Mnoga se mjesta širom svijeta suočavaju s čestim problemima poplava i predviđa se kako će se taj problem pogoršati zbog antropogenih klimatskih promjena i urbanizacije. Poplave mogu dolaziti iz više izvora i mogu biti uzrokovane višestrukim mehanizmima, a nastaju kada je premašen kapacitet tla za upijanjem i kada količina vode nadmašuje kapacitet vodotoka i izlazi iz uobičajenih korita, šireći se kopnom. Očekuje se da će klimatske promjene znatno utjecati na učestalost i intenzitet ekstremnih količina oborina te na porast temperatura, što uzrokuje topljenje ledenjaka i porast razine mora. Urbanizacija s povećanjem nepropusnih površina i nedostatkom prirodne odvodnje stvara dodatne poteškoće koje prije nisu postojale. Štete od poplava pokazale su brzi trend porasta kako u svijetu tako i u Europi. Studije pokazuju da se ukupna urbana površina izložena poplavama u Europi povećala za 1000% u posljednjih 150 godina. Ukupni prijavljeni gospodarski gubitci uzrokovani ekstremnim vremenskim događajima u zemljama članicama Europskog gospodarskog prostora (EGP) u razdoblju od 1980. do 2017. godine bili su oko 453 milijarde eura.
Prema tome, potrebne su učinkovite strategije prilagodbe posljedicama klimatskim promjenama, koje kombiniraju infrastrukturu za zaštitu od poplava, prirodna rješenja (zelena infrastruktura) i financiranje upravljanja rizicima od poplava te ublažavanje njihovog utjecaja na gospodarstvo. Prilagodba klimatskim promjenama i smanjenje rizika od katastrofa jedni su od glavnih ciljeva UN-ove Agende 2030 za održivi razvoj.
Mjere fizičke zaštite od poplave, poput nasipa, uglavnom su isplative u područjima s visokom koncentracijom stanovništva i imovine. Međutim, takva zaštita zahtijeva velika kapitalna ulaganja za izgradnju i održavanje. U posljednje vrijeme sve više se koriste prirodna rješenja za lakše upravljanje poplavama. Zelena infrastruktura može doprinijeti upravljanju poplavama i zajednički koristiti društvu i gospodarstvu. Takva prirodna rješenja uključuju revitalizaciju prirodnih poplavnih nizina, zaštitu i širenje močvarnih područja, obnavljanje koraljnih grebena i grebena kamenice te ulaganje u gradske zelene površine kako bi se smanjio odljev vode. Zelena rješenja mogu također doprinijeti povećanju biološke raznolikosti, mogućnostima za rekreaciju i zadržavanju ugljika. Primjerice, revitalizacijom kanala obnavlja se vegetacija i tlo korita, što smanjuje brzinu rijeke, kontrolirajući eroziju te ponovno uspostavlja sedimentnu ravnotežu. Ovaj primjer aktivnosti također ima za potencijal povećanje biološke raznolikosti u priobalnim staništima. Zelena infrastruktura se u velikoj mjeri odnosi i na smanjenje stakleničkih plinova, primjerice zadržavanje ugljika se može ostvariti upravljanjem zemljištem i obalnim tampon zonama.
Ipak, usprkos višestrukim prednostima prirodnih rješenja, kontrola poplava ostaje u velikoj mjeri ovisna o „sivim“ infrastrukturnim intervencijama. „Siva“ infrastruktura odnosi se na izgrađenu infrastrukturu za vodene resurse kao što su postrojenja za pročišćavanje vode i otpadnih voda, cjevovodi i rezervoari. To je vidljivo i na primjeru Praga i njihovoj obrani od poplava jer zelene strategije ili pristupi nisu realizirani duž rijeke Vltave. Međutim, ovi se pristupi primjenjuju pri revitaliziranju manjih rijeka u gradu, kao npr. rijeke Rokytke. Specifične mjere prilagodbe posljedicama klimatskih promjena koje se primjenjuju za kontrolu poplava rijeke Vltave uključuju:
• fiksne barijere (nasipi i čvrsti betonski zidovi),
• mobilne barijere koje se uglavnom koriste u staroj povijesnoj jezgri, a dijelom i u okolnim područjima,
• ostale mjere (sustav pumpi i sigurnosni ventili u kanalizacijskoj mreži uz rijeku Vltavu).
FRISCO projekt na kojem su Hrvatska i Slovenija surađivale s ciljem prekograničnog smanjenja rizika od poplava uključuje 5 koraka integralnog ciklusa upravljanja rizicima od poplava, a to su:
• prevencija – aktivnosti za smanjenje rizika od poplava te promicanje odgovarajuće upotrebe zemljišta, upravljanje poljoprivrednim zemljištem i gospodarenje šumama,
• zaštita – aktivnosti za smanjenje vjerojatnosti poplava odnosno smanjenje utjecaja poplava na određeno mjesto i povećanje otpornosti na poplave
• svijest – informiranje stanovništva o rizicima od poplava i odgovarajućim mjerama u slučaju pojave poplavnog događaja,
• pripravnost – aktivnosti u slučaju pojave poplavnog događaja i
• sanacija – hitni povrat u prvobitno stanje prije poplave, provedba analize i razmatranja novih činjenica.
Prijedlog strategije prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu navodi aktivnosti vezane uz strukturne mjere prilagodbe namijenjene zaštiti od poplava, a to su:
• Izrada novih i revizija postojećih projekata zaštite od štetnog djelovanja voda i visokih razina mora (procjena učinkovitosti, održivosti te uspješnosti).
• Izgradnja, rekonstrukcija i dogradnja zaštitnih nasipa, pragova i sličnih objekata i drugih sustava vezanih uz zaštitu od štetnog djelovanja voda uz prioritetnu primjenu koncepta davanja prostora rijekama i korištenja prirodnih retencija.
• Razvoj „zelene i plave infrastrukture“ – obnovom dionica vodnih tokova sukladno njihovim prirodnim obilježjima toka ili ekoremedijacijskim principima uređenja obnove toka te osiguranje prirodnih nizinskih prostora za kontrolirano plavljenje i zadržavanje/redukciju velikih voda –mjere „prilagodbe poplavama“.
• Formiranje zelenih površina unutar urbanih prostora namijenjenih privremenom ili trajnom zadržavanju i pročišćavanju oborinskih voda te rekreacijskim sadržajima te razvoj plave infrastrukture ekološkom obnovom i revitalizacija vodotoka u urbanim i ruralnim sredinama, lokalnoj i regionalnoj razini.
• Izgradnja upravljivih mobilnih pregrada na ušćima vodotoka i sl. a vodeći računa o održanju longitudinalnog kontinuiteta vodotoka (ekoloških koridora za migratorne vrste).
• Rekonstrukcija i sanacija vodno-komunalne infrastrukture i ostalih zahvaćanja vodnih resursa.
• Dislociranje vodozahvata izvan utjecaja djelovanja mora.
• Planiranje održivih strukturalnih i ne strukturalnih rješenja za umanjenje utjecaja klimatskih promjena na akvatičke vodne sustave te njihova provedba i/ili izgradnja.
Potrebno je imati na umu da su najveći očekivani utjecaji na zemlju, regiju, određeni sektor ili zajednicu, potencijalno povezani s promjenama temperature, vlažnijim zimama, sušnim ljetima, porastom oborina i klimatskim promjenama. Stoga je razvijanje strategija za smanjenje rizika od poplava ili ublažavanje posljedica poplava važna tema u kontekstu klimatskih promjena. Mnogi su svjetski gradovi ugroženi zbog porasta razine oceana i promjenjive količine oborina. Zbog toga je ključno razviti analitičke alate koji će nam omogućiti da istražimo i uspostavimo mjere ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama, poput izdržljivijih nasipa, prostornog planiranja i planova upravljanja poplavnim rizicima.
Autorica teksta je Anja Vulinec, mag.soc. Magistrirala je sociologiju na Filozofskom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Zainteresirana je za tematiku održivog razvoja. Radila je kao asistent u provođenju projekata u IPSOSU i Urbanexu. Trenutno radi kao pripravnica u Društvu za oblikovanje održivog razvoja. DOOR je udruga stručnjaka koja se bavi promicanjem održivog razvoja na području energetike s fokusom na dva strateška područja: ublažavanje klimatskih promjena i suzbijanje energetskog siromaštva.
