Prostorno planiranje i uređenje - Prilagodba Klimi

Prirodna rješenja za klimatske promjene

door — Tue, 26 Jan 2021 07:05:15 +0000

Ne možemo sa sigurnošću reći koliko će velik utjecaj imati klimatske promjene na naš život, već neizvjesno čekamo znanstvene procjene najvjerojatnijih ishoda. Svaka promjena klime tijekom nekog razdoblja, bila ona uvjetovana prirodnim promjenama ili je nastala kao rezultat ljudskog djelovanja, ostavila je vidljive učinke na naš životni prostor. Ledenjaci su se smanjili, ledeni pokrov se otapa rekordnom brzinom, toplinski valovi su sve jači, a promjene u staništima i među vrstama koje ih nastanjuju narušavaju prirodnu ravnotežu ekosustava. Sve promjene u okolišu, uz klimatske promjene, ugrožavaju kvalitetu naših života prijeteći na globalnoj razini proizvodnji i zalihama hrane te sigurnosti i zdravlju živih bića. Pod ublažavanjem klimatskih promjena podrazumijevaju se mehanizmi smanjenja emisija stakleničkih plinova koji bi nam trebali omogućiti lakši život u budućnosti. S obzirom na to da je ublažavanje klimatskih promjena dugotrajan proces, potrebno je istovremeno učiti živjeti s posljedicama klimatskih promjena i prilagođavati se na novonastale uvjete.

Prema Međuvladinom panelu o klimatskim promjenama (eng. Intergovernmental Panel on Climate Change, IPCC), adaptacija je definirana kao prilagodba na već promijenjenu ili očekivanu novu klimu. Za ljude, ona se temelji na procesima kojima se ublažava šteta ili iskorištavaju mogućnosti koje donose korist. Prema tome, bitno je raditi na pronalasku rješenja za ublažavanje nastale štete te iskoristiti svaku priliku za lakše nošenje s posljedicama kroz nadogradnju vlastite otpornosti i kapaciteta prilagodljivosti. Neka od rješenja, nadahnuta i podržana prirodom, izravno utječu na dobrobit biološke raznolikosti. Prirodna rješenja (eng. Nature-based solutions, NbS) relativno su nov i inovativan koncept strateškog korištenja prirode u svrhu odgovora na nove ekološke i društvene izazove.

Prema definiciji Međunarodnog saveza za očuvanje prirode i prirodnih bogatstava (eng. International Union for Conservation of Nature, IUCN) koji se bavi pružanjem dobrobiti za čovjeka i biološku raznolikost, prirodna rješenja podrazumijevaju svaku inicijativu zaštite, održivog gospodarenja i obnavljanja ekoloških sustava. IUCN-ov Globalni standard za prirodna rješenja bazira se na načelima dobre prakse i omogućit će i javnom i privatnom sektoru da dosljedno i pouzdano povećavaju uporabu prirodnih rješenja, a njihova uporaba trebala bi pomoći društvu da ubrza proces prelaska u niskougljičnu budućnost. Globalni standard potreban je kako se koncept ne bi zloupotrebljavao jer to može dovesti do narušavanja prirodne ravnoteže, čak i propadanja ekosustava i njegove raznolikosti. Krajem studenog prošle godine premijerno je izdan Globalni standard za prirodna rješenja Azije.

Sedam je globalnih društvenih problema za čije se rješavanje mogu uzeti u obzir upravo prirodna rješenja:

Klimatske promjene;
Dostupnost hrane;
Pristup pitkoj vodi;
Zdravlje;
Socioekonomski razvoj;
Smanjenje rizika od katastrofe;
Degradacija ekosustava i gubitak biološke raznolikosti.

Prirodna rješenja temeljena su na prirodnim sredstvima te u skladu s time prihvaćaju norme njenog očuvanja. Dopuštaju sustavima da se razvijaju vlastitim tempom, a definirana su prirodnim i kulturološkim kontekstom određenog područja promičući globalnu uporabu, temeljenu na tradicionalnom i lokalnom znanju. Valja naglasiti razliku između ovakvih rješenja i onih inspiriranih prirodom te rješenja koja potječu iz prirodnih izvora. Prirodom inspirirana rješenja, bioinspiracija, podrazumijevaju inovativnu proizvodnju i dizajniranje proizvoda po uzoru na biološke procese i pojave (primjerice ljepljive rukavice nadahnute macaklinovom sposobnosti kretanja po raznim površinama), dok su vjetar, morski valovi i solarna energija rješenja za smanjenje emisija stakleničkih plinova koji nastaju tijekom proizvodnje energije. Prirodno rješenje je tzv. „krovni pojam“ za druge pristupe istome cilju temeljene na prirodi, poput prilagodbe na temelju ekosustava (eng. Ecosystem based adaptation, EbA), upravljanja temeljenog na ekosustavu (eng. Ecosystem based managment, EbM), smanjenja rizika od ekoloških katastrofa (eng. Eco-disaster risk reduction, eco-DRR), zelene infrastrukture (eng. Green infrastructure, GI) i prirodnih klimatskih rješenja (NCS). Radi se o različitim idejama i izvedbama koje zajedno doprinose poboljšavanju učinkovitosti istog temeljnog koncepta pod koji i spadaju.

Zelena infrastruktura (eng. Green infrastructure) je, prema definiciji Europske agencije za okoliš, strateški planirana mreža prirodnih, poluprirodnih područja i zelenih prostora te pruža usluge ekosustava, pri čemu se potiču dobrobit ljudi i kvaliteta života, a redovito se povezuje s plavom infrastrukturom (eng. Blue infrastructure). Taj termin označava strateško gospodarenje vodom. Kombinacija, odnosno plavo-zelena infrastruktura, odnosi se na planiranje prostora u kojem prirodne i mehaničke strukture dozvoljavaju odvijanje čitavog vodnog ciklusa unutar grada. Siva infrastruktura odnosi se na cementiranu urbanu infrastrukturu. Jednostavnije rečeno, siva infrastruktura odnosi se na građevine, plava na vodene elemente, poput kanala, bara, poplavnih područja, postrojenja za pročišćavanje vode, dok se zelena odnosi na drveće, travnjake, parkove, polja i šume. Pravilan odnos među mrežama unutar gradova, tj. kombinacija samoodržavajuće prirode s konvencionalnim pristupima mogao bi omogućiti urbani život s prirodom u zajednicama otpornijim na klimatske promjene, uz čišći zrak i dovoljne zalihe pitke vode. Međutim, izazov je upravo u inovativnom spajanju prirode i grada.

Nebrojeni su primjeri prirodnih rješenja za borbu protiv klimatskih promjena, od obnavljanja i zaštite šuma, močvara i obala do „jednostavnog“ uklapanja prirode u gradove. Tri stupa pravilne provedbe su: zaštititi, obnoviti i održivo koristiti ekosustav, a podloga su svakom prirodnom rješenju. Jedan od najpoznatijih primjera prirodnog rješenja je obnova pustinjskog područja Loess platoa u Kini kroz dva projekta koji su prema znanstvenoj analizi uspjeli postići ravnotežu između zaštite starog i stvaranja novog zemljišta te poboljšati sigurnosti opskrbe hranom lokalnog stanovništva. Uspješna preobrazba visoravni i obnovljen ekosustav rezultat je pravilnog odnosa čovjeka i prirode tj. gospodarenja poljoprivrednim zemljištem. Prema istraživanju objavljenom 2017. godine, zaštita šuma mangrova može osigurati i regulirati opskrbu vodom, zaštititi zajednice i infrastrukturu od poplava, erozije tla i klizišta. One su prirodan ponor ugljika, čime izravno doprinose ublažavanju klimatskih promjena, a posebno su pogodne za njegovo hvatanje i skladištenje jer većinu talože na dnu oceana, dok kopnene šume većinu drže u krošnjama. Istraživanje, čija su rješenja objavljena u knjizi „Pristupi urabnističkom projektiranju osjetljivom na vodu i njihov opis“ (eng. Water Sensitive Urban Design Approaches and Their Description) autora Alana Hobana iz 2018. godine, potvrđuje kako zeleni krovovi i zidovi te sadnja drveća može „ohladiti gradove“ tj. ublažiti utjecaje vrućina, apsorbirati oborine i smanjiti onečišćenje. U njemu je također iznesen primjer Toronta i Montreala koji povećavaju zelene površine i time ublažavaju efekt toplinskih otoka, povećavaju bioraznolikost unutar gradova i čine je koherentnijom. Nadalje, navodi se da se u Kini već neko vrijeme razvija novi koncept eko-grada tj. „grad spužva“. Takav grad bi trebao zadržati, upiti ili ponovno upotrijebiti do 80 posto oborinskih otjecanja. Ideja se bazira na povećanju propusnih površina i močvara kako bi se povećala prirodna infiltracija kišnice i smanjilo otjecanje oborinskih voda u gradovima. Najveća svjetska farma na krovu otvorila se u Parizu u proljeće 2019. godine, a slične se mogu naći i u New Yorku i Chicagu. Stuttgart, u Njemačkoj, smatra se “europskom prijestolnicom zelenih krovova”, dok Singapur čak postavlja zelene krovove na autobuse. S obzirom na sve navedeno, nameće se pitanje smatra li se onda svako posađeno stablo prirodnim rješenjem za ublažavanje klimatskih promjena. Što ako posadimo milijardu ili čak bilijun? Projekt TrillionTreeCampaign, udruge Plant-for-the-Planet, za cilj ima zasaditi bilijun stabala kroz financiranje mnogobrojnih malih projekata diljem svijeta. Kampanja Saveza izviđača Hrvatske s početkom 2018. godine, Boranka, najveće je volontersko pošumljavanje opožarenih područja ikad organizirano u Hrvatskoj.

Nedavno istraživanje Međunarodnog instituta za okoliš i razvoj (IIED) pokazuje kako prirodna rješenja mogu biti isplativ pristup prilagodbi te mogu pružiti dugoročne koristi nizu dionika, naglašavajući korist ulagatelja. To je iznimno bitno za slabo razvijene zemlje, koje su dobra lokacija za potencijalna ulaganja, čija egzistencija najviše ovisi o prirodi, a najmanje su spremne za klimatske promjene i rješavanje gorućih problema prilagodbe istima. Na UN-ovom popisu Najmanje razvijenih zemalja (eng. Least Developed Countries, LDC) trenutačno je 46 država, poput Ugande i Eritreje, čije su emisije manje od 1% globalnih emisija CO₂, ali su najosjetljivije na utjecaje klimatskih promjena. Studija u Južnoj Africi pokazala je kako obnavljanje polja smanjuje ranjivost lokalnih zajednica na sušu, a istovremeno pruža više poslovnih mogućnosti doprinoseći socioekonomskom i okolišnom razvitku. Inicijativa Velikog zelenog zida u Sahelu i zapadnoj Africi, uz financiranje iz Globalnog fonda za zaštitu okoliša, primjenjuje krajobrazni pristup za poboljšanje održivog upravljanja zemljištem i vodama, baš kao i obnova 15 milijuna hektara u Etiopiji ili sadnja 11,4 milijuna stabala u Senegalu. Aktivna borba protiv klimatskih kriza u zemljama u razvoju, koje prema UN-u imaju najniži indeks socioekonomskog razvoja i nizak Indeks ljudskog razvoja (HDI), prema globalnom planu, rješava se Okvirnom konvencijom Ujedinjenih naroda o promjeni klime (eng. United Nations Framework Convention on Climate Change, UNFCCC) i prikazana je u najnovijem videu pod nazivom „Na prvoj liniji klimatske krize: kako najmanje razvijene zemlje preuzimaju klimatske promjene“, objavljenom prije Thimph Ambition samita 2020. godine.

Umjesto da gradi sve više i više nasipe, Nizozemska je usvojila program „Room For River“ koji se bazira na ideji suživota s vodom, a ne u borbi protiv nje. Program omogućuje vodi više prostora za širenje prilikom pojave poplave obnavljanjem prirodne poplavne ravnice na mjestima gdje je najmanje štetno kako bi se zaštitila ona područja koja bi trebalo braniti. Isto tako, nizozemski grad Utrecht partner je četverogodišnjeg projekta „NATure-based URban innoVATION“, odnosno NATURVATION koji uključuje 14 europskih institucija u područjima urbanog razvoja, geografije, inovacijskih studija i ekonomije. Utrecht će, uz Barcelonu, Leipzig, Malmö, Győr i Newcastle, sklopiti urbano-regionalna partnerstva za inovacije (eng, Urban-Regional Innovation Partnerships, URIP) koja će pružiti uvid u raznolikost načina na koje se prirodna rješenja koriste u različitim urbanim sredinama u svrhu njihove dodatne nadogradnje. U sklopu projekta razvijen je i Urban Nature Atlas koji sadrži tisuću primjera prirodnih rješenja u preko 100 europskih gradova uz listu aktualnih projekata do 2017. godine. Projekt WISE-UP to Climate bavio se razvijanjem vodne infrastrukture slivova rijeka Volte (Gana-Burkina Faso) i Tane (Kenija) u svrhu prilagodbe klimatskim promjenama osiguravajući izvore hrane, energije te zadržavanje kvalitete pitke vode. Platforma ThinkNature, razvijena u svrhu promicanja inovacija prirodnih rješenja putem dijaloga i interakcije više dionika, krovni je pojam projekata: Eclipse, INSPIRATION, NAIAD, Nature4Cities, već spomenutih NATURVATION, BiodivERsA, URBAN Green-UP, UNaLab, GrowGreen i Connecting Nature, koji se temelje na prirodnim rješenjima, a financiraju se iz programa EU H2020.

Spektar projekata, programa i implementacije mogućih rješenja iznimno je širok. Stoga, repozitorij prirodnih rješenja Europske unije Oppla pruža pojednostavljen uvid u postojeće primjere u cijeloj EU. Platforma Natural Hazards – Nature-based Solutions sadrži mapu i popis projekata temeljenih na prirodnim rješenjima sortiranih prema potencijalnoj opasnosti, vrsti rješenja, geografskom položaju, koristima, itd. UN-ova internetska stranica NSB Contributions Platform služi za razmjenu dobivenih podataka i razvijanje prirodnih rješenja kao interventnih akcija u borbi protiv klimatskih promjena i njihovih posljedica. Također, Međunarodni institut za okoliš i razvoj i partneri: UN-ov Svjetski centar za nadzor zaštite okoliša (eng. The UN Environment Programme World Conservation Monitoring Centre, UNEP-WCMC), IUCN te Njemačka razvojna agencija (njem. Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit, GIZ), pokrenuli su bazu podataka, The EbA Tools Navigator, u kojoj se može pronaći više od 240 alata i metoda primjene prirodnih rješenja za lakše planiranje i donošenje odluka.

Participativno planiranje bazira se na procesu odlučivanja i rješavanja problema uključujući pojedince i grupe koji zastupaju različite interese, struku i točke gledišta te koji djeluju u ime i za dobrobit cijele zajednice. Ovakvo planiranje omogućuje razvijanje zajedničkih ciljeva, koordinaciju djelovanja i nadogradnju lokalnog i tradicionalnog znanja. Primjer su projekti u Javi i Dresdenu. U Indoneziji, u okrugu Demak, participativnim planiranjem i radom zajednica je obnovila kilometarski pojas obalnih šuma mangrova, uvela održivu akvakulturu te smanjila crpljenje podzemnih voda što je povećalo otpornost obalnog stanovništva na poplave i poboljšalo produktivnost akvakulture, uz dodatno podvodno skladištenje ugljika i biološku raznolikost. Dresden, jedan od sudionika ARTS projekta (eng. Accelerating and Rescaling Transitions to Sustainability) danas je dom desecima društvenih vrtova. Ideja je ne samo povezati postojeće zajednice i vrtove kroz suradnju, poput dijeljenja alata i sjemena te znanja i iskustava, već kroz praktične zajedničke radionice podignuti svijest o problemima održivosti gradova i biološke raznolikosti, a detaljnije o tome opisano je u knjizi „Prirodna rješenja koja ubrzavaju tranziciju urbane održivosti u gradovima: lekcije iz gradova Dresdena, Genka i Stockholma“ (eng. Nature-Based Solutions Accelerating Urban Sustainability Transitions in Cities). Potrebno je angažirati čitave zajednice, a posebno donositelje odluka poput lokalnih upravitelja te privatnih vlasnika, uz stručnjake koji bi direktno sudjelovali u ostvarivanju zamišljenih planova prilagodbe klimatskim promjenama i prepoznavanju važnosti uloge prirode. Umjesto da pokušavamo nekoga razgovorom uvjeriti da je naša ideja bolja od dosadašnjeg tradicionalnog pristupa, trebali bismo se više fokusirati na pronalazak interaktivnih načina implementacije funkcionalnih inovacijskih rješenja koja će uroditi opipljivim i vidljivim rezultatom naših ruku.

Tehnološke, institucionalne, sociokulturne i geofizičke prepreke otežavaju provedbu prirodnih rješenja. Za još veću učinkovitost trebala bi biti primijenjena s mjerama koje smanjuju pritisak na okoliš, poput promjena u prehrambenim i poljoprivrednim sustavima. Isto tako, ne možemo procijeniti vrijednost prirode i njenih elemenata niti ih možemo usporediti međusobno ili s nečim drugim. Nepravilno upravljanje prirodnim rješenjima može dovesti do socioekonomskih defekata poput gentrifikacije. Gentrifikacijom se smatra svaki proces kod kojeg se starije i jeftine građevine pa čak i čitava susjedstva, pretvaraju u luksuzna područja visoko životnih troškova istiskujući autohtono stanovništvo, a jedan od najpoznatijih primjera je The High Line. Isto tako, investicije u zelenu i plavu infrastrukturu nisu prioritet s obzirom na probleme povrata uloženog, upravljanja rizikom i tek kasnije vidljivih koristi. Svaki infrastrukturni projekt prilika je za ravnomjerno prioritiziranje očuvanja prirode i pružanje neophodnih usluga stanovništvu. Prema tome, najveći izazov predstavlja idealna kombinacija elemenata svih triju infrastruktura u funkcionalnu cjelinu uzevši u obzir da jedna mreža ne može zamijeniti drugu. Međutim, nedostatak propisa i regulativa te kodeksa usporava i onemogućuje njihovo provođenje i integraciju u planiranje.

Prema organizaciji World Wide Fund for Nature (WWF) prepreke koje isto tako sprječavaju veće usvajanje prirodnih rješenja uključuju:

Potencijalna ograničenja u uslugama ekosustava radi promjenjive klime;
Poteškoće u praćenju, procjeni i prikupljaju podataka;
Različitosti u društvenom i kulturološkom percipiranju klimatskih rizika i prihvatljivih intervencija.

Ipak, neke korporacije prepoznale su važnost očuvanja ekoloških sustava i bioraznolikosti te su uključene u jedinstvenu internacionalnu koaliciju One Planet Business for Biodiversity (OP2B) čiji je cilj pronalaženje novih sustavnih rješenja koja čuvaju biološku raznolikost i ublažavaju klimatske promjene, dok je IUCN s partnerima prošli mjesec objavio pokretanje Nature+ Accelerator fonda. Ovo je prvi fond za zaštitu prirode usmjeren na privatni sektor koji pruža mjerljive vrijednosti utjecaja na očuvanje prirode i društva, dok investitorima donosi povrate ulaganja.

Melbourne provodi Strategiju urbanih šuma kojom želi upravljati promjenom i zaštititi se od moguće ranjivosti na klimatske promjene pružanjem snažnog strateškog okvira za evoluciju i dugovječnost gradske šume. Također, akcijskim planom Green Our City, uz pomoć privatnog sektora i industrije, povećat će se količina i kvaliteta zelenih krovova i zidova.

Brojni su primjeri iz svijeta no što je s politikom Europske Unije, a time i Hrvatske? Prirodna rješenja podržana su u najnovijem Europskom zelenom planu, Strategiji za bioraznolikost do 2030. te Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040, s pogledom na 2070. godinu, a prema Europskoj komisiji aktivno se radi na ostvarivanju sljedećih ciljeva:

Pružanju dokaza za prirodna rješenja;
Poboljšavanju okvirnih uvjeta za prirodna rješenja na razini politike EU-a;
Razvijanju europske zajednice za istraživanje i inovacije;
Unapređenju razvoja, prihvaćanja i unapređivanja inovativnih prirodnih rješenja;
Poticanju prirodnih rješenja utemeljenih međunarodnim istraživanjima i inovacijama.

Njihova važnost prepoznata je i u drugim domenama politike EU-a poput: Sedmog akcijskog programa za zaštitu okoliša (7EAP), Direktive o vodama, Nitratne direktive, propisa Europskih Strukturnih i Investicijskih Fondova za razdoblje od 2014. do 2020., Direktive o poplavama i Strategije EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama.

Popularizacija i uporaba prirodnih rješenja te njihov razvoj odvijaju se putem dvaju programa. Obzor 2020. (eng. Horizon 2020.) novi je program financiranja Europske unije za istraživanje i inovacije, a u sljedećem okvirnom programu, Obzor Europa, koji počinje s 2021. godinom, prirodna rješenja nastavit će se testirati, primjenjivati i promovirati te će se procjenjivati njihova korist i učinci. BiodivERsA je mreža nacionalnih istraživačkih programa o biološkoj raznolikosti širom Europe koja organizira financiranje međunarodnih istraživanja na međunarodnoj razini. Rad će se nastaviti u sklopu Partnerstva za biološku raznolikost u okviru programa Obzor Europa. Očekuje se poboljšanje primjene prirodnih rješenja za klimatske promjene kao alata za realizaciju političkih mjera i praktičnih rješenja na lokalnoj razni. Grad Zadar je unutar EU projekta Grow Green sastavio Strategiju primjene prirodnih rješenja kao što su zeleni krovovi, kišnih vrtovi, ojačane pješčane dine, upojni bunari i sl., u borbi protiv novih klimatskih utjecaja.

Funkcionalna prirodna rješenja protiv degenerativnih utjecaja klimatskih promjena mogla bi postati rutinski koraci procesa urbanog planiranja.

Korisne poveznice:

Autorica teksta je Ema Milišić Bogunović, studentica preddiplomskog studija Znanosti o okolišu, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Aktivna volonterka dugi niz godina, sportaš te redoviti sudionik međunarodnih razmjena i projekata usko vezanih uz održivost i zaštitu okoliša. Zainteresirana za istraživanje i pronalazak modela idealnog mogućeg djelovanja čovjeka u skladu s ekonomskim, okolišnim i socijalnim načelima koje mu omogućava ugodan život danas bez nanošenja štete budućnosti.

Izvori teksta:

Izvori slika:

https://pixabay.com/photos/city-skyline-skyscrapers-modern-691279/

https://pixabay.com/photos/asia-bangkok-city-garden-green-2693042/

https://pixabay.com/photos/facade-aerial-view-from-above-801822/

https://pixabay.com/photos/panorama-cape-town-golf-course-pond-2105955/

https://pixabay.com/photos/mangrove-cambodia-kampong-water-5121263/

https://pixabay.com/photos/architecture-building-infrastructure-2594080/

Objava Prirodna rješenja za klimatske promjene pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Načini prilagodbe Rotterdama sve većim količinama padalina

door — Tue, 01 Sep 2020 13:37:14 +0000

Rotterdam, najveća luka u Europi, trenutno ima više od 40 ha vegetacije koja upija kišu na krovovima. Velika površina takvih krovova povećala je kapacitete skladištenja vode grada za najmanje 6 milijuna litara. Za to je zaslužna inicijativa za postavljanje zelenih krovova, koja spada u jedan od mnogobrojnih projekata u nizozemskim gradovima, a kojoj je cilj prikupljati i skladištiti kišnicu. Na primjer, na krovu stare željezničke postaje u Rotterdamu ima najmanje 50 stabala jabuka i krušaka, nekoliko povrtnjaka koji pripadaju zajednici i veliki travnjak koji se koristi za festivale.

Razlog takvoj inicijativi su obilne kiše i velike oluje zbog klimatskih promjena s kojima se Rotterdam sve češće suočava. Tijekom prošlog stoljeća količina oborina u Nizozemskoj je porasla za više od 20%, kiša je obično padala u jakim naletima te su preplavili stari sustavi odvodnje.

Čak 80% Rotterdama nalazi se ispod razine mora (na nekim lokacijama čak i do oko 6 m ispod razine), dok se rijeke Rajna, Schelde i Meuse spajaju unutar granica grada i ulijevaju se u Sjeverno more. Grad je okružen vodom koja može ući sa svih strana, no obalni nasipi i ogromna barijera Meeslant (jedna od najvećih pokretnih građevina na svijetu) učinkovito sprečavaju prodiranje vode iz rijeka i mora u grad, ne i padalina.

Nedostatak prostora ispod površine tla za povećanje kapaciteta sustava odvodnje, prisilio je gradske vlasti da se fokusiraju na krovove. Tako je inicijativa za postavljanje zelenih krovova započela sa subvencijama kojima je uvjet bio zadržavanje određene količine kišnice, obično oko 15 litara na svaki četvorni metar zelenog krova. Dodatni poticaj takvoj inicijativi je i smanjenja poreza i drugih naknada za građane. Grad je ponudio smjernice u projektiranju zelenog krova i edukativne događaje na temu. Najveći događaj u Rotterdamu je godišnji festival zelenih krovova, koji privuče tisuće ljudi na više od 60 zelenih i multifunkcionalnih krovova, zbog čega su postali još popularniji.

Broj zelenih krovova se toliko povećao da je Grad morao povećati i subvencije. Danas, kvalificirani zeleni krov u Rotterdamu mora biti projektiran tako da zadrži dvostruko više vode, oko 30 litara na svaki četvorni metar, u odnosu na 2008. godinu kada je započeo program.

Način rada zelenog krova

U sljedećem desetljeću grad planira barem udvostručiti površinu zelenih krovova. Uz veće potrebe za skladištenjem vode od ove godine, grad bi mogao zadržati više od 19 milijuna litara kišnice na krovovima do 2030. godine. Međutim, to predstavlja mali udio u količini kiše koja bi mogla pasti na grad tijekom oluja. Cilj gradskih vlasti nije pokušati ukloniti sve oborine koje padnu na grad, već olakšati pritisak količine vode na sustav odvodnje.

Druga široko rasprostranjena strategija sakupljanja i zadržavanja kišnice u Rotterdamu je izgradnja javnih trgova dvostrukih namjena, tzv. “vodenih” trgova. Udubljeni dijelovi trga privremeno sakupljaju i skladište vodu tijekom jakih kiša, dok su tijekom sušnih dana trgovi košarkaški tereni, školska igrališta i dr. Najpoznatiji je “vodeni” trg Benthemplein, koji se nalazi između dvije škole i crkve. Trg može pohraniti gotovo 1,8 milijuna litara vode usmjerene iz kanala za oborinsku odvodnju iz javne garaže i nekoliko krovova zgrada. Veličina trga je tolika da može zadržati gotovo trećinu od ukupne količine vode koju svi zeleni krovovi u Rotterdamu mogu zadržati.

Grad je posljednjih godina izgradio 10 takvih trgova, a još ih je pet u planu do 2023. godine. Danas je standardna praksa razmotriti njihovu gradnju kad god grad planira poboljšanje sustava za odvodnju, jer se svakih 60 godina mijenjaju cijevi za odvodnju oborinskih voda. Zato, kada se cijevi iskopaju, gradske vlasti zatraže mišljenje građana o tome što žele da se izgradi na takvim mjestima, npr. nogometno igralište, školsko igralište ili sl. Na kraju, građani u susjedstvu, osim novih cijevi, dobiju i novi sustav za smanjenje rizika od poplava.

U srpnju je u zapadnim i sjeverozapadnim dijelovima Hrvatske palo 142 litre (Varaždin) i 90 litara (Zagreb) kiše po četvornom metru, dok je na rubnim dijelovima Zagreba palo 50-60 litara kiše po četvornome metru. Ravnateljica Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ), Branka Ivančan Picek, tvrdi da je to rijetka pojava koja se dogodi jednom u čak više od 100 godina. Uz to, naglasila je da gotovo svake godine imamo po neki ekstremni događaj zbog kojeg poplave gradovi, pogotovo na Jadranu, a svaka obilnija kiša dovodi do problema u priobalnim gradovima. Također je istaknula da ćemo prema podacima DHMZ-a u budućnosti imati još sličnih ekstremnih događaja, koji će biti “češći i žešći”. Analiza DHMZ-a, o odstupanju količine oborina za srpanj 2020. u odnosu na normalu 1981. – 2010., pokazuje da su količine oborina bile iznad prosjeka na postajama Gradište, Bilogora, Bjelovar, Križevci, Varaždin, Puntijarka, Zagreb-Maksimir, Parg, Ogulin, Senj, Zavižan, Rab, Mali Lošinj i Gospić.

Zbog takvog ekstremnog događaja koji je poplavio Zagreb, direktor Vodoopskrbe i odvodnje najavio je pripremu dokumentacije za uspostavljanje nadzora upravljanja sustava odvodnje čitavoga Zagreba, pri čemu će se mjeriti brzina protoka i količina vode, dojavljivat će se stanje crpnih stanica, rešetki i svi parametri koji su potrebni kako bi se regulirao status voda koje teku kroz javni odvod. Zagrebačka Vodoopskrba i odvodnja donijela je i dokument „Strategija razvoja vodoopskrbe i odvodnje do 2035. godine“. Strategijom se planira sveobuhvatno utvrditi stanje u vodoopskrbi i odvodnji istaknuti nedostatke te ponuditi smjernice budućega razvoja u svim segmentima. Noviji, rubni dijelovi Zagreba već imaju izgrađenu odvojenu mrežu prikupljanja otpadnih i oborinskih voda, ali stariji dijelovi grada je nemaju, stoga Strategija predviđa izgradnju takvog sustava na cijelom području grada. Time će se značajno smanjiti pritisak na sustav pročišćavanja otpadnih voda.

Pretpostavlja se da će Republika Hrvatska pratiti svjetski trend širenja gradova i smanjenja seoskih naselja, pa će se u skladu s time planirati izgradnja sustava javne odvodnje. U županijama je česti primjer sustava javne odvodnje spajanje više naselja na jedan sustav odvodnje, odnosno jedan središnji uređaj za pročišćavanje otpadnih voda.

„Kod svake odluke o izgradnji sustava javne odvodnje potrebno je ispitati valjanost primjene centraliziranog ili decentraliziranog načina prikupljanja otpadnih voda. Decentralizirani način odvodnje manjih naselja pretpostavlja prikupljanje otpadnih voda jednim sustavom (razdjelni način), a oborinske vode moguće je prikupljati odvojeno (spremnicima) ili primjenom zelene infrastrukture. Izgradnja sustava odvodnje svakog naselja neovisna je o etapama razvoja centraliziranog sustava. Provedena istraživanja ukazuju kako decentralizirani sustavi predstavljaju doprinos održivom razvitku te su povoljniji u gospodarskom i ekološkom pogledu. Sve navedeno se odnosi i na prigradska naselja. Kod priobalnih naselja potrebno je uzeti u obzir i mogući porast srednje razine mora te s tim u vezi i možebitne dugoročne utjecaje.“, naglašava prof. emer. dr. sc. Stanislav Tedeschi.

Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja priprema u suradnji s Arhitektonskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu Program razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima za razdoblje 2021. do 2030. godine. Program je u skladu s nacrtom Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine i logičan je nastavak dokumenata na svjetskoj i europskoj razini te nudi konkretan doprinos ostvarenju globalnih i europskih ciljeva na razini Republike Hrvatske. Ipak, izgradnja zelenih krovova u Republici Hrvatskoj tek je u počecima i zbog toga nema toliko proizvođača kompletnog zelenog krova pa je sadnja biljaka najčešće prepuštena izvođačima hortikulture. Zeleni krovovi se mogu vidjeti na stambenim privatnim objektima u manjim sredinama, a u većim gradovima na školama, kulturnim ustanovama, stambeno-poslovnim objektima i hotelima, koji su najčešći objekti u Republici Hrvatskoj koji imaju zelene krovove.

Izvori teksta:

https://www.nola.com/news/environment/water_ways/article_3b49a148-5e56-11ea-8115-2b83b5fcd4ee.html

https://repozitorij.unin.hr/islandora/object/unin%3A2109/datastream/PDF/view

https://www.nacional.hr/interview-vladimir-androcec-zastarjela-i-porozna-vodovodna-mreza-najveci-je-problem-zagreba/

https://www.vecernji.hr/vijesti/ravnateljica-dhmz-a-kolicini-kise-koja-je-pala-je-povratni-period-veci-od-100-godina-1419726

https://meteo.hr/klima.php?section=klima_pracenje¶m=ocjena

https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/marin-galijot-direktor-vodoopskrbe-i-odvodnje-obraca-se-javnosti-povodom-poplava-u-zagrebu—614618.html

http://www.grad.hr/dsh/dani-sanitarne-hidrotehnike-2016/materijali/Tedeschi_NOVIJI_PRISTUPI_PROBLEMU_ODVODNJE_GRADSKIH_PODRUCJA.pdf

Izvori slika: https://www.nola.com/news/environment/water_ways/article_3b49a148-5e56-11ea-8115-2b83b5fcd4ee.html; https://pixabay.com/photos/city-cityscape-aerial-view-bridge-2655111/

Objava Načini prilagodbe Rotterdama sve većim količinama padalina pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Velike prednosti „zelene“ infrastrukture

door — Mon, 20 Jul 2020 07:52:27 +0000

Prema izvješću Kanadskog zavoda za osiguranje i Saveza općina Kanade u 2020. godini pod nazivom „Green Infrastructure for Climate Adaptation Visualization, Economic Analysis, and Recommendations for Six Ontario Communities“, infrastruktura otporna na klimatske promjene omogućuje šesterostruki povrat investicija. Međutim, mnoge zajednice se ne trude samo implementirati, već i razumjeti postupak korištenja „zelene“ infrastrukture za prilagodbu klimatskim promjenama. Puno zajednica trenutno se suočava sa sličnim izazovima kao što su: dotrajala vodna infrastruktura, ranjivost na poplave i sve veći učinak toplinskih otoka u urbanim sredinama. Stoga je ključno izgraditi lokalnu podršku „zelenoj“ infrastrukturi, koja uključuje sadnju stabala u gradovima, kišne vrtove (samozalijevajući vrtovi, jednostavni za održavanje i troše malo resursa), močvarna područja, „zeleni“ krovovi itd.

Radi pojednostavljenja analize, generalizirani su troškovi i koristi deset različitih vrsta „zelene“ infrastrukture, a to su: „zeleni“ krovovi, „zeleni“ zidovi, kišni vrtovi, kanali dizajnirani za sakupljanje i drenažu oborinskih voda uz uklanjanje onečišćenja, propusne površine, stabla, močvare, sadilice, travnjaci i livade.

Kišni vrt

U izvješću su navedene strategije za integriranje „zelene“ infrastrukture u planove gradova za prilagođavanje klimatskim promjenama. Te strategije uključuju stvaranje višefunkcionalnih prostora poput sportskih terena, koji se tijekom suhog vremena koriste za rekreaciju, a tijekom obilnih kiša za skladištenje vode, uključivanje obuke za posao u programe „zelene“ infrastrukture i vrednovanje „zelene“ infrastrukture kao imovine. Gradovi koji su sudjelovali u programu u sklopu projekta kojeg je financirala Vlada Kanade preko Saveza općina Kanade su Barrie, Brampton, Guelph, London, Toronto i Waterloo.

Drvoredi

U izvješću je dokazano da gotovo nijedno ulaganje ne pruža toliko prednosti kao „zelena“ infrastruktura, a one su:

1) Smanjenje efekta „toplinskih otoka“ u urbanim sredinama	13) Smanjenje potrošnje energije i emisija stakleničkih plinova
2) Bolje upravljanje oborinskim vodama: smanjen volumen, odgođeni i smanjeni maksimalni protoci, smanjena temperatura i bolja kvaliteta otjecajne vode	14) Produženje vijeka trajanja krovne membrane i ostalih dijelova zgrade
3) Smanjenje rizika od poplava	15) Smanjenje količine otpada
4) Dopunjavanje podzemne vode	16) Povećanje vijeka trajanja „sive“ infrastrukture poput prometnica, nogostupa, cijevi itd.
5) Bolja kvaliteta zraka	17) Povećanje bioraznolikosti
6) Bolje fizičko i psihičko zdravlje	18) Povećanje vrijednosti nekretnina
7) Povećanje lokalne zaposlenosti	19) Povećanje maloprodaje
8) Proizvodnja hrane	20) Smanjenje buke
9) Estetska poboljšanja grada	21) Bolji rezultati obrazovanja
10) Lakši pristup rekreacijskom prostoru	22) Smanjenje kriminala
11) Povećanje prilika za proizvodnju hrane	23) Smanjenje izostanka s posla, veće zadržavanje radnog osoblja i kvalitetnije obavljanje posla
12) Sekvestracija ugljika

Ekonomske analize pokazale su povrat takvih potencijalnih ulaganja, kao što je kod slučaja ponovnog uređenja lokacije u centru grada Barrie. Procijenjeno je da bi se početna investicija od 1,38 mil. USD vratila za 3,7 godina, a više od 50 godina stvarala bi pozitivnu neto sadašnju vrijednost od 10,5 milijuna USD. Pri tome bi se omogućilo gotovo 60 godina građevinskih poslova i rada na održavanju.

„Zeleni“ krovovi

U gradu Brampton predložena je strategija koja podrazumijeva: sadnju 10.000 stabala, upravljanje oborinskim vodama, sadnju drveća s voćem, učionice na otvorenom i objekt za kompostiranje. Investicija bi bila 5,5 milijuna USD koja bi se povratila nakon 5,6 godina, a više od 50 godina stvarala bi pozitivnu neto sadašnju vrijednost od 27,56 milijuna USD.

„Zelena“ infrastruktura je prikladna za strategiju prilagodbe klimatskim promjenama jer je fleksibilna i prilagodljiva lokalnim zahtjevima zajednice. U odnosu na „sive“ infrastrukturne projekte, kod kojih su obično potrebni veliki troškovi na materijale i strojeve, kod projekata „zelene“ infrastrukture najviše sredstva se izdvaja na troškove rada To ju čini idealnom za „pravedniji prijelaz“ s fosilnih na „čista“ goriva i za veliki broj potencijalnih poslova za prekvalificirane radnike i radnu snagu koja je nova na tržištu rada. Takvi „zeleni“ projekti uglavnom su decentralizirani i manji te povezani u jednu veću mrežu. To znači da će, ako jedan dio sustava ne funkcionira, utjecaj na funkcioniranje cijelog sustava biti mnogo manji.

Projekti „zelene“ infrastrukture, poput kišnog vrta ili ulice s drvoredom stabala mogu se brzo i postupno provoditi zbog svoje decentralizirane prirode, u odnosu na „sivu“ infrastrukturu gdje je prvo potrebno proći fazu projektiranja i gradnje. Također treba istaknuti da je pozitivan utjecaj „zelene“ infrastrukture s vremenom sve veći, rastom vegetacije, poboljšanjem biološkog svojstva tla i sukcesije ekosustava.

Uz to, „zelena“ infrastruktura minimalno troši energiju jer uglavnom koristi sunčevu energiju u obliku fotosinteze. Osim što „zelena“ infrastruktura omogućuje zajednici da bude otpornija na klimatske promjene, ona također ublažava klimatske promjene sekvestiranjem ugljika u biomasu i tlo, te smanjenjem direktne (smanjenje emisije stakleničkih plinova u zgradarstvu i infrastrukturi) i indirektne (smanjenje učinka urbanih toplinskih otoka) potrebe za energijom.

Europska komisija je 2013. godine usvojila strategiju za cijeli EU kojom promiče ulaganja u „zelenu“ infrastrukturu, koja je prepoznata kao iznimno važan aspekt razvoja gradova i u okviru Urbanističkog plana EU-a. Strategijom EU-a za „zelenu“ infrastrukturu stvoren je zamah za njezin razvoj u EU-u, a napredak je ostvaren na različitim razinama. Međutim, još je potrebno unaprijediti uvođenje „zelene“ infrastrukture i provesti strateški pristup istoj na razini EU-a, te razmotriti čvršći poticajni okvir. „Zelena“ infrastruktura često se razvija samo u malim razmjerima u EU te se ne prepoznaju potencijalne gospodarske i društvene koristi primjene rješenja „zelene“ infrastrukture umjesto „sive“.

„Zelena“ infrastruktura tema je više partnerstava Urbanističkog plana EU-a, od kojih su najvažniji partnerstvo „Održivo korištenje zemljišta i rješenja temeljna na prirodi“ i partnerstvo „Prilagodba klimatskim promjenama“ te pripadajući Akcijski planovi.

U Republici Hrvatskoj Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja priprema u suradnji s Arhitektonskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu Program razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima za razdoblje 2021. do 2030. godine. Program je u skladu s nacrtom Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine i logičan je nastavak dokumenata na svjetskoj i europskoj razini te nudi konkretan doprinos ostvarenju globalnih i europskih ciljeva na razini Republike Hrvatske. Prema tome, Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja u predstojećem financijskom razdoblju poseban naglasak će staviti na uspostavu nove ili pak unapređenje postojeće infrastrukture. Ipak, glavni pokretači promjena u svijetu, pa tako i u Republici Hrvatskoj, moraju biti gradovi i naselja koji trebaju prepoznati veliki potencijal „zelene“ infrastrukture u unaprjeđenju svojih urbanih područja, kao i za dobrobit građana. Najveći potencijali su im uređivanje velikih parkova i perivoja, kao i uređenje okoliša postojećih jezera, rijeka i potoka, čiji potencijali u Republici Hrvatskoj do sada nisu iskorišteni. Također, treba istaknuti značajan potencijal u povezivanju postojećih zelenih površina u „zelenu“ infrastrukturu te izgradnji zelenih vrtova, krovova i pročelja u zgradarstvu. Stoga, potrebno je šire uključivanje stručne i znanstvene javnosti, suradnja između gradova i općina te unaprijediti njihovu povezanost s nacionalnom razinom.

Izvori teksta:

https://livingarchitecturemonitor.com/news/2020/5/27/green-infrastructure-projects-can-have-shorter-payback-and-greater-value-for-climate-adaptation-new-report-finds

https://static1.squarespace.com/static/588221e420099e47b8fe06d8/t/5eceae4495844040ae3d25bc/1590603358923/GI_for_Climate_Adaptation_WEB.pdf

https://korak.com.hr/mgipu-o-zelenoj-infrastrukturi/

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52019DC0236&qid=1562053537296

Izvori slika:

https://pixabay.com/photos/asia-bangkok-city-garden-green-2693042/

https://static1.squarespace.com/static/588221e420099e47b8fe06d8/t/5eceae4495844040ae3d25bc/1590603358923/GI_for_Climate_Adaptation_WEB.pdf

https://greenroofs.org/aoe/tag/Extensive+Insitutional

Objava Velike prednosti „zelene“ infrastrukture pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Utjecaj klimatskih promjena na priobalne gradove Republike Hrvatske i stavovi stanovništva

door — Wed, 13 May 2020 11:18:57 +0000

Iz Strategije prilagodbe klimatskim promjenama jasno je da će priobalne gradove zadesiti utjecaji koji uzrokuju visoku ranjivost u većem razmjeru nego ostale dijelove Hrvatske. Pri tom su najvažniji utjecaji i izazovi vezani uz sektore: vodnih i morskih resursa, ribarstva, prostornog planiranja, zdravstva i turizma. Oni utjecaji koji se već sada primijete svakako su:

1. Povećanje učestalosti i intenziteta poplava na ugroženim područjima te povećanje učestalosti oborinskih poplava, kao i promjena utjecaja mora na obalu (erozija obale): Tako Grad Poreč, u svojoj lokalnoj Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama, kao najvažnije mjere u vodnom sektoru prepoznaje mapiranje poplavnih zona usred značajne količine oborina, izrade projekata zaštite od štetne razine mora itd. Slično vrijedi i za Grad Rovinj, koji u Planu prilagodbe klimatskim promjenama naglašava da je poplavljivanje uslijed ekstremnih vremenskih uvjeta u prošlosti uzrokovalo štete na obalnom području i da očitovanja dionika projekta ukazuju na sve veću učestalost nevremena s velikim štetama. Plan integralnog upravljanja obalnim područjem (IUOP) Šibensko‐kninske županije naglašava da se na području županije pojavljuje sve više poplava na obalnom području naselja, uzrokovanih dizanjem razine mora te uz bujične tokove u urbanim sredinama. Najizraženije su u području naselja u obalnim zonama. U dnevnim se medijima mogu pronaći, tijekom oborinama bogatog perioda godine, svakodnevne informacije o izlijevanju vode na kolnike, zatvorenim cestama i poplavljenim rivama. Iako su i građani i lokalna vlast svjesni problema, implementirano je jako malo mjera za prilagodbu ovoj promjeni klime koja je već nastupila.

2. Smanjenje produkcije ribe: Opći utjecaj prepoznat od većina stručnjaka migracija je riba iz južnog u sjeverni dio Jadrana zbog razlike u temperaturi mora. Drugi prepoznati utjecaj smanjena je količina ribe. Smanjenje količine ribe smatra se posljedicom izlova. Međutim, budući da Republika Hrvatska ima jasno definirane smjernice lovostaja, vjerojatno je da do izlova dolazi zbog toga što se kao posljedica promjena u klimi mijenja životni ciklus ribama i lovostaj je predviđen u pogrešno vrijeme. Strategija primjene prirodnih rješenja na posljedice klimatskih promjena Grada Zadra, na primjer, prepoznaje različite utjecaje na riblji fond. Neki od njih su osiromašivanje ribom u plitkim područjima zbog smanjenja razine kisika, povećana brzina rasta riba (što može imati pozitivan ili negativan utjecaj) te pojava novih organizama koji prenose bolesti.

3. Višestruki utjecaji na sektor turizma: Udio turizma u BDP-u 2018. i 2019. godine iznosi gotovo 20 % ukupnog BDP-a, a u priobalnim županijama i regijama to je najvažniji izvor primanja i grana gospodarstva. Za turizam je klima jedan od najvažnijih elemenata, posebice ako se radi o temperaturi i količini oborina. Čak 73 % ispitanih njemačkih turista smatra te dvije komponente izuzetno važnima pri odabiru destinacije, a izuzetno je važna i činjenica da se povećanjem količine klimatskih ekstrema smanjuje atraktivnost destinacije. Osim rizika koji prepoznaje Strategija prilagodbe klimatskim promjenama, kao npr. neprilagođenost ponude promjenama u klimi ili štete u sustavu, značajni su izazovi i činjenice da će turisti rado odabirati sebi bliže destinacije, ako se njihova klima približi sadašnjoj klimi priobalja Hrvatske te će dodatno biti potrebno poraditi na ponudi destinacije. Nije zanemariva ni činjenica da će troškovi opskrbe energijom i vodom pri promjeni klimatskih uvjeta zasigurno porasti.

Još 2013. godine Institut za društvena istraživanja u Zagrebu i Društvo za oblikovanje održivog razvoja proveli su istraživanje o stavovima građana o klimatskim promjenama. Već je tada 70 % građana smatralo klimatske promjene značajnim problemom, a više od 40 % građana smatralo je da je ublažavanje klimatskih promjena važnije od trenutačnog gospodarskog razvoja. Zanimljiva je činjenica da su klimatske promjene prioritetom u većem postotku smatrali građani priobalnih regija Republike Hrvatske. Za to je svakako zaslužna činjenica da su već 2013. godine građani regija poput Dalmacije primijetili posljedice klimatskih promjena, ali i činjenica da su gospodarske aktivnosti priobalja uvelike ovisne o stanju prirodnog okoliša. Turistički klimatski indeks, tj. podatak o tome kakvi klimatski parametri odgovaraju turistima, ovisan je o klimatskim promjenama i podrazumijeva raspone temperature.

U istraživanju provedenom 2019. godine, kroz projekt RMPPI, potvrdio se veliki interes građana za temu klimatskih promjena. Građani su upitani smatraju li da su klimatske promjene značajan problem te da ocjenama od 1 – 5 (pri čemu 1 označava minimalnu važnost, a 5 maksimalnu) označe važnost problema, a rezultati pokazuju sljedeće:

Rezultati manjeg istraživanja o stavovima građana o klimatskim promjenama

Iz dijagrama je jasno da prednjači udio građana koji smatraju klimatske promjene značajnim problemom.

Sve ove informacije, i o izazovima i o stavovima građana, upozoravaju o važnosti pravovremenog planiranja prilagodbe klimatskim promjenama u suradnji s građanima. Pritom se posebno misli na prilagodbu na lokalnoj razini, budući da je većina problema prilagodbe i njihovih rješenja lokalne prirode. Osim gospodarske ovisnosti o utjecajima klime, građani priobalnih gradova i u svojim su društvenim komponentama života (rekreacija, stil života i običaji) ovisni o klimatskim promjenama (sportski ribolov, vodeni sportovi, značajniji boravak na otvorenom, učestaliji boravak na suncu itd.), stoga je njihovo zanimanje i uključivanje građana u teme o prilagodbi klimatskim promjenama jedan od najvažnijih elemenata održivosti politika i održivosti razvoja područja.

Autorica teksta je Ivana Rogulj, dipl.ing.el., univ.spec.oecoing., univ.spec.oec. (MBA). Diplomirala elektrotehniku (energetski sustavi), specijalizirala ekoinženjerstvo i magistrirala poslovno upravljanje (MBA). Ima 13 godina iskustva u sektoru održive energetike i trenutno radi kao programska direktorica u DOOR-u te provodi projekte u području ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama.

Izvori teksta:

http://www.door.hr/wp-content/uploads/2016/06/Trenutne-cijene-i-radna-mjesta-ili-zajedni%C4%8Dka-budu%C4%87nost.pdf

http://ee.fesb.unist.hr/rmppi/hr/projekt/

http://www.porec.hr/sadrzaj/dokumenti/2019_05_29_Strategija_prilagodbe_klimatskim_promjenama_Grad_Porec_Parenzo.pdf

http://www.rovinj-rovigno.hr/wp-content/uploads/2019/05/Nacrt-Plana-prilagodbe-klimatskim-promjenama-za-Grad-Rovinj-Rovigno.pdf

https://www.pap-thecoastcentre.org/pdfs/Obalni%20plan%20SKZ.pdf

https://www.grad-zadar.hr/repos/doc/Nacrt%20Strategije%20primjene%20prirodnih%20rjesenja%20u%20prilagodbi%20na%20klimatske%20promjene%20za%20Grad%20Zadar.pdf

Izvor slike:

https://pixabay.com/photos/skyline-rovinj-croatia-water-1738058/

Objava Utjecaj klimatskih promjena na priobalne gradove Republike Hrvatske i stavovi stanovništva pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Kako smanjiti rizik od poplava?

door — Tue, 31 Mar 2020 09:32:05 +0000

Mnoga se mjesta širom svijeta suočavaju s čestim problemima poplava i predviđa se kako će se taj problem pogoršati zbog antropogenih klimatskih promjena i urbanizacije. Poplave mogu dolaziti iz više izvora i mogu biti uzrokovane višestrukim mehanizmima, a nastaju kada je premašen kapacitet tla za upijanjem i kada količina vode nadmašuje kapacitet vodotoka i izlazi iz uobičajenih korita, šireći se kopnom. Očekuje se da će klimatske promjene znatno utjecati na učestalost i intenzitet ekstremnih količina oborina te na porast temperatura, što uzrokuje topljenje ledenjaka i porast razine mora. Urbanizacija s povećanjem nepropusnih površina i nedostatkom prirodne odvodnje stvara dodatne poteškoće koje prije nisu postojale. Štete od poplava pokazale su brzi trend porasta kako u svijetu tako i u Europi. Studije pokazuju da se ukupna urbana površina izložena poplavama u Europi povećala za 1000% u posljednjih 150 godina. Ukupni prijavljeni gospodarski gubitci uzrokovani ekstremnim vremenskim događajima u zemljama članicama Europskog gospodarskog prostora (EGP) u razdoblju od 1980. do 2017. godine bili su oko 453 milijarde eura.

Prema tome, potrebne su učinkovite strategije prilagodbe posljedicama klimatskim promjenama, koje kombiniraju infrastrukturu za zaštitu od poplava, prirodna rješenja (zelena infrastruktura) i financiranje upravljanja rizicima od poplava te ublažavanje njihovog utjecaja na gospodarstvo. Prilagodba klimatskim promjenama i smanjenje rizika od katastrofa jedni su od glavnih ciljeva UN-ove Agende 2030 za održivi razvoj.

Mjere fizičke zaštite od poplave, poput nasipa, uglavnom su isplative u područjima s visokom koncentracijom stanovništva i imovine. Međutim, takva zaštita zahtijeva velika kapitalna ulaganja za izgradnju i održavanje. U posljednje vrijeme sve više se koriste prirodna rješenja za lakše upravljanje poplavama. Zelena infrastruktura može doprinijeti upravljanju poplavama i zajednički koristiti društvu i gospodarstvu. Takva prirodna rješenja uključuju revitalizaciju prirodnih poplavnih nizina, zaštitu i širenje močvarnih područja, obnavljanje koraljnih grebena i grebena kamenice te ulaganje u gradske zelene površine kako bi se smanjio odljev vode. Zelena rješenja mogu također doprinijeti povećanju biološke raznolikosti, mogućnostima za rekreaciju i zadržavanju ugljika. Primjerice, revitalizacijom kanala obnavlja se vegetacija i tlo korita, što smanjuje brzinu rijeke, kontrolirajući eroziju te ponovno uspostavlja sedimentnu ravnotežu. Ovaj primjer aktivnosti također ima za potencijal povećanje biološke raznolikosti u priobalnim staništima. Zelena infrastruktura se u velikoj mjeri odnosi i na smanjenje stakleničkih plinova, primjerice zadržavanje ugljika se može ostvariti upravljanjem zemljištem i obalnim tampon zonama.

Ipak, usprkos višestrukim prednostima prirodnih rješenja, kontrola poplava ostaje u velikoj mjeri ovisna o „sivim“ infrastrukturnim intervencijama. „Siva“ infrastruktura odnosi se na izgrađenu infrastrukturu za vodene resurse kao što su postrojenja za pročišćavanje vode i otpadnih voda, cjevovodi i rezervoari. To je vidljivo i na primjeru Praga i njihovoj obrani od poplava jer zelene strategije ili pristupi nisu realizirani duž rijeke Vltave. Međutim, ovi se pristupi primjenjuju pri revitaliziranju manjih rijeka u gradu, kao npr. rijeke Rokytke. Specifične mjere prilagodbe posljedicama klimatskih promjena koje se primjenjuju za kontrolu poplava rijeke Vltave uključuju:

• fiksne barijere (nasipi i čvrsti betonski zidovi),
• mobilne barijere koje se uglavnom koriste u staroj povijesnoj jezgri, a dijelom i u okolnim područjima,
• ostale mjere (sustav pumpi i sigurnosni ventili u kanalizacijskoj mreži uz rijeku Vltavu).

FRISCO projekt na kojem su Hrvatska i Slovenija surađivale s ciljem prekograničnog smanjenja rizika od poplava uključuje 5 koraka integralnog ciklusa upravljanja rizicima od poplava, a to su:

• prevencija – aktivnosti za smanjenje rizika od poplava te promicanje odgovarajuće upotrebe zemljišta, upravljanje poljoprivrednim zemljištem i gospodarenje šumama,
• zaštita – aktivnosti za smanjenje vjerojatnosti poplava odnosno smanjenje utjecaja poplava na određeno mjesto i povećanje otpornosti na poplave
• svijest – informiranje stanovništva o rizicima od poplava i odgovarajućim mjerama u slučaju pojave poplavnog događaja,
• pripravnost – aktivnosti u slučaju pojave poplavnog događaja i
• sanacija – hitni povrat u prvobitno stanje prije poplave, provedba analize i razmatranja novih činjenica.

Prijedlog strategije prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu navodi aktivnosti vezane uz strukturne mjere prilagodbe namijenjene zaštiti od poplava, a to su:

• Izrada novih i revizija postojećih projekata zaštite od štetnog djelovanja voda i visokih razina mora (procjena učinkovitosti, održivosti te uspješnosti).
• Izgradnja, rekonstrukcija i dogradnja zaštitnih nasipa, pragova i sličnih objekata i drugih sustava vezanih uz zaštitu od štetnog djelovanja voda uz prioritetnu primjenu koncepta davanja prostora rijekama i korištenja prirodnih retencija.
• Razvoj „zelene i plave infrastrukture“ – obnovom dionica vodnih tokova sukladno njihovim prirodnim obilježjima toka ili ekoremedijacijskim principima uređenja obnove toka te osiguranje prirodnih nizinskih prostora za kontrolirano plavljenje i zadržavanje/redukciju velikih voda –mjere „prilagodbe poplavama“.
• Formiranje zelenih površina unutar urbanih prostora namijenjenih privremenom ili trajnom zadržavanju i pročišćavanju oborinskih voda te rekreacijskim sadržajima te razvoj plave infrastrukture ekološkom obnovom i revitalizacija vodotoka u urbanim i ruralnim sredinama, lokalnoj i regionalnoj razini.
• Izgradnja upravljivih mobilnih pregrada na ušćima vodotoka i sl. a vodeći računa o održanju longitudinalnog kontinuiteta vodotoka (ekoloških koridora za migratorne vrste).
• Rekonstrukcija i sanacija vodno-komunalne infrastrukture i ostalih zahvaćanja vodnih resursa.
• Dislociranje vodozahvata izvan utjecaja djelovanja mora.
• Planiranje održivih strukturalnih i ne strukturalnih rješenja za umanjenje utjecaja klimatskih promjena na akvatičke vodne sustave te njihova provedba i/ili izgradnja.

Potrebno je imati na umu da su najveći očekivani utjecaji na zemlju, regiju, određeni sektor ili zajednicu, potencijalno povezani s promjenama temperature, vlažnijim zimama, sušnim ljetima, porastom oborina i klimatskim promjenama. Stoga je razvijanje strategija za smanjenje rizika od poplava ili ublažavanje posljedica poplava važna tema u kontekstu klimatskih promjena. Mnogi su svjetski gradovi ugroženi zbog porasta razine oceana i promjenjive količine oborina. Zbog toga je ključno razviti analitičke alate koji će nam omogućiti da istražimo i uspostavimo mjere ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama, poput izdržljivijih nasipa, prostornog planiranja i planova upravljanja poplavnim rizicima.

Autorica teksta je Anja Vulinec, mag.soc. Magistrirala je sociologiju na Filozofskom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Zainteresirana je za tematiku održivog razvoja. Radila je kao asistent u provođenju projekata u IPSOSU i Urbanexu. Trenutno radi kao pripravnica u Društvu za oblikovanje održivog razvoja. DOOR je udruga stručnjaka koja se bavi promicanjem održivog razvoja na području energetike s fokusom na dva strateška područja: ublažavanje klimatskih promjena i suzbijanje energetskog siromaštva.

Izvori teksta:

https://climate-adapt.eea.europa.eu/metadata/adaptation-options/adaptation-of-flood-management-plans

https://www.eea.europa.eu/data-and-maps/indicators/direct-losses-from-weather-disasters-3/assessment-2

https://www.nature.com/articles/s41467-018-04396-1

https://www.eea.europa.eu/publications/green-infrastructure-and-flood-management/

https://climate-adapt.eea.europa.eu/metadata/case-studies/realisation-of-flood-protection-measures-for-the-city-of-prague

https://frisco-project.eu/hr/

Izvor slike: Photo by Artiom Vallat on Unsplash

Objava Kako smanjiti rizik od poplava? pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Prilagodba gradova većim temperaturama

door — Thu, 30 Jan 2020 08:50:36 +0000

Posljedice klimatskih promjena, kao što su toplinski valovi, najviše se mogu osjetiti u gradovima koji su često i nekoliko stupnjeva topliji od obližnjih ruralnih područja. Kombinacija velike temperature i vlage, zbog koje osjećamo još veću toplinu, može biti smrtonosna.

Da bi se to izbjeglo, potrebno je:

1. Ponuditi više mogućnosti hlađenja

Preporučuje se sadnja više stabala i ostale vegetacije koja pruža hladovinu i hladi zrak, opremanje zgrada zasjenjivanjem prozora te korištenje boja i materijala koji reflektiraju sunčevu svjetlost. Uz to, u slučajevima nestanka električne energije potrebno je posjedovati opremu i zalihe za hitne slučajeve, a to uključuje radio, hranu i vodu.

2. Usredotočiti se na ranjive gradske četvrti

Potrebno je postavljanje propusnog asfalta i sakupljanje oborinskih voda za upravljanje poplavama i smanjenje količine otjecanja oborinskih voda te prekrivanje krovova zgrada zelenilom radi hlađenja gradskih četvrti tijekom velikih temperatura. Kad temperature počnu rasti u gradovima, potrošnja električne energije također raste, što otežava rad javnih usluga podložnih prekidima napajanja, kao što su kritične usluge poput prijevoza i zdravstva. Prema tome, ‘zeleni’ krovovi bi stanovnicima ranjivih četvrti omogućili smanjenje korištenja klimatizacijskih uređaja, pri čemu bi uštedjeli novac, a time i smanjili opterećenje lokalne elektroenergetske mreže tijekom razdoblja vršne potražnje.

3. Projektirati ulice

Većina gradskih ulica prilagođena je najviše potrebama vozača automobila, a ponekad, na drugom mjestu, i pješacima. Prema tome, predlaže se da se ulice prilagode biciklistima, pješacima, vozačima autobusa i stanovnicima koji žive u blizini prometnica, kao i vozačima automobila. Prilikom projektiranja ulica naglasak bi trebao biti na sadnji stabala i postavljanju biciklističkih staza, tako da se pješaci i biciklisti osjećaju sigurno. Drveće bi služilo kao barijera i za sprječavanje pogleda na promet, a istovremeno bi hladilo susjedstvo i apsorbiralo onečišćujuće tvari iz zraka. Dobro osmišljene biciklističke staze uklonile bi automobile s prometnica smanjujući onečišćenje zraka i emisija stakleničkih plinova. Također, predlaže se da odvodni sustavi ulica usmjeravaju vodu prema stablima.

Mjere prilagodbe gradova većim temperaturama najviše bi koristile priobalnim hrvatskim gradovima, gdje jutarnje temperature svake godine za vrijeme ljetnih mjeseci dosegnu čak 30 °C. Potaknuta čestim toplinskim valovima, radna skupina Ministarstva zdravstva izradila je Protokol o postupanju i preporuke za zaštitu od vrućina. Prvi značajniji val izgradnje zelenih krovova krenuo je oko 2005. godine, kada je u Republici Hrvatskoj bilo tek nekoliko izvođača zelenih krovova. Trenutno je najveći broj privatnih investitora, poput vlasnika hotela i stambenih objekata, no očekuje se da će se broj „zelenih“ krovova početi povećavati i na javnim objektima poput škola, vrtića, knjižnica i ostalih. Još jedna od mjera smanjenja temperature u gradovima koju provode hrvatski građani je sadnja stabala. Prošle su se godine u hrvatskim gradovima održavale brojne akcije u kojima su uz građane sudjelovali fakulteti, škole i vrtići.

Izvor teksta: https://theconversation.com/adapting-cities-to-a-hotter-world-3-essential-reads-120634

Izvor slike: http://www.freepik.com (Designed by evening_tao/Freepik)

Objava Prilagodba gradova većim temperaturama pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Prostorno planiranje i uređenje

weblogic — Thu, 30 Jan 2020 07:49:08 +0000

Autor fotografije: Boris Krstinić

Utjecaji i izazovi koji uzrokuju visoku ranjivost

Mogući odgovori na smanjenje visoke ranjivosti

toplinski otoci u naseljima uslijed povećanja srednje temperature u ljetnim mjesecima
poplave mora uslijed podizanja razine mora
poplave u naseljima uslijed ekstremno velike količine oborina

unaprjeđenje informacijske osnove kao podloge za donošenje racionalnih odluka vezanih za planiranje mjera prilagodbe klimatskim promjenama
razvijanje kapaciteta unutar sustava prostornog uređenja s ciljem integracije mjera prilagodbe u prostorno planiranje; upravljanje obalnim područjem
ugradnja mjere prilagodbe u sustav prostornih planova
primjena prostorno planskih mjera prilagodbe programima i projektima sanacije najugroženijih područja/lokaliteta
podizanje svijesti javnosti i donositelja odluka vezane za planiranje mjera prilagodbe klimatskim promjenama

Objava Prostorno planiranje i uređenje pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.