Porastom temperature te promjenom oborinskih obrazaca, klima postaje sve ekstremnija i teže predvidljiva. Znanstveno istraživanje utvrdilo je da klimatske promjene već znatno narušavaju i mijenjaju vodene i kopnene organizme i ekosustave. Životinje ne mijenjaju samo područje svojeg obitavanja i vremenski period svojih ključnih životnih faza, nego se mijenja i omjer spolova i tolerancija na toplinu. Neke od ovih promjena mogu prisiliti vrstu da se prilagodi, dok bi druge mogle ubrzati njezin nestanak.
Posljedice klimatskih promjena su najvidljivije u polarnim predjelima, na Arktiku i na Antarktici. Zbog sve toplijih temperatura na Arktiku, tope se ledenjaci i snijeg, a polarni medvjedi gube izvor hrane budući da ledenjake koriste za lov na tuljane. Žrtve topljenja ledenjaka, kao i sve ranijeg topljenja arktičkog leda su i morževi i tuljani koji nastanjuju te predjele.
Jedne od najvećih žrtava globalnog zagrijavanja su koraljni grebeni koji su zapravo kolonije pojedinačnih životinja zvanih polipi. Zbog zagrijavanja oceana dolazi do izbjeljivanja (engl. bleaching), tj. ugibanja mikroskopskih algi zvanih Zooxanthellae. Te alge žive unutar koralja u simbiozi s polipima, ali zbog zatopljenja oceana, koralj izbacuje alge. Zbog nedostatka algi, koralj izgleda kao da je izbijeljen. Ako temperatura ostane visoka, alge se ne vraćaju u koralj i dolazi do njegovog odumiranja.
Životinje mogu reagirati na promjenu klime na tri načina: mogu migrirati na povoljnija područja, mogu se prilagoditi ili uginuti.
Većina životinjskih vrsta koja migrira zbog klimatskih promjena se kreće prema većim nadmorskim visinama i/ili većim geografskim širinama kako bi izbjegle toplije temperature, ali klimatske promjene se nekada mogu dogoditi prebrzo da bi ugrožena vrsta uspjela migrirati ili se prilagoditi. U svakom slučaju, migracija nije uvijek jednostavno rješenje, npr. ulazak neke vrste na novi teritorij može značiti veću konkurenciju za hranu između vrsta ili nepovoljnu interakciju te vrste s do sada nepoznatim vrstama.
Neke vrste ostaju na istom staništu i prilagode se klimatskim promjenama, tj. evoluiraju.
Snažni selektivni uvjeti dovode do toga da se evolucijska prilagodba, koja je inače dugotrajan proces, može već vidjeti u drugoj ili trećoj generaciji. Neke od životinjskih vrsta Europe i Hrvatske kod kojih je ta prilagodba vidljiva su: šumska sova (lat. Stryx aluco) koja zbog sve manje snijega postupno poprima sve više smećkastu nijansu kako bi se lakše stopila s okolišem. Prije je recesivni sivi gen bio dominantniji zbog velikih količina snijega, ali s globalnim zatopljenjem šumske sove postaju sve tamnije. Slična genetska primjena zbog prilagodbe klimatskim promjenama može se vidjeti i kod dvotočkaste bubamare (lat. Chilocorusreni pustulatus), kod koje postoje dva tipa, s melaninom (pigment crne, odnosno tamnosmeđe boje) i bez melanina, ali zbog sve toplijeg i sunčanijeg vremena tip s melaninom postaje sve rjeđi. Znanstvenici misle da je to radi sprječavanja pregrijavanja. Kod majčine dušice (lat. Thymus serpyllum) se također mogu zapaziti promjene radi prilagodbe, kao što je proizvodnja veće količine repelentnih ulja kako bi se lakše obranila od biljojeda koji se hrane njenim lišćem, a koji postaju sve brojniji radi sve većeg broja toplijih dana.
Zbog ranijeg dolaska proljeća i sve većih temperatura i kukci su počeli ranije izlaziti, pa su se neke vrste ptica, kao npr. velika sjenica (lat. Parus major) tome prilagodile i počele nesti ranije svoja jaja, kako bi uskladile izlazak svojih ptića s izlaskom kukaca, tj. njihove hrane.
Zanimljivi video koji objašnjava kako se životinje prilagođavaju klimatskim promjenama:
Iako dosta životinjskih vrsta pokazuje mogućnost prilagodbe klimatskim promjenama, mnogo vrsta nažalost, neće uspjeti preživjeti te promjene, kao cjelokupna vrsta ili na određenom području, bez ljudske pomoći. Bit će potrebno provesti strategije kojima će se pomoći divljim životinjskim vrstama da se prilagode posljedicama klimatskih promjena. Neka od rješenja su identificiranje i zaštita zona u kojima vrste pokazuju genetsku varijabilnost i očuvanje prirodnih morskih i kopnenih ekosustava. Potrebno je povećati i poboljšati povezanost između prirodnih područja, te osigurati nova područja na koja ugrožene životinje mogu migrirati. Ove bi mjere omogućile migracije vrsta u hladnija područja i omogućile veće, povezanije populacije koje mogu poboljšati genetsku raznolikost potrebnu za fenotipsku plastičnost (sposobnost genotipa da pod utjecajem okoliša proizvede različite fenotipe).
Bilo bi poželjno da se u Republici Hrvatskoj napravi istraživanje ili analiza o prilagodbi životinjskih vrsta klimatskim promjenama.
U Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu istaknut je „Prikaz utjecaja i izazova prilagodbe klimatskim promjenama na bioraznolikost“ koji se također može pregledati na stranici: https://prilagodba-klimi.hr/baza-znanja/bioraznolikost/. Mjere prilagodbe klimatskim promjenama u sektoru bioraznolikost“ (tablica 1).
|
Oznaka mjere |
Naziv mjere |
|
B-01 |
Poboljšanje znanja i izrada baza podataka radi procjene ranjivosti (do)prirodnih ekosustava, staništa, divljih vrsta, zaštićenih područja i područja ekološke mreže u svrhu poboljšanja prediktivnih modela. |
|
B-02 |
Uspostava sustava praćenja klimatskih čimbenika i ranog upozoravanja za zaštićena područja i područja ekološke mreže te monitoringa ekosustava, staništa i divljih vrsta. |
| B-03 |
Razvoj i provedba mjera za jačanje otpornosti ranjivih ekosustava, staništa i vrsta |
|
B-04 |
Integrirano upravljanje resursima (slatkovodnim, morskim i kopnenim) u svrhu očuvanja i revitalizacije prirodnih ekosustava i bioraznolikosti. |
| B-05 |
Uključivanje mjera prilagodbe klimatskim promjenama u ključne dokumente zaštite prirode i njenih sastavnica te upravljanja područjima, vrstama i staništima |
|
B-06 |
Očuvanje i primjena tradicijskih poljoprivrednih praksi i znanja u cilju jačanja otpornosti (do)prirodnih ekosustava, staništa i divljih vrsta. |
| B-07 |
Unaprjeđenje održivog upravljanja i smanjenje antropogenog utjecaja na (do)prirodne ekosustave, staništa i divlje vrste ponajprije mjerama održivog razvoja primjenom rješenja temeljenih na prirodi (NbS). |
|
B-08 |
Jačanje stručnih i financijskih kapaciteta sustava zaštite prirode. |
| B-09 |
Prijenos znanja o važnosti ekosustava, staništa, divljih vrsta, zaštićenih područja i područja ekološke mreže te važnosti očuvanja usluga ekosustava u prilagodbi na klimatske promjene. |
Tablica 1: Mjere prilagodbe klimatskim promjenama u sektoru bioraznolikost: mjere vrlo visoke važnosti (01 – 04), visoke važnosti (05 – 06) i srednje važnosti (07 – 09)
Autorica teksta je M.Sc. Saša Danon, dipl.ing.šumarstva. Diplomirala je šumarstvo na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a magistrirala održivo tropsko šumarstvo u sklopu SUTROFOR (Sustainable tropical forestry) Erasmus mundus magisterija na TU Dresden u Njemačkoj i AgroParisTech ENGREF Montpellier u Francuskoj. Zainteresirana je za tematike vezane uz zaštitu prirode, šumarstvo, ublažavanje i prilagođavanje klimatskim promjenama te za mehanizme vezane uz šumarstvo i klimatske promjene kao što su REDD +, LULUCF i ostali. Trenutno radi kao komunikacijski menadžer u obiteljskoj firmi Danon d.o.o, koja se bavi distribucijom i prodajom repro-materijala za poljoprivredu, ali i piše o temama koje se bave zaštitom okoliša, klimatskim promjenama, šumarstvom, poljoprivredom i dr. Izvještavala je i s nekoliko COP UNFCCC i drugih konferencija sličnih tematika.
