Prirodna rješenja za klimatske promjene

Ne možemo sa sigurnošću reći koliko će velik utjecaj imati klimatske promjene na naš život, već neizvjesno čekamo znanstvene procjene najvjerojatnijih ishoda. Svaka promjena klime tijekom nekog razdoblja, bila ona uvjetovana prirodnim promjenama ili je nastala kao rezultat ljudskog djelovanja, ostavila je vidljive učinke na naš životni prostor. Ledenjaci su se smanjili, ledeni pokrov se otapa rekordnom brzinom, toplinski valovi su sve jači, a promjene u staništima i među vrstama koje ih nastanjuju narušavaju prirodnu ravnotežu ekosustava. Sve promjene u okolišu, uz klimatske promjene, ugrožavaju kvalitetu naših života prijeteći na globalnoj razini proizvodnji i zalihama hrane te sigurnosti i zdravlju živih bića. Pod ublažavanjem klimatskih promjena podrazumijevaju se mehanizmi smanjenja emisija stakleničkih plinova koji bi nam trebali omogućiti lakši život u budućnosti. S obzirom na to da je ublažavanje klimatskih promjena dugotrajan proces, potrebno je istovremeno učiti živjeti s posljedicama klimatskih promjena i prilagođavati se na novonastale uvjete.

Prema Međuvladinom panelu o klimatskim promjenama (eng. Intergovernmental Panel on Climate Change, IPCC), adaptacija je definirana kao prilagodba na već promijenjenu ili očekivanu novu klimu. Za ljude, ona se temelji na procesima kojima se ublažava šteta ili iskorištavaju mogućnosti koje donose korist. Prema tome, bitno je raditi na pronalasku rješenja za ublažavanje nastale štete te iskoristiti svaku priliku za lakše nošenje s posljedicama kroz nadogradnju vlastite otpornosti i kapaciteta prilagodljivosti. Neka od rješenja, nadahnuta i podržana prirodom, izravno utječu na dobrobit biološke raznolikosti. Prirodna rješenja (eng. Nature-based solutions, NbS) relativno su nov i inovativan koncept strateškog korištenja prirode u svrhu odgovora na nove ekološke i društvene izazove.

Prema definiciji Međunarodnog saveza za očuvanje prirode i prirodnih bogatstava (eng. International Union for Conservation of Nature, IUCN) koji se bavi pružanjem dobrobiti za čovjeka i biološku raznolikost, prirodna rješenja podrazumijevaju svaku inicijativu zaštite, održivog gospodarenja i obnavljanja ekoloških sustava. IUCN-ov Globalni standard za prirodna rješenja bazira se na načelima dobre prakse i omogućit će i javnom i privatnom sektoru da dosljedno i pouzdano povećavaju uporabu prirodnih rješenja, a njihova uporaba trebala bi pomoći društvu da ubrza proces prelaska u niskougljičnu budućnost. Globalni standard potreban je kako se koncept ne bi zloupotrebljavao jer to može dovesti do narušavanja prirodne ravnoteže, čak i propadanja ekosustava i njegove raznolikosti. Krajem studenog prošle godine premijerno je izdan Globalni standard za prirodna rješenja Azije.

Sedam je globalnih društvenih problema za čije se rješavanje mogu uzeti u obzir upravo prirodna rješenja:

Klimatske promjene;
Dostupnost hrane;
Pristup pitkoj vodi;
Zdravlje;
Socioekonomski razvoj;
Smanjenje rizika od katastrofe;
Degradacija ekosustava i gubitak biološke raznolikosti.

Prirodna rješenja temeljena su na prirodnim sredstvima te u skladu s time prihvaćaju norme njenog očuvanja. Dopuštaju sustavima da se razvijaju vlastitim tempom, a definirana su prirodnim i kulturološkim kontekstom određenog područja promičući globalnu uporabu, temeljenu na tradicionalnom i lokalnom znanju. Valja naglasiti razliku između ovakvih rješenja i onih inspiriranih prirodom te rješenja koja potječu iz prirodnih izvora. Prirodom inspirirana rješenja, bioinspiracija, podrazumijevaju inovativnu proizvodnju i dizajniranje proizvoda po uzoru na biološke procese i pojave (primjerice ljepljive rukavice nadahnute macaklinovom sposobnosti kretanja po raznim površinama), dok su vjetar, morski valovi i solarna energija rješenja za smanjenje emisija stakleničkih plinova koji nastaju tijekom proizvodnje energije. Prirodno rješenje je tzv. „krovni pojam“ za druge pristupe istome cilju temeljene na prirodi, poput prilagodbe na temelju ekosustava (eng. Ecosystem based adaptation, EbA), upravljanja temeljenog na ekosustavu (eng. Ecosystem based managment, EbM), smanjenja rizika od ekoloških katastrofa (eng. Eco-disaster risk reduction, eco-DRR), zelene infrastrukture (eng. Green infrastructure, GI) i prirodnih klimatskih rješenja (NCS). Radi se o različitim idejama i izvedbama koje zajedno doprinose poboljšavanju učinkovitosti istog temeljnog koncepta pod koji i spadaju.

Zelena infrastruktura (eng. Green infrastructure) je, prema definiciji Europske agencije za okoliš, strateški planirana mreža prirodnih, poluprirodnih područja i zelenih prostora te pruža usluge ekosustava, pri čemu se potiču dobrobit ljudi i kvaliteta života, a redovito se povezuje s plavom infrastrukturom (eng. Blue infrastructure). Taj termin označava strateško gospodarenje vodom. Kombinacija, odnosno plavo-zelena infrastruktura, odnosi se na planiranje prostora u kojem prirodne i mehaničke strukture dozvoljavaju odvijanje čitavog vodnog ciklusa unutar grada. Siva infrastruktura odnosi se na cementiranu urbanu infrastrukturu. Jednostavnije rečeno, siva infrastruktura odnosi se na građevine, plava na vodene elemente, poput kanala, bara, poplavnih područja, postrojenja za pročišćavanje vode, dok se zelena odnosi na drveće, travnjake, parkove, polja i šume. Pravilan odnos među mrežama unutar gradova, tj. kombinacija samoodržavajuće prirode s konvencionalnim pristupima mogao bi omogućiti urbani život s prirodom u zajednicama otpornijim na klimatske promjene, uz čišći zrak i dovoljne zalihe pitke vode. Međutim, izazov je upravo u inovativnom spajanju prirode i grada.

Nebrojeni su primjeri prirodnih rješenja za borbu protiv klimatskih promjena, od obnavljanja i zaštite šuma, močvara i obala do „jednostavnog“ uklapanja prirode u gradove. Tri stupa pravilne provedbe su: zaštititi, obnoviti i održivo koristiti ekosustav, a podloga su svakom prirodnom rješenju. Jedan od najpoznatijih primjera prirodnog rješenja je obnova pustinjskog područja Loess platoa u Kini kroz dva projekta koji su prema znanstvenoj analizi uspjeli postići ravnotežu između zaštite starog i stvaranja novog zemljišta te poboljšati sigurnosti opskrbe hranom lokalnog stanovništva. Uspješna preobrazba visoravni i obnovljen ekosustav rezultat je pravilnog odnosa čovjeka i prirode tj. gospodarenja poljoprivrednim zemljištem. Prema istraživanju objavljenom 2017. godine, zaštita šuma mangrova može osigurati i regulirati opskrbu vodom, zaštititi zajednice i infrastrukturu od poplava, erozije tla i klizišta. One su prirodan ponor ugljika, čime izravno doprinose ublažavanju klimatskih promjena, a posebno su pogodne za njegovo hvatanje i skladištenje jer većinu talože na dnu oceana, dok kopnene šume većinu drže u krošnjama. Istraživanje, čija su rješenja objavljena u knjizi „Pristupi urabnističkom projektiranju osjetljivom na vodu i njihov opis“ (eng. Water Sensitive Urban Design Approaches and Their Description) autora Alana Hobana iz 2018. godine, potvrđuje kako zeleni krovovi i zidovi te sadnja drveća može „ohladiti gradove“ tj. ublažiti utjecaje vrućina, apsorbirati oborine i smanjiti onečišćenje. U njemu je također iznesen primjer Toronta i Montreala koji povećavaju zelene površine i time ublažavaju efekt toplinskih otoka, povećavaju bioraznolikost unutar gradova i čine je koherentnijom. Nadalje, navodi se da se u Kini već neko vrijeme razvija novi koncept eko-grada tj. „grad spužva“. Takav grad bi trebao zadržati, upiti ili ponovno upotrijebiti do 80 posto oborinskih otjecanja. Ideja se bazira na povećanju propusnih površina i močvara kako bi se povećala prirodna infiltracija kišnice i smanjilo otjecanje oborinskih voda u gradovima. Najveća svjetska farma na krovu otvorila se u Parizu u proljeće 2019. godine, a slične se mogu naći i u New Yorku i Chicagu. Stuttgart, u Njemačkoj, smatra se “europskom prijestolnicom zelenih krovova”, dok Singapur čak postavlja zelene krovove na autobuse. S obzirom na sve navedeno, nameće se pitanje smatra li se onda svako posađeno stablo prirodnim rješenjem za ublažavanje klimatskih promjena. Što ako posadimo milijardu ili čak bilijun? Projekt TrillionTreeCampaign, udruge Plant-for-the-Planet, za cilj ima zasaditi bilijun stabala kroz financiranje mnogobrojnih malih projekata diljem svijeta. Kampanja Saveza izviđača Hrvatske s početkom 2018. godine, Boranka, najveće je volontersko pošumljavanje opožarenih područja ikad organizirano u Hrvatskoj.

Nedavno istraživanje Međunarodnog instituta za okoliš i razvoj (IIED) pokazuje kako prirodna rješenja mogu biti isplativ pristup prilagodbi te mogu pružiti dugoročne koristi nizu dionika, naglašavajući korist ulagatelja. To je iznimno bitno za slabo razvijene zemlje, koje su dobra lokacija za potencijalna ulaganja, čija egzistencija najviše ovisi o prirodi, a najmanje su spremne za klimatske promjene i rješavanje gorućih problema prilagodbe istima. Na UN-ovom popisu Najmanje razvijenih zemalja (eng. Least Developed Countries, LDC) trenutačno je 46 država, poput Ugande i Eritreje, čije su emisije manje od 1% globalnih emisija CO₂, ali su najosjetljivije na utjecaje klimatskih promjena. Studija u Južnoj Africi pokazala je kako obnavljanje polja smanjuje ranjivost lokalnih zajednica na sušu, a istovremeno pruža više poslovnih mogućnosti doprinoseći socioekonomskom i okolišnom razvitku. Inicijativa Velikog zelenog zida u Sahelu i zapadnoj Africi, uz financiranje iz Globalnog fonda za zaštitu okoliša, primjenjuje krajobrazni pristup za poboljšanje održivog upravljanja zemljištem i vodama, baš kao i obnova 15 milijuna hektara u Etiopiji ili sadnja 11,4 milijuna stabala u Senegalu. Aktivna borba protiv klimatskih kriza u zemljama u razvoju, koje prema UN-u imaju najniži indeks socioekonomskog razvoja i nizak Indeks ljudskog razvoja (HDI), prema globalnom planu, rješava se Okvirnom konvencijom Ujedinjenih naroda o promjeni klime (eng. United Nations Framework Convention on Climate Change, UNFCCC) i prikazana je u najnovijem videu pod nazivom „Na prvoj liniji klimatske krize: kako najmanje razvijene zemlje preuzimaju klimatske promjene“, objavljenom prije Thimph Ambition samita 2020. godine.

Umjesto da gradi sve više i više nasipe, Nizozemska je usvojila program „Room For River“ koji se bazira na ideji suživota s vodom, a ne u borbi protiv nje. Program omogućuje vodi više prostora za širenje prilikom pojave poplave obnavljanjem prirodne poplavne ravnice na mjestima gdje je najmanje štetno kako bi se zaštitila ona područja koja bi trebalo braniti. Isto tako, nizozemski grad Utrecht partner je četverogodišnjeg projekta „NATure-based URban innoVATION“, odnosno NATURVATION koji uključuje 14 europskih institucija u područjima urbanog razvoja, geografije, inovacijskih studija i ekonomije. Utrecht će, uz Barcelonu, Leipzig, Malmö, Győr i Newcastle, sklopiti urbano-regionalna partnerstva za inovacije (eng, Urban-Regional Innovation Partnerships, URIP) koja će pružiti uvid u raznolikost načina na koje se prirodna rješenja koriste u različitim urbanim sredinama u svrhu njihove dodatne nadogradnje. U sklopu projekta razvijen je i Urban Nature Atlas koji sadrži tisuću primjera prirodnih rješenja u preko 100 europskih gradova uz listu aktualnih projekata do 2017. godine. Projekt WISE-UP to Climate bavio se razvijanjem vodne infrastrukture slivova rijeka Volte (Gana-Burkina Faso) i Tane (Kenija) u svrhu prilagodbe klimatskim promjenama osiguravajući izvore hrane, energije te zadržavanje kvalitete pitke vode. Platforma ThinkNature, razvijena u svrhu promicanja inovacija prirodnih rješenja putem dijaloga i interakcije više dionika, krovni je pojam projekata: Eclipse, INSPIRATION, NAIAD, Nature4Cities, već spomenutih NATURVATION, BiodivERsA, URBAN Green-UP, UNaLab, GrowGreen i Connecting Nature, koji se temelje na prirodnim rješenjima, a financiraju se iz programa EU H2020.

Spektar projekata, programa i implementacije mogućih rješenja iznimno je širok. Stoga, repozitorij prirodnih rješenja Europske unije Oppla pruža pojednostavljen uvid u postojeće primjere u cijeloj EU. Platforma Natural Hazards – Nature-based Solutions sadrži mapu i popis projekata temeljenih na prirodnim rješenjima sortiranih prema potencijalnoj opasnosti, vrsti rješenja, geografskom položaju, koristima, itd. UN-ova internetska stranica NSB Contributions Platform služi za razmjenu dobivenih podataka i razvijanje prirodnih rješenja kao interventnih akcija u borbi protiv klimatskih promjena i njihovih posljedica. Također, Međunarodni institut za okoliš i razvoj i partneri: UN-ov Svjetski centar za nadzor zaštite okoliša (eng. The UN Environment Programme World Conservation Monitoring Centre, UNEP-WCMC), IUCN te Njemačka razvojna agencija (njem. Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit, GIZ), pokrenuli su bazu podataka, The EbA Tools Navigator, u kojoj se može pronaći više od 240 alata i metoda primjene prirodnih rješenja za lakše planiranje i donošenje odluka.

Participativno planiranje bazira se na procesu odlučivanja i rješavanja problema uključujući pojedince i grupe koji zastupaju različite interese, struku i točke gledišta te koji djeluju u ime i za dobrobit cijele zajednice. Ovakvo planiranje omogućuje razvijanje zajedničkih ciljeva, koordinaciju djelovanja i nadogradnju lokalnog i tradicionalnog znanja. Primjer su projekti u Javi i Dresdenu. U Indoneziji, u okrugu Demak, participativnim planiranjem i radom zajednica je obnovila kilometarski pojas obalnih šuma mangrova, uvela održivu akvakulturu te smanjila crpljenje podzemnih voda što je povećalo otpornost obalnog stanovništva na poplave i poboljšalo produktivnost akvakulture, uz dodatno podvodno skladištenje ugljika i biološku raznolikost. Dresden, jedan od sudionika ARTS projekta (eng. Accelerating and Rescaling Transitions to Sustainability) danas je dom desecima društvenih vrtova. Ideja je ne samo povezati postojeće zajednice i vrtove kroz suradnju, poput dijeljenja alata i sjemena te znanja i iskustava, već kroz praktične zajedničke radionice podignuti svijest o problemima održivosti gradova i biološke raznolikosti, a detaljnije o tome opisano je u knjizi „Prirodna rješenja koja ubrzavaju tranziciju urbane održivosti u gradovima: lekcije iz gradova Dresdena, Genka i Stockholma“ (eng. Nature-Based Solutions Accelerating Urban Sustainability Transitions in Cities). Potrebno je angažirati čitave zajednice, a posebno donositelje odluka poput lokalnih upravitelja te privatnih vlasnika, uz stručnjake koji bi direktno sudjelovali u ostvarivanju zamišljenih planova prilagodbe klimatskim promjenama i prepoznavanju važnosti uloge prirode. Umjesto da pokušavamo nekoga razgovorom uvjeriti da je naša ideja bolja od dosadašnjeg tradicionalnog pristupa, trebali bismo se više fokusirati na pronalazak interaktivnih načina implementacije funkcionalnih inovacijskih rješenja koja će uroditi opipljivim i vidljivim rezultatom naših ruku.

Tehnološke, institucionalne, sociokulturne i geofizičke prepreke otežavaju provedbu prirodnih rješenja. Za još veću učinkovitost trebala bi biti primijenjena s mjerama koje smanjuju pritisak na okoliš, poput promjena u prehrambenim i poljoprivrednim sustavima. Isto tako, ne možemo procijeniti vrijednost prirode i njenih elemenata niti ih možemo usporediti međusobno ili s nečim drugim. Nepravilno upravljanje prirodnim rješenjima može dovesti do socioekonomskih defekata poput gentrifikacije. Gentrifikacijom se smatra svaki proces kod kojeg se starije i jeftine građevine pa čak i čitava susjedstva, pretvaraju u luksuzna područja visoko životnih troškova istiskujući autohtono stanovništvo, a jedan od najpoznatijih primjera je The High Line. Isto tako, investicije u zelenu i plavu infrastrukturu nisu prioritet s obzirom na probleme povrata uloženog, upravljanja rizikom i tek kasnije vidljivih koristi. Svaki infrastrukturni projekt prilika je za ravnomjerno prioritiziranje očuvanja prirode i pružanje neophodnih usluga stanovništvu. Prema tome, najveći izazov predstavlja idealna kombinacija elemenata svih triju infrastruktura u funkcionalnu cjelinu uzevši u obzir da jedna mreža ne može zamijeniti drugu. Međutim, nedostatak propisa i regulativa te kodeksa usporava i onemogućuje njihovo provođenje i integraciju u planiranje.

Prema organizaciji World Wide Fund for Nature (WWF) prepreke koje isto tako sprječavaju veće usvajanje prirodnih rješenja uključuju:

Potencijalna ograničenja u uslugama ekosustava radi promjenjive klime;
Poteškoće u praćenju, procjeni i prikupljaju podataka;
Različitosti u društvenom i kulturološkom percipiranju klimatskih rizika i prihvatljivih intervencija.

Ipak, neke korporacije prepoznale su važnost očuvanja ekoloških sustava i bioraznolikosti te su uključene u jedinstvenu internacionalnu koaliciju One Planet Business for Biodiversity (OP2B) čiji je cilj pronalaženje novih sustavnih rješenja koja čuvaju biološku raznolikost i ublažavaju klimatske promjene, dok je IUCN s partnerima prošli mjesec objavio pokretanje Nature+ Accelerator fonda. Ovo je prvi fond za zaštitu prirode usmjeren na privatni sektor koji pruža mjerljive vrijednosti utjecaja na očuvanje prirode i društva, dok investitorima donosi povrate ulaganja.

Melbourne provodi Strategiju urbanih šuma kojom želi upravljati promjenom i zaštititi se od moguće ranjivosti na klimatske promjene pružanjem snažnog strateškog okvira za evoluciju i dugovječnost gradske šume. Također, akcijskim planom Green Our City, uz pomoć privatnog sektora i industrije, povećat će se količina i kvaliteta zelenih krovova i zidova.

Brojni su primjeri iz svijeta no što je s politikom Europske Unije, a time i Hrvatske? Prirodna rješenja podržana su u najnovijem Europskom zelenom planu, Strategiji za bioraznolikost do 2030. te Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040, s pogledom na 2070. godinu, a prema Europskoj komisiji aktivno se radi na ostvarivanju sljedećih ciljeva:

Pružanju dokaza za prirodna rješenja;
Poboljšavanju okvirnih uvjeta za prirodna rješenja na razini politike EU-a;
Razvijanju europske zajednice za istraživanje i inovacije;
Unapređenju razvoja, prihvaćanja i unapređivanja inovativnih prirodnih rješenja;
Poticanju prirodnih rješenja utemeljenih međunarodnim istraživanjima i inovacijama.

Njihova važnost prepoznata je i u drugim domenama politike EU-a poput: Sedmog akcijskog programa za zaštitu okoliša (7EAP), Direktive o vodama, Nitratne direktive, propisa Europskih Strukturnih i Investicijskih Fondova za razdoblje od 2014. do 2020., Direktive o poplavama i Strategije EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama.

Popularizacija i uporaba prirodnih rješenja te njihov razvoj odvijaju se putem dvaju programa. Obzor 2020. (eng. Horizon 2020.) novi je program financiranja Europske unije za istraživanje i inovacije, a u sljedećem okvirnom programu, Obzor Europa, koji počinje s 2021. godinom, prirodna rješenja nastavit će se testirati, primjenjivati i promovirati te će se procjenjivati njihova korist i učinci. BiodivERsA je mreža nacionalnih istraživačkih programa o biološkoj raznolikosti širom Europe koja organizira financiranje međunarodnih istraživanja na međunarodnoj razini. Rad će se nastaviti u sklopu Partnerstva za biološku raznolikost u okviru programa Obzor Europa. Očekuje se poboljšanje primjene prirodnih rješenja za klimatske promjene kao alata za realizaciju političkih mjera i praktičnih rješenja na lokalnoj razni. Grad Zadar je unutar EU projekta Grow Green sastavio Strategiju primjene prirodnih rješenja kao što su zeleni krovovi, kišnih vrtovi, ojačane pješčane dine, upojni bunari i sl., u borbi protiv novih klimatskih utjecaja.

Funkcionalna prirodna rješenja protiv degenerativnih utjecaja klimatskih promjena mogla bi postati rutinski koraci procesa urbanog planiranja.

Korisne poveznice:

Autorica teksta je Ema Milišić Bogunović, studentica preddiplomskog studija Znanosti o okolišu, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Aktivna volonterka dugi niz godina, sportaš te redoviti sudionik međunarodnih razmjena i projekata usko vezanih uz održivost i zaštitu okoliša. Zainteresirana za istraživanje i pronalazak modela idealnog mogućeg djelovanja čovjeka u skladu s ekonomskim, okolišnim i socijalnim načelima koje mu omogućava ugodan život danas bez nanošenja štete budućnosti.

Prirodna rješenja za klimatske promjene

Izvori teksta:

Izvori slika:

Podijeli:

Webinar o inovativnom rješenju za procjenu i upravljanje rizikom od vremenskih nepogoda

Treće izdanje „Nagrade za prilagodbu klimatskim promjenama na Mediteranu“

Povezane vijesti