Vodite projekt „Primijenjena istraživanja klizišta za razvoj mjera ublažavanja i prevencije rizika PRI-MJER“. Na koji način su klizišta i klimatske promjene povezani? Koje su sve opasnosti klizišta?
Klimatske promjene utječu na promjenu meteoroloških uvjeta na način da su sve učestalije oborine koje uzrokuju klizišta. Pod time se podrazumijevaju intenzivnije oborine koje uzrokuju masovnu pojavu klizišta bilo zbog duljeg trajanja ili većeg intenzitete takozvanih oborinskih događaja (kiša, snijeg ili kombinacija). U posljednjih 10-ak godina višestruko su prijavljivane elementarne nepogode u različitim dijelovima Hrvatske zbog pojave masovnih klizišta. Događaj s najvećim posljedicama dogodio se 2013. godine kada je u SZ Hrvatskoj prijavljeno oko 1000 klizišta koja su pokrenuta.
Budući da su klizišta (engl. landslide) relativno širok pojam, jer obuhvaćaju sve pojave, odnosno morfološke oblike koje nastaju procesima gibanja stijene ili tla (ili oboje) niz padinu (klizanje, tečenje, odronjavanje, prevrtanje i bočno razmicanje), klizišta mogu ugroziti ljude, materijalna dobra (zgrade, prometnice i dr.), a također su tu i neizravne posljedice. Kod oštećivanja građevina, neizravne posljedice nastaju tijekom duljeg vremena, sve do trenutka kada građevina i klizište nisu sanirani. Noviji primjer štete na kritičnoj infrastrukturi, nastao je tijekom požara u Psihijatrijskoj bolnici Lopača u kolovozu 2018., kada vatrogasci nisu mogli intervenirati na vrijeme zbog prekinutog prometovanja cestom oštećenom klizištem u veljači 2014. Isto klizište također izravno ugrožava i akumulaciju i branu Valići već sedam godina od kada se posljednji put pokrenulo.
Na koji način istražujete problem klizišta? Koje su mogućnosti prilagodbe klimatskim promjenama u kontekstu klizišta te mogućnosti prevencije na području RH?
Klizišta se istražuju sa svrhom utvrđivanja karakteristika postojećih klizišta, kao i mogućnosti pojavljivanja novih klizišta. Karakteristike postojećih klizišta koje trebamo poznavati su njihova veličina, oblik, materijali koji ih izgrađuju, aktivnost (umirena za razliku od aktivnih). Postojeća klizišta je potrebno sanirati ili izbjegavati, a ako to nije moguće, onda ih kontrolirati. Za utvrđivanje mogućnosti pojavljivanja novih klizišta, istražuju se metode predviđanja njihova nastanka, ovisno o prirodnim i drugim uvjetima na nekom području.
Prilagodba klimatskim promjenama uključuje prevenciju nastanka klizišta, prevenciju nastanka šteta i jačanje kapaciteta za reagiranje na nesreće uslijed klizišta i oporavak ako klizišta nastanu. Prevencija nastanka klizišta zasniva se na gradnji i drugom korištenju zemljišta koje neće izazvati nastanak klizišta. Prevencija nastanka šteta zasniva se na izbjegavanju postojećih klizišta ili na kontroli klizišta ako se ona ne mogu izbjeći. Jačanje kapaciteta za reagiranje na nesreće uslijed klizišta i oporavak također je značajno za prilagodbu klimatskim promjenama. Iz ovoga proizlaze mogućnosti prevencije na području Republike Hrvatske. Dakle, u Hrvatskoj također možemo primijeniti mjere koje sprečavaju nastanak klizišta i koje sprečavaju nastanak šteta, ako raspolažemo alatima nužnim za primjenu mjera. Alati su karte klizišta i softverske aplikacije za praćenje i predviđanje visoko rizičnih klizišta, odnosno za rano upozoravanje. Od karata klizišta potrebne su nam: karte s prikazom evidencija postojećih klizišta; karte s prikazom zona u kojima mogu nastati klizišta (tzv. karte podložnosti na klizanje); karte s prikazom šteta, odnosno ugroženosti uslijed klizišta (tzv. karte rizika klizišta). Softverske aplikacije namijenjene su stručnim službama koje se bave civilnom zaštitom, a u slučaju opasnijih klizišta, i samim građanima koji su izloženi opasnostima.
Koja su područja u RH na kojima postoji mogućnost pojave klizišta? Na koji način projekt PRI-MJER doprinosi u prilagodbi klimatskim promjenama?
Mogućnost pojave klizišta u Republici Hrvatskoj postoji u većini brežuljkastih i gorskih područja ovisno o vrsti stijena koje izgrađuju ta područja. U Procjeni rizika Republike Hrvatske procijenjeno je da prirodni preduvjeti za nastanak klizišta postoje na 28% područja Republike Hrvatske. To ne znači da će na tim područjima i nastati klizišta. To samo znači da na tim područjima mogu nastati klizišta i da se mogućnost povećava s klimatskim promjenama zbog učestalijih oborinskih događaja koji pokreću masovna klizišta.
Projekt PRI-MJER doprinosti prilagodbi klimatskim promjenama na način da istražuje prevenciju nastanka klizišta i prevenciju šteta od klizišta. Projekt također doprinosi i jačanju kapaciteta za reagiranje na nesreće prouzročene klizištima i oporavak od njih, iako je primarno namijenjen za prevenciju. U PRI-MJER-u sudjeluju znanstvenici iz geološkog i iz geotehničkog inženjerstva na način da znanstvene metode koje su razvijene i ispitane kroz naša istraživanja primjenjujemo na karakterističnim područjima RH kako bismo razvili alate koji su nužni za provedbu mjera za prilagodbu klimatskim promjenama u različitim dijelovima Hrvatske. Alati koje razvijamo su karte klizišta, sustavi monitoringa klizišta, katalozi oborinskih događaja, smjernice za izradu i primjenu karata klizišta na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, kao i edukacije brojnih dionika iz uprava i drugih relevantnih institucija. Projekt PRI-MJER je koncipiran kao sveobuhvatan po pitanju razvoja alata za prevenciju klizišta za Republiku Hrvatsku, sa smjernicama za primjenu nakon projekta.
Kako vi vidite daljnje mogućnosti doprinosa vaše znanstvene grane u potrazi za rješenjima za prilagodbu klimatskim promjenama?
Znanstvene grane geološkog inženjerstva, odnosno njezina disciplina, inženjerska geologija, pronalaze rješenja za izradu karata evidencije klizišta, karata predviđanja klizišta s obzirom na preduvjete i okidače ili pokretače (npr. intenzivne oborine), kao i za izradu aplikacija za vizualizaciju opasnosti od klizišta, odnosno rano upozoravanje na tu vrstu opasnosti.
Naša rješenja za prilagodbu klimatskim promjenama trebaju omogućiti informacije gdje se nalaze klizišta, gdje su područja koja treba izbjegavati za gradnju ili druge zahvate u prostoru, koji su posebni uvjeti gradnje u odnosu na klizišta i kako organizirano izbjeći opasno gibanje klizišta.
Na temelju istraživanja napisati ćete preporuke za primjenu na lokalnoj razini. Prema Vašem mišljenju koliko je važno djelovanje jedinica lokalne samouprave u prilagodbi na klimatske promjene? Smatrate li da je potencijal suradnje između znanstvenika i lokalnih samouprava dovoljno iskorišten?
Preporuke za primjenu napisat ćemo za sve razine upravljanja, od državne, preko regionalne do lokalne. Važno je uspostaviti hijerarhijski usklađen sustav koji počinje na državnoj razini s Državnim planom prostornog razvoja (DPPR), kao i drugim dokumentima iz transverzalnog sektora upravljanja rizicima i ranjivog sektora upravljanja vodama, a koji su državna razina . Najveći broj alata namijenjen je za lokalnu razinu, a to su karte evidencije klizišta i prognostičke karte, sustavi praćenja i ranog upozoravanja od opasnih klizišta. Njih će koristiti općine i gradovi. Da bi potencijal suradnje između lokalnih samouprava i znanstvenika bio dovoljno iskorišten, nužno je uspostaviti sustav za primjenu alata i mjera, a koji započinje definiranjem obaveza primjene mjera prevencije i uključuje i edukaciju lokalnih samouprava od strane znanstvenika. Kroz aktivnosti projekta PRI-MJER započinjemo raditi na uspostavljanju suradnje između loklnih samouprava i znanstvenika, zajedno s regionalnim i državnim upravama, kako bismo identificirali sve potrebe za uspostavljanjem cjelovitog sustava, zajedno sa svim dionicima.
S obzirom da u sklopu projekta održavate okrugle stolove za dionike iz jedinica lokalne, područne/regionalne i državne uprave. Možete li nam reći koja su iskustva lokalnih, regionalnih i državnih uprava s pojavama klizišta (višestruke regionalne/masovne pojave, elementarne nepogode i katastrofalne posljedice) i s procjenama opasnosti i ugroženosti od klizišta?
Iskustvo svih uprava je da se tijekom posljednjih 10-ak godina suočavaju s posljedicama masovinih pojava klizišta i da nemaju razvijene sustave upravljanja ovim rizicma, kao niti upravljanja katastrofama. Sada već sve uprave uviđaju potrebu za mjerama i alatima, ali većina lokalnih samouprava nema uspostavljen niti sustav evidentiranja pojava klizišta, a o prognostičkim kartama nemaju dovoljno informacija za što i kako bi se mogle koristiti. Sustavi kontinuiranog praćenja klizišta do sada u Hrvatskoj nisu uspostavljani od strane uprava bilo koje razine, a jedini uspostavljen sustav je Opservatorij za praćenje klizišta Kostanjek kojega je uspostavio RGN fakultet u suradnji s Građevinskim fakultetom u Rijeci i japanskim znanstvenicima, zahvaljujući donaciji Japana. Međutim, iako ovaj sustav jako dobro funkcionira već 10 godina, do danas uprava Grada Zagreba nije počela koristiti ove podatke, jer nije bilo interesa od strane gradskih službi.
Kroz 11 okruglih stolova projekta PRI-MJER ostvarujemo priliku za raspravu između znanstvenika i lokalnih, regionalnih i državnih uprava sa svrhom da im prezentiramo i pojasnimo što je sve moguće napraviti u smislu prevencije, na koji način, koja je njihova uloga u tome i što mogu očekivati od znanstvenika. Također, nama znanstvenicima je to prilika da saznamo od uprava kako funkcionira sustav i što je potrebno napraviti da bismo naše alate stavili u funkciju mjera prevencije ili mjera upravljanja krizama (mjere reagiranja i oporavka).
Prema Vašem mišljenju, koliko je javnost upoznata s problemom klizišta? Smatrate li da je potrebna edukacija i širenje svijesti javnosti o problemu klizišta i mogućnostima prevencije na području RH?
Prema iskustvu u posljednih 10-ak godina, a naročito nakon katastrofa prouzročenih klizištima 2013., 2014. godine i posebno 2018. godine kada se dogodilo srednje veliko klizište u Hrvatskoj Kostajnici, javnost je upoznata s tim što su klizišta. Kako upravljati s rizicima od klizišta je nešto s čime prvo treba upoznati uprave, educirati ih i navesti da pokrenu sustavnu izradu alata i razvoj i primjenu mjera. Tek nakon toga će s konkretnim alatima i mjerama imati smisla pokrenuti edukaciju i širenje svijesti i u javnosti. Obrnuto mislim da nema dovoljan učinak. Dobar pokazatelj za to je najveće klizište u Republici Hrvatskoj, klizište Kostanjek u gradskoj četvrti Podsused-Gornje Vrapče u Zagrebu, gdje je više od 500 obiteljskih kuća izloženo opasnosti danas, a rizično klizanje započelo je prije 56 godina. Stanovnici tog područja i ekološka udruga Eko2020 i drugi svjesni su da na tom području postoji visok rizik za stanovnike i sve korisnike tog prostora u slučaju urušavanja ovog klizišta. Oni znaju da tamo postoji Opservatorij koji pomoću 40-ak senzora prati klizište i da su informacije o pomacima važne za organiziranje mjera spašavanja. Također su u posljednjih nekoliko godina tražili da Grad Zagreb izradi kartu evakuacije za slučaj nesreće, odnosno za najrizičniji scenarij katastrofalnog urušavanja 60-ak metara visokog pokosa napuštenog kopa lapora. Njihovo znanje i svijest o opasnosti i mogućnostima prevencije i spašavanja nisu dovoljni. Isto znanje i svijest mora imati i gradska uprava, odnosno odgovarajuće službe lokalne i drugih uprava, jer oni moraju pokrenuti mehanizme za prevenciju i ostalo.
Možete li izdvojiti neki, prema vama, pozitivan primjer prilagodbe Hrvatske na klizišta nastalih zbog klimatoloških okolnosti?
Pozitivan primjer je iz Grada Karlovca iz 2014. godine kada je gradska uprava pokrenula izradu evidencije klizišta u trenutku masovne pojave preko 100 klizišta. Oni su sami razvili jedan od alata kao osnovu za procjenu troškova, planiranje mjera i svih aktivnosti i za upravljanje evidentiranim rizicima. Na osnovi jednostavne evidencije klizišta uspjeli su u vrlo kratkom roku uspostaviti sustav upravljanja rizicima od klizišta i željno očekuju i druge alate koje ćemo za njih napraviti kroz projekt PRI-MJER kako bi unaprijedili svoj sustav.
Projekt PRI-MJER doprinosti prilagodbi klimatskim promjenama na način da istražuje prevenciju nastanka klizišta i prevenciju šteta od klizišta. Projekt također doprinosi i jačanju kapaciteta za reagiranje na nesreće prouzročene klizištima i oporavak od njih, iako je primarno namijenjen za prevenciju. U PRI-MJER-u sudjeluju znanstvenici iz geološkog i iz geotehničkog inženjerstva na način da znanstvene metode koje su razvijene i ispitane kroz naša istraživanja primjenjujemo na karakterističnim područjima RH kako bismo razvili alate koji su nužni za provedbu mjera za prilagodbu klimatskim promjenama u različitim dijelovima Hrvatske. Alati koje razvijamo su karte klizišta, sustavi monitoringa klizišta, katalozi oborinskih događaja, smjernice za izradu i primjenu karata klizišta na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, kao i edukacije brojnih dionika iz uprava i drugih relevantnih institucija. Projekt PRI-MJER je koncipiran kao sveobuhvatan po pitanju razvoja alata za prevenciju klizišta za Republiku Hrvatsku, sa smjernicama za primjenu nakon projekta.
Kako vi vidite daljnje mogućnosti doprinosa vaše znanstvene grane u potrazi za rješenjima za prilagodbu klimatskim promjenama?
Znanstvene grane geološkog inženjerstva, odnosno njezina disciplina, inženjerska geologija, pronalaze rješenja za izradu karata evidencije klizišta, karata predviđanja klizišta s obzirom na preduvjete i okidače ili pokretače (npr. intenzivne oborine), kao i za izradu aplikacija za vizualizaciju opasnosti od klizišta, odnosno rano upozoravanje na tu vrstu opasnosti.
Naša rješenja za prilagodbu klimatskim promjenama trebaju omogućiti informacije gdje se nalaze klizišta, gdje su područja koja treba izbjegavati za gradnju ili druge zahvate u prostoru, koji su posebni uvjeti gradnje u odnosu na klizišta i kako organizirano izbjeći opasno gibanje klizišta.
Na temelju istraživanja napisati ćete preporuke za primjenu na lokalnoj razini. Prema Vašem mišljenju koliko je važno djelovanje jedinica lokalne samouprave u prilagodbi na klimatske promjene? Smatrate li da je potencijal suradnje između znanstvenika i lokalnih samouprava dovoljno iskorišten?
Preporuke za primjenu napisat ćemo za sve razine upravljanja, od državne, preko regionalne do lokalne. Važno je uspostaviti hijerarhijski usklađen sustav koji počinje na državnoj razini s Državnim planom prostornog razvoja (DPPR), kao i drugim dokumentima iz transverzalnog sektora upravljanja rizicima i ranjivog sektora upravljanja vodama, a koji su državna razina . Najveći broj alata namijenjen je za lokalnu razinu, a to su karte evidencije klizišta i prognostičke karte, sustavi praćenja i ranog upozoravanja od opasnih klizišta. Njih će koristiti općine i gradovi. Da bi potencijal suradnje između lokalnih samouprava i znanstvenika bio dovoljno iskorišten, nužno je uspostaviti sustav za primjenu alata i mjera, a koji započinje definiranjem obaveza primjene mjera prevencije i uključuje i edukaciju lokalnih samouprava od strane znanstvenika. Kroz aktivnosti projekta PRI-MJER započinjemo raditi na uspostavljanju suradnje između loklnih samouprava i znanstvenika, zajedno s regionalnim i državnim upravama, kako bismo identificirali sve potrebe za uspostavljanjem cjelovitog sustava, zajedno sa svim dionicima.
S obzirom da u sklopu projekta održavate okrugle stolove za dionike iz jedinica lokalne, područne/regionalne i državne uprave. Možete li nam reći koja su iskustva lokalnih, regionalnih i državnih uprava s pojavama klizišta (višestruke regionalne/masovne pojave, elementarne nepogode i katastrofalne posljedice) i s procjenama opasnosti i ugroženosti od klizišta?
Iskustvo svih uprava je da se tijekom posljednjih 10-ak godina suočavaju s posljedicama masovinih pojava klizišta i da nemaju razvijene sustave upravljanja ovim rizicma, kao niti upravljanja katastrofama. Sada već sve uprave uviđaju potrebu za mjerama i alatima, ali većina lokalnih samouprava nema uspostavljen niti sustav evidentiranja pojava klizišta, a o prognostičkim kartama nemaju dovoljno informacija za što i kako bi se mogle koristiti. Sustavi kontinuiranog praćenja klizišta do sada u Hrvatskoj nisu uspostavljani od strane uprava bilo koje razine, a jedini uspostavljen sustav je Opservatorij za praćenje klizišta Kostanjek kojega je uspostavio RGN fakultet u suradnji s Građevinskim fakultetom u Rijeci i japanskim znanstvenicima, zahvaljujući donaciji Japana. Međutim, iako ovaj sustav jako dobro funkcionira već 10 godina, do danas uprava Grada Zagreba nije počela koristiti ove podatke, jer nije bilo interesa od strane gradskih službi.
Kroz 11 okruglih stolova projekta PRI-MJER ostvarujemo priliku za raspravu između znanstvenika i lokalnih, regionalnih i državnih uprava sa svrhom da im prezentiramo i pojasnimo što je sve moguće napraviti u smislu prevencije, na koji način, koja je njihova uloga u tome i što mogu očekivati od znanstvenika. Također, nama znanstvenicima je to prilika da saznamo od uprava kako funkcionira sustav i što je potrebno napraviti da bismo naše alate stavili u funkciju mjera prevencije ili mjera upravljanja krizama (mjere reagiranja i oporavka).
Prema Vašem mišljenju, koliko je javnost upoznata s problemom klizišta? Smatrate li da je potrebna edukacija i širenje svijesti javnosti o problemu klizišta i mogućnostima prevencije na području RH?
Prema iskustvu u posljednih 10-ak godina, a naročito nakon katastrofa prouzročenih klizištima 2013., 2014. godine i posebno 2018. godine kada se dogodilo srednje veliko klizište u Hrvatskoj Kostajnici, javnost je upoznata s tim što su klizišta. Kako upravljati s rizicima od klizišta je nešto s čime prvo treba upoznati uprave, educirati ih i navesti da pokrenu sustavnu izradu alata i razvoj i primjenu mjera. Tek nakon toga će s konkretnim alatima i mjerama imati smisla pokrenuti edukaciju i širenje svijesti i u javnosti. Obrnuto mislim da nema dovoljan učinak. Dobar pokazatelj za to je najveće klizište u Republici Hrvatskoj, klizište Kostanjek u gradskoj četvrti Podsused-Gornje Vrapče u Zagrebu, gdje je više od 500 obiteljskih kuća izloženo opasnosti danas, a rizično klizanje započelo je prije 56 godina. Stanovnici tog područja i ekološka udruga Eko2020 i drugi svjesni su da na tom području postoji visok rizik za stanovnike i sve korisnike tog prostora u slučaju urušavanja ovog klizišta. Oni znaju da tamo postoji Opservatorij koji pomoću 40-ak senzora prati klizište i da su informacije o pomacima važne za organiziranje mjera spašavanja. Također su u posljednjih nekoliko godina tražili da Grad Zagreb izradi kartu evakuacije za slučaj nesreće, odnosno za najrizičniji scenarij katastrofalnog urušavanja 60-ak metara visokog pokosa napuštenog kopa lapora. Njihovo znanje i svijest o opasnosti i mogućnostima prevencije i spašavanja nisu dovoljni. Isto znanje i svijest mora imati i gradska uprava, odnosno odgovarajuće službe lokalne i drugih uprava, jer oni moraju pokrenuti mehanizme za prevenciju i ostalo.
Možete li izdvojiti neki, prema vama, pozitivan primjer prilagodbe Hrvatske na klizišta nastalih zbog klimatoloških okolnosti?
Pozitivan primjer je iz Grada Karlovca iz 2014. godine kada je gradska uprava pokrenula izradu evidencije klizišta u trenutku masovne pojave preko 100 klizišta. Oni su sami razvili jedan od alata kao osnovu za procjenu troškova, planiranje mjera i svih aktivnosti i za upravljanje evidentiranim rizicima. Na osnovi jednostavne evidencije klizišta uspjeli su u vrlo kratkom roku uspostaviti sustav upravljanja rizicima od klizišta i željno očekuju i druge alate koje ćemo za njih napraviti kroz projekt PRI-MJER kako bi unaprijedili svoj sustav.
Biografija autorice
Prof dr. sc. Snježana Mihalić Arbanas, redovita profesorica, zaposlena je u Zavodu za geologiju i geološko inženjerstvo Rudarsko-geološko-naftnog (RGN) fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Bila je voditeljica, a danas je zamjenica voditelja Svjetskog centra izvrsnosti za smanjenje rizika od klizišta Međunarodnog konzorcija za klizišta. Diplomirala je 1990. na Zajedničkom studiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i RGN fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, magistrirala je 1996. i doktorirala je 2000. godine na RGN fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s disertacijom iz teme inženjerske geologije, odnosno izrade inženjerskogeoloških karata. Osnivač je Nastavne katedre za inženjersku geologiju na RGN fakultetu. Bila je mentor 6 disertacija. U znanstveno-istraživačkom radu primarno se bavi istraživanjem klizišta i razvojem metoda za izradu karata klizišta. Bila je suradnik ili koordinator na više znanstveno-istraživačkih projekata, a trenutno je voditeljica istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost „Razvoj metodologije procjene podložnosti na klizanje za planiranje namjene zemljišta primjenom LiDAR tehnologije, LandSlidePlan“ (HRZZ IP-2019-04-9900) koji se provodi 2020. – 2023. godine. Autor je većeg broja znanstvenih radova, više od 90 radova u zbornicima s međunarodniih skupova, oko 30-ak radova u časopisima, od kojih je 32 referirano u bazi podataka WoS Core Collection. Urednik je šest zbornika međunarodnih konferencija i autor je devet poglavlja u knjigama (nacionalno i inozemno izdanje).
