Objava MEMORIE – Mjere prilagodbe klimatskim promjenama za održivo upravljanje prirodnim resursima pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Svaki organizam posjeduje tzv. „temeljnu krivulju“ tj. idealne fizičke uvjete (primjerice temperatura i količina oborina) koji su mu potrebni da bi se hranio i razmnožavao te tzv. „realiziranu krivulju“, odnosno stvarne uvjete u kojima živi, u koje ne uključujemo i biološke utjecaje poput predacije (odnos među organizmima, predator-plijen). Isto tako, svaka vrsta ima „krivulju toplinske učinkovitosti“ (eng. thermal performance curve, TPC) koja pokazuje kako temperatura utječe na njihovo ponašanje, poput razmnožavanja i kretanja.

Istraživači su pristupili rješavanju pitanja utjecaja kompeticije i suradnje na osjetljivost organizma na klimatske promjene u dva dijela:

1. Razvijanjem teorijskog modela koji predviđa širinu krivulja toplinske učinkovitosti i kako se one mijenjaju kao odgovor na kompeticiju s drugim vrstama za resurse;
2. Kako bi testirali predviđanje svog modela, provođenjem niza istraživanja na vrsti azijske bube (lat. Nicrophorus vespillo), jako društvenog organizma koji se razmnožava i razvija pomoću životinjskih trupla, ali se za njih mora natjecati s višestruko temperaturno otpornijom porodicom zujara (lat.Calliphoridae)

Kada se vrsta koja preferira niske temperature, poput azijske bube, nalazi u okruženju u kojem se mora natjecati s fleksibilnijim vrstama koje preferiraju visoke temperature, poput zujara l, modelom se predviđa pad stvarne optimalne temperature životnih funkcija  ispod onoga što bi se moglo predvidjeti u laboratoriju bez prisutnosti međusobnog natjecanja. Prema tome, ako se vrsta kojoj više odgovara visoka temperaturama mora natjecati s onom kojoj više odgovara niska, vrijedi suprotno: najbolja temperatura za razmnožavanje i pokretanje postaje viša od one koja se čini optimalnim u kontroliranim uvjetima laboratorija. Predviđanje modela potvrđeno je proučavanjem razvijanja i kretanja kukaca u laboratorijskim pokusima kojima je dokazano da su  azijske bube prilagođavale svoju optimalnu temperaturu (po potrebi je povisile ili snizile) za životne funkcije kako bi nadjačale zujare. Isto tako, potvrđeno je predviđanje da će skupina buba u toplom okruženju imati bolje šanse da se prilagodi višim temperaturama od samotnih parova te je otkriveno da združene skupine imaju „temeljnu krivulju“ identičnu onoj dobivenoj u laboratorijskom pokusu. Jednostavnije rečeno, dokazano je da združivanje u skupine omogućuje bubama bolje podudaranje s predviđenim i stvarnim krivuljama toplinske učinkovitosti što dovodi do bolje kondicije prilikom kompeticije s drugim vrstama.

Dakle, prema riječima znanstvenika Sheng-FengShen, njihova studija pokazala je kako se temperaturno-ovisna kondicija organizma mijenja kao odgovor na razne čimbenike bioloških utjecaja poput konkurencije, pri čemu je naglasio: „Naša studija sugerira da će razumijevanje utjecaja konkurencije i suradnje na optimalne temperaturne učinkovitosti neke vrste biti kritično za razumijevanje utjecaja klimatskih promjena i uništavanja staništa na njezinu ranjivost.“

Zanimljive poveznice:

eLife platforma

https://elifesciences.org

Znanstveni članak Hsiang-YuTsai

eng. Locally-adapted reproductive photoperiodism determines population vulnerability to climate change in burying beetles

Kako se hrani azijska buba

https://youtu.be/A_JVIgoWUHY

Izvor teksta: https://www.sciencedaily.com/releases/2020/08/200818114953.htm

Izvor slike: https://pixabay.com/photos/beatles-ground-bugs-705631/

Objava Utjecaj klimatskih promjena na kompeticiju i suradnju među životinjskim vrstama pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Posljedice klimatskih promjena su najvidljivije u polarnim predjelima, na Arktiku i na Antarktici. Zbog sve toplijih temperatura na Arktiku, tope se ledenjaci i snijeg, a polarni medvjedi gube izvor hrane budući da ledenjake koriste za lov na tuljane. Žrtve topljenja ledenjaka, kao i sve ranijeg topljenja arktičkog leda su i morževi i tuljani koji nastanjuju te predjele.

Jedne od najvećih žrtava globalnog zagrijavanja su koraljni grebeni koji su zapravo kolonije pojedinačnih životinja zvanih polipi. Zbog zagrijavanja oceana dolazi do izbjeljivanja (engl. bleaching), tj. ugibanja mikroskopskih algi zvanih Zooxanthellae. Te alge žive unutar koralja u simbiozi s polipima, ali zbog zatopljenja oceana, koralj izbacuje alge. Zbog nedostatka algi, koralj izgleda kao da je izbijeljen. Ako temperatura ostane visoka, alge se ne vraćaju u koralj i dolazi do njegovog odumiranja.

Životinje mogu reagirati na promjenu klime na tri načina: mogu migrirati na povoljnija područja, mogu se prilagoditi  ili uginuti.

Većina životinjskih vrsta koja migrira zbog klimatskih promjena se kreće prema većim nadmorskim visinama i/ili većim geografskim širinama kako bi izbjegle toplije temperature, ali klimatske promjene se nekada mogu dogoditi prebrzo da bi ugrožena vrsta uspjela migrirati ili se prilagoditi. U svakom slučaju, migracija nije uvijek jednostavno rješenje, npr. ulazak neke vrste na novi teritorij može značiti veću konkurenciju za hranu između vrsta ili nepovoljnu interakciju te vrste s do sada nepoznatim vrstama.

Neke vrste ostaju na istom staništu i prilagode se klimatskim promjenama, tj. evoluiraju.

Snažni selektivni uvjeti dovode do toga da se evolucijska prilagodba, koja je inače dugotrajan proces, može već vidjeti u drugoj ili trećoj generaciji. Neke od životinjskih vrsta Europe i Hrvatske kod kojih je ta prilagodba vidljiva su: šumska sova (lat. Stryx aluco) koja zbog sve manje snijega postupno poprima sve više smećkastu nijansu kako bi se lakše stopila s okolišem. Prije je recesivni sivi gen bio dominantniji zbog velikih količina snijega, ali s globalnim zatopljenjem šumske sove postaju sve tamnije. Slična genetska primjena zbog prilagodbe klimatskim promjenama može se vidjeti i kod dvotočkaste bubamare (lat. Chilocorusreni pustulatus), kod koje postoje dva tipa, s melaninom (pigment crne, odnosno tamnosmeđe boje) i bez melanina, ali zbog sve toplijeg i sunčanijeg vremena tip s melaninom postaje sve rjeđi. Znanstvenici misle da je to radi sprječavanja pregrijavanja.  Kod majčine dušice (lat. Thymus serpyllum) se također mogu zapaziti promjene radi prilagodbe, kao što je proizvodnja veće količine repelentnih ulja kako bi se lakše obranila od biljojeda koji se hrane njenim lišćem, a koji postaju sve brojniji radi sve većeg broja toplijih dana.

Zbog ranijeg dolaska proljeća i sve većih temperatura i kukci su počeli ranije izlaziti, pa su se neke vrste ptica, kao npr. velika sjenica (lat. Parus major) tome prilagodile i počele nesti ranije svoja jaja, kako bi uskladile izlazak svojih ptića s izlaskom kukaca, tj. njihove hrane.

Zanimljivi video koji objašnjava kako se životinje prilagođavaju klimatskim promjenama:

Iako dosta životinjskih vrsta pokazuje mogućnost prilagodbe klimatskim promjenama, mnogo vrsta nažalost, neće uspjeti preživjeti te promjene, kao cjelokupna vrsta ili na određenom području, bez ljudske pomoći. Bit će potrebno provesti strategije kojima će se pomoći divljim životinjskim vrstama da se prilagode posljedicama klimatskih promjena. Neka od rješenja su identificiranje i zaštita zona u kojima vrste pokazuju genetsku varijabilnost i očuvanje prirodnih morskih i kopnenih ekosustava. Potrebno je povećati i poboljšati povezanost između prirodnih područja, te osigurati nova područja na koja ugrožene životinje mogu migrirati. Ove bi mjere omogućile migracije vrsta u hladnija područja i omogućile veće, povezanije populacije koje mogu poboljšati genetsku raznolikost potrebnu za fenotipsku plastičnost (sposobnost genotipa da pod utjecajem okoliša proizvede različite fenotipe).

Bilo bi poželjno da se u Republici Hrvatskoj napravi istraživanje ili analiza o prilagodbi životinjskih vrsta klimatskim promjenama.

U Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu istaknut je „Prikaz utjecaja i izazova prilagodbe klimatskim promjenama na bioraznolikost“ koji se također može pregledati na stranici: https://prilagodba-klimi.hr/baza-znanja/bioraznolikost/. Mjere prilagodbe klimatskim promjenama u sektoru bioraznolikost“ (tablica 1).

Tablica 1: Mjere prilagodbe klimatskim promjenama u sektoru bioraznolikost: mjere vrlo visoke važnosti (01 – 04), visoke važnosti (05 – 06) i srednje važnosti (07 – 09)

Autorica teksta je M.Sc. Saša Danon, dipl.ing.šumarstva. Diplomirala je šumarstvo na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a magistrirala održivo tropsko šumarstvo u sklopu SUTROFOR (Sustainable tropical forestry) Erasmus mundus magisterija na TU Dresden u Njemačkoj i AgroParisTech ENGREF Montpellier u Francuskoj. Zainteresirana je za tematike vezane uz zaštitu prirode, šumarstvo, ublažavanje i prilagođavanje klimatskim promjenama te za mehanizme vezane uz šumarstvo i klimatske promjene kao što su REDD +, LULUCF i ostali. Trenutno radi kao komunikacijski menadžer u obiteljskoj firmi Danon d.o.o, koja se bavi distribucijom i prodajom repro-materijala za poljoprivredu, ali i piše o temama koje se bave zaštitom okoliša, klimatskim promjenama, šumarstvom, poljoprivredom i dr. Izvještavala je i s nekoliko COP UNFCCC i drugih konferencija sličnih tematika.

Izvori teksta:

https://blogs.ei.columbia.edu/2018/03/30/helps-animals-adapt-not-climate-change/

https://science.sciencemag.org/content/354/6313/aaf7671

https://storage.googleapis.com/planet4-international-stateless/2012/08/317d2d47-420-arcticwildlife.pdf

https://www.worldwildlife.org/pages/everything-you-need-to-know-about-coral-bleaching-and-how-we-can-stop-it

https://www.smithsonianmag.com/science-nature/ten-species-are-evolving-due-changing-climate-180953133/?page=4

https://www.youtube.com/watch?v=ZCKRjP_DMII

https://www.researchgate.net/publication/228731603_What_is_Phenotypic_Plasticity_and_Why_is_it_Important

https://prilagodba-klimi.hr/baza-znanja/bioraznolikost/

Izvor slike: https://pixabay.com/users/mtanenbaum-7946781/?utm_source=link-attribution&utm_medium=referral&utm_campaign=image&utm_content=3775941

Objava Prilagodba životinjskog svijeta klimatskim promjenama pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

U veljači 2020. godine izmjerene su najviše temperature mora ikad zabilježene na Velikom koraljnom grebenu. Znanstvenici sa Sveučilišta James Cook u Townsville u Australiji snimili su 1036 grebena iz zraka i otkrili da su ekstremno visoke temperature u veljači uzrokovale najrasprostranjenije izbjeljivanje ikad. Krajem ožujka, istraživači s Instituta za znanost o moru u Sydneyu i na Sveučilištu Southern Cross testirali su tehnologiju tzv. „zasijavanje oblaka“ na obali Queensland u Australiji za odbijanje određene količine sunčevih zraka od pregrijanog grebena. Pomoću dvije turbine visokog tlaka, znanstvenici su raspršili mikroskopske kapljice slane vode u zrak. Kapljice su zatim isparile, ostavljajući iza sebe vrlo male kristale soli na kojima se zadržala vodena para, stvarajući oblake koji učinkovitije reflektiraju sunce. Znanstvenici su otkrili da se stvaranjem stotina bilijuna takvih kristalića morske soli u sekundi može smanjiti izbjeljivanje koraljnih grebena tijekom toplinskih valova.

U Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu procijenjen je porast temperature Jadranskog mora za 1,6 do 2,4 °C do 2070. godine. Očekivane posljedice su: migracija morskih organizama u dublje vode i prema sjeveru, veća brojnost invazivnih stranih vrsta i smanjenje ili nestanak zavičajnih vrsta riba. Uz to, procijenjen je porast kiselosti Jadranskog mora za 0,1 do 0,2 stupnja pH. Zakiseljavanje mora i oceana imat će velike posljedice na morske ekosustave i rezultirat će degradacijom biogenih staništa.

Prema oceanografskim mjerenjima koje vrši Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita od početka 1950-ih godina površinski sloj Jadrana, do dubine od oko 20 m, tijekom šezdesetak godina zagrijao se za oko 1,8 °C. Sloj Jadrana na dubinama između 20 m i 100 m, u tom razdoblju ohladio se za oko 0,6 °C, dok se sloj Jadrana, u dubinama većim od 100 m, u istom razdoblju zagrijao za oko 0,2 °C. Satelitski podaci pokazuju da je tijekom dva desetljeća temperatura pri samoj površini mora porasla za nekih 1 °C, s time da je porast u ljetnim mjesecima bio oko 1,4 °C, dok je u zimskim mjesecima bio oko 0,6 °C.

U Jadranu se sve češće opaža pomor koralja, a povećanje temperature mora pogoduje i širenju invazivnih vrsta alga, koje stvaraju gusti pokrov na dnu i uništavaju druge organizme. Također, više temperature mora pogoduju migraciji tropskih vrsta riba iz Sredozemlja u Jadran, a te bi ribe mogle ugroziti postojeći riblji fond.

Izvori teksta:

https://www.euronews.com/living/2020/04/20/artificial-clouds-could-save-vulnerable-coral-reef-from-climate-change

https://www.abc.net.au/news/2020-03-15/cyclone-great-barrier-reef-bleaching-record-seas-temperatures/12050102

http://www.geoengineeringmonitor.org/2018/05/marine_cloud_brightening/

http://www.izor.hr/web/guest/postaja-punta-jurana

https://sibenski.slobodnadalmacija.hr/sibenik/susur/zanimljivosti/jadransko-more-se-zagrijava-odumiru-koralji-i-spuzve-i-sve-je-vise-quot-cudnih-quot-riba-501522

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2020_04_46_921.html

https://morski.hr/2018/08/29/akademik-mirko-orlic-jadran-se-zagrijao-za-cak-2-c-i-to-vec-utjece-na-turizam-do-kraja-stoljeca-razina-mora-visa-za-1-m/

Izvor slike:

https://pixabay.com/photos/sea-ocean-water-sea-life-coral-79528/

Objava Umjetnim oblacima protiv pregrijavanja koraljnih grebena pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Trenutno jedan od najvećih problema, uz problem povećavanja temperature što je glavni uzročnik nestanaka koraljnih grbena, je promjena kemijske ravnoteže oceana i konstantno povećavanje njegove kiselosti utječući na migracije i odumiranje životinjskih i biljnih vrsta, a to u konačnici utječe na čitav ekosustav. U najnovijim istraživanja ispostavilo se da je sposobnost apsorbiranja ugljičnog dioksida Sjevernog Atlantika precijenjena što će uvelike utjecati na klimu. Uz to, mnogi organizmi koji bi mogli izdržati određenu razinu kiselosti riskiraju izgubiti takvu sposobnost prilagodbe zbog onečišćenja plastikom. Budući da se ovaj proces događa brzo, prilagoditi se uspijevaju samo mikrorganizmi. Ovi zaključci potkrijepljeni su istraživanjima programa BIOACID koji je pridonio analiziranju učinaka zakiseljavanja oceana kojim je utvrđeno da su naša sve više kisela mora nusprodukt gorivih fosilnih goriva, zbog čega postaju sve više neprijateljski nastrojena prema životu u moru. Dakle, još jedan od učinaka zakiseljavanja oceana je apsorpcija ugljičnog dioksida iz atmosfere u more gdje otapanjem stvara slabu ugljičnu kiselinu.

Zakisljevanje pomaže globalnom zagrijavanju. Znanstvenici su pretpostavili da će alga Emiliana huxley suzbiti negativne učinke ugljikovog dioksida na morskim površinama jer bi njezino razmnožavanje i prirodno brzo širenje omogućilo brzo prenošenje CO2 u dubine i proizvodnju dimetil sulfida. Međutim, novi uvjeti u moru su za tu algu stvorili dodatne napore u prilagodbi i usporili njeno prirodno širenje. Pritisku na morski okoliš uvelike pridonosi čovjek, a propadanje morskih staništa i vrsta, a uz to i smanjivanje genetske varijabilnosti izazovi su današnjice. Američka Nacionalna agencija za istraživanje oceana i atmosfere (NOAA) smatra kako je pacifički glatki kit, jedna od najrjeđih i najugroženijih morskih vrsta, radi zatopljenja oceana, što je dovelo do poremećaja u rasprostranjenosti zooplanktona, morala promijeniti stanište što je dovelo do dodatnog pada broja jedinki vrste. Uz petljanje u ribarsku opremu i udarce plovila, glavni uzročnici pomora ovih kitova bile su promjene u ekosustavu, nemogućnost prilagodbe novome okolišu i nedostatak hrane, uvjetovani klimatskim promjenama. Desetljeća znanstvenih istraživanja ukazuju na drastično osiromašenje svjetskih oceana i mora.

Morski ekosustav ugrožen je u cijelom Mediteranu, pa tako i u Jadranu. Promjene koje se događaju u svjetskim morima utječu i na naše more. Ono je poluzatvoreno i relativno plitko što znači da je veća opasnost od ozbiljnih i trajnih posljedica uzrokovanih klimatskim promjenama, tj. izravnom i neizravnom ljudskom aktivnošću poput turizma, ribarstva i marikulture. Prema podacima Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Zavoda za zaštitu okoliša i prirode, ne zna se točan broj vrsta u Jadranskom moru, ali se kreće između 7000 do 8000 uz ukupan broj vrsta i podvrsta moguće veći od 12000. U istraživanju koje je objavio Zajednički istraživački centar (JRC) Europske komisije, proučavane su promjene u Sredozemnom moru zadnjih 50 godina. Izgubljeno je 41% morskih sisavaca i 34% ukupne količine ribe, od toga su najveći gubitci zabilježeni u Jadranu s gubitkom od 50%. Društvo istraživača mora 20000 milja je 2019. godine iznijelo je podatke da je plemenita periska, zaštićeni hrvatski endem i najveći školjkaš, imala zabilježen izniman mortalitet, a na nekim mjestima vrsta je potpuno nestala.

Ekosustav Jadrana formirao se s morem desecima milijuna godina, a njegova stabilnost prebrzo se mijenjala. Znanstvenici Norse i Crowder u djelu Marine Conservation Biology: The Science of Maintaining the Sea’s Biodiversity tvrde da su glavni problemi narušavanja stabilnosti:

• Onečišćenje
• Izlov
• Invazivne vrste
• Klimatske promjene.

Prema novousvojenoj Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. s pogledom na 2070. posebna pažnja bi se trebala posvetiti sektorima koji su najviše pod utjecajem klimatskih promjena, a tu spadaju i: ribarstvo, akvakultura, bioraznolikost i turizam. Isto tako, trenutno je globalno aktivno promoviranje Greenpeaceo-vog plana „30 do ’30 – Plan za zaštitu svjetskih mora“ kojim bi osmišljena mreža zaštićenih područja, tj. morskih rezervata u svjetskim morima omogućila oporavak otvorenim morima. Prihvaćanjem odgovornosti i preuzimanjem inicijative (strategije, ideje, direktive, peticije, itd.) te spajanjem prirodne i društvene regulative i donošenjem zakonskih regulativa Hrvatska se suočava i bavi problemima Jadrana, a tako i ostalih morskih i oceanskih površina. Neke od ideja očuvanja Jadrana uspješno su pridonijele očuvanju ekosustava, a izvanredan primjer je oporavak plavoperajne tune u Sredozemnom moru. Prema Priručniku za zaštitu mora i prepoznavanje živog svijeta Jadrana, Udruge za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce, ideje i mehanizmi očuvanja Jadrana su:

• Održivi ribolov
• Održivi turizam
• Zaštićena područja i ekološke mreže
• Integrirano upravljanje obalnim područjem.

Prema najnovijim znanstvenim istraživanjima poput Obnove morskog života (Rebuilding Marine Life) na kojem je sudjelovao i renomirani prof. Carlos Duarte, oceani bi se mogli uspješno obnoviti za 30 godina. Smanjen je broj uništenih staništa te postoji mogućnost povratka velikog broja vrsta uz mjere poput zaštite dijelova oceana (staništa), kontrole onečišćenja i održivog ribolova. Također, došlo je do pojave slanih močvara koje apsorbiraju i skladište iznimne količine ugljikovog dioksida što rasterećuje oceane. Prema zadnjim podatcima Unije za očuvanje ugroženih vrsta (Union for Conservation of Nature’s Red List of Threatened Species) trenutno je 1349 ugroženih morskih vrsta. Budućnost Mediterana za sada je još uvijek upitna no u nekim dijelovima svijeta ponovno su se pojavile vrste: morske vidre u zapadnoj Kanadi, sivog tuljana i vranaca u Baltičkom moru te grbavog kita u istočnoj Australiji. Prihvatimo li kao društvo i kao pojedinci našu ekološku odgovornost, zajedničkim naporom moguće je uspješno savladati klimatske izazove današnjice. Dakle, obnova oceana do 2050. godine predstavlja veliki izazov u čovjekovom ostvarivanju globalno održive budućnosti.

5 kratkih savjeta kako kako ekološki prihvatljivo roniti

Što je BIOACID progam

30 DO ’30. – Plan za zaštitu svjetskih mora

Video o oceanima:

Bioraznolikost Jadrana

Autorica teksta je Ema Bogunović, studentica preddiplomskog studija Znanosti o okolišu, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Aktivna volonterka dugi niz godina, sportaš te redoviti sudionik međunarodnih razmjena i projekata usko vezanih uz održivost i zaštitu okoliša. Zainteresirana za istraživanje i pronalazak modela idealnog mogućeg djelovanja čovjeka u skladu s ekonomskim, okolišnim i socijalnim načelima koje mu omogućava ugodan život danas bez nanošenja štete budućnosti.

Izvori teksta:

https://www.oceanacidification.de/publications/?lang=en

https://www.fisheries.noaa.gov/

https://ec.europa.eu/jrc/en

http://www.drustvo20000milja.hr/?p=1683

https://academic.oup.com/bioscience/article/57/6/536/236291

https://www.ribahrvatske.hr/iccat-medunarodna-komisija-za-ocuvanje-atlantskih-tuna/

https://www.fisheries.noaa.gov/species/north-pacific-right-whale

http://www.haop.hr/hr/tematska-podrucja/prirodne-vrijednosti-stanje-i-ocuvanje/bioraznolikost/morske-vrste

Izvori slika:

https://pixabay.com/photos/fish-underwater-diving-water-378286/

https://pixabay.com/photos/norway-lofoten-nature-landscape-4540666/

https://pixabay.com/photos/crawl-grey-seals-sandbar-1753773/

Objava Utjecaj klimatskih promjena na oceane, mora i njihovu obnovu pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Autor fotografije: Ruud Morijn/Shutterstock.com

Objava Bioraznolikost pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.