Prema izvješću Kanadskog zavoda za osiguranje i Saveza općina Kanade u 2020. godini pod nazivom „Green Infrastructure for Climate Adaptation Visualization, Economic Analysis, and Recommendations for Six Ontario Communities“, infrastruktura otporna na klimatske promjene omogućuje šesterostruki povrat investicija. Međutim, mnoge zajednice se ne trude samo implementirati, već i razumjeti postupak korištenja „zelene“ infrastrukture za prilagodbu klimatskim promjenama. Puno zajednica trenutno se suočava sa sličnim izazovima kao što su: dotrajala vodna infrastruktura, ranjivost na poplave i sve veći učinak toplinskih otoka u urbanim sredinama. Stoga je ključno izgraditi lokalnu podršku „zelenoj“ infrastrukturi, koja uključuje sadnju stabala u gradovima, kišne vrtove (samozalijevajući vrtovi, jednostavni za održavanje i troše malo resursa), močvarna područja, „zeleni“ krovovi itd.
Radi pojednostavljenja analize, generalizirani su troškovi i koristi deset različitih vrsta „zelene“ infrastrukture, a to su: „zeleni“ krovovi, „zeleni“ zidovi, kišni vrtovi, kanali dizajnirani za sakupljanje i drenažu oborinskih voda uz uklanjanje onečišćenja, propusne površine, stabla, močvare, sadilice, travnjaci i livade.
Kišni vrt
U izvješću su navedene strategije za integriranje „zelene“ infrastrukture u planove gradova za prilagođavanje klimatskim promjenama. Te strategije uključuju stvaranje višefunkcionalnih prostora poput sportskih terena, koji se tijekom suhog vremena koriste za rekreaciju, a tijekom obilnih kiša za skladištenje vode, uključivanje obuke za posao u programe „zelene“ infrastrukture i vrednovanje „zelene“ infrastrukture kao imovine. Gradovi koji su sudjelovali u programu u sklopu projekta kojeg je financirala Vlada Kanade preko Saveza općina Kanade su Barrie, Brampton, Guelph, London, Toronto i Waterloo.
Drvoredi
U izvješću je dokazano da gotovo nijedno ulaganje ne pruža toliko prednosti kao „zelena“ infrastruktura, a one su:
| 1) Smanjenje efekta „toplinskih otoka“ u urbanim sredinama | 13) Smanjenje potrošnje energije i emisija stakleničkih plinova |
| 2) Bolje upravljanje oborinskim vodama: smanjen volumen, odgođeni i smanjeni maksimalni protoci, smanjena temperatura i bolja kvaliteta otjecajne vode | 14) Produženje vijeka trajanja krovne membrane i ostalih dijelova zgrade |
| 3) Smanjenje rizika od poplava | 15) Smanjenje količine otpada |
| 4) Dopunjavanje podzemne vode | 16) Povećanje vijeka trajanja „sive“ infrastrukture poput prometnica, nogostupa, cijevi itd. |
| 5) Bolja kvaliteta zraka | 17) Povećanje bioraznolikosti |
| 6) Bolje fizičko i psihičko zdravlje | 18) Povećanje vrijednosti nekretnina |
| 7) Povećanje lokalne zaposlenosti | 19) Povećanje maloprodaje |
| 8) Proizvodnja hrane | 20) Smanjenje buke |
| 9) Estetska poboljšanja grada | 21) Bolji rezultati obrazovanja |
| 10) Lakši pristup rekreacijskom prostoru | 22) Smanjenje kriminala |
| 11) Povećanje prilika za proizvodnju hrane | 23) Smanjenje izostanka s posla, veće zadržavanje radnog osoblja i kvalitetnije obavljanje posla |
| 12) Sekvestracija ugljika |
Ekonomske analize pokazale su povrat takvih potencijalnih ulaganja, kao što je kod slučaja ponovnog uređenja lokacije u centru grada Barrie. Procijenjeno je da bi se početna investicija od 1,38 mil. USD vratila za 3,7 godina, a više od 50 godina stvarala bi pozitivnu neto sadašnju vrijednost od 10,5 milijuna USD. Pri tome bi se omogućilo gotovo 60 godina građevinskih poslova i rada na održavanju.
„Zeleni“ krovovi
U gradu Brampton predložena je strategija koja podrazumijeva: sadnju 10.000 stabala, upravljanje oborinskim vodama, sadnju drveća s voćem, učionice na otvorenom i objekt za kompostiranje. Investicija bi bila 5,5 milijuna USD koja bi se povratila nakon 5,6 godina, a više od 50 godina stvarala bi pozitivnu neto sadašnju vrijednost od 27,56 milijuna USD.
„Zelena“ infrastruktura je prikladna za strategiju prilagodbe klimatskim promjenama jer je fleksibilna i prilagodljiva lokalnim zahtjevima zajednice. U odnosu na „sive“ infrastrukturne projekte, kod kojih su obično potrebni veliki troškovi na materijale i strojeve, kod projekata „zelene“ infrastrukture najviše sredstva se izdvaja na troškove rada To ju čini idealnom za „pravedniji prijelaz“ s fosilnih na „čista“ goriva i za veliki broj potencijalnih poslova za prekvalificirane radnike i radnu snagu koja je nova na tržištu rada. Takvi „zeleni“ projekti uglavnom su decentralizirani i manji te povezani u jednu veću mrežu. To znači da će, ako jedan dio sustava ne funkcionira, utjecaj na funkcioniranje cijelog sustava biti mnogo manji.
Projekti „zelene“ infrastrukture, poput kišnog vrta ili ulice s drvoredom stabala mogu se brzo i postupno provoditi zbog svoje decentralizirane prirode, u odnosu na „sivu“ infrastrukturu gdje je prvo potrebno proći fazu projektiranja i gradnje. Također treba istaknuti da je pozitivan utjecaj „zelene“ infrastrukture s vremenom sve veći, rastom vegetacije, poboljšanjem biološkog svojstva tla i sukcesije ekosustava.
Uz to, „zelena“ infrastruktura minimalno troši energiju jer uglavnom koristi sunčevu energiju u obliku fotosinteze. Osim što „zelena“ infrastruktura omogućuje zajednici da bude otpornija na klimatske promjene, ona također ublažava klimatske promjene sekvestiranjem ugljika u biomasu i tlo, te smanjenjem direktne (smanjenje emisije stakleničkih plinova u zgradarstvu i infrastrukturi) i indirektne (smanjenje učinka urbanih toplinskih otoka) potrebe za energijom.
Europska komisija je 2013. godine usvojila strategiju za cijeli EU kojom promiče ulaganja u „zelenu“ infrastrukturu, koja je prepoznata kao iznimno važan aspekt razvoja gradova i u okviru Urbanističkog plana EU-a. Strategijom EU-a za „zelenu“ infrastrukturu stvoren je zamah za njezin razvoj u EU-u, a napredak je ostvaren na različitim razinama. Međutim, još je potrebno unaprijediti uvođenje „zelene“ infrastrukture i provesti strateški pristup istoj na razini EU-a, te razmotriti čvršći poticajni okvir. „Zelena“ infrastruktura često se razvija samo u malim razmjerima u EU te se ne prepoznaju potencijalne gospodarske i društvene koristi primjene rješenja „zelene“ infrastrukture umjesto „sive“.
„Zelena“ infrastruktura tema je više partnerstava Urbanističkog plana EU-a, od kojih su najvažniji partnerstvo „Održivo korištenje zemljišta i rješenja temeljna na prirodi“ i partnerstvo „Prilagodba klimatskim promjenama“ te pripadajući Akcijski planovi.
U Republici Hrvatskoj Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja priprema u suradnji s Arhitektonskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu Program razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima za razdoblje 2021. do 2030. godine. Program je u skladu s nacrtom Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine i logičan je nastavak dokumenata na svjetskoj i europskoj razini te nudi konkretan doprinos ostvarenju globalnih i europskih ciljeva na razini Republike Hrvatske. Prema tome, Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja u predstojećem financijskom razdoblju poseban naglasak će staviti na uspostavu nove ili pak unapređenje postojeće infrastrukture. Ipak, glavni pokretači promjena u svijetu, pa tako i u Republici Hrvatskoj, moraju biti gradovi i naselja koji trebaju prepoznati veliki potencijal „zelene“ infrastrukture u unaprjeđenju svojih urbanih područja, kao i za dobrobit građana. Najveći potencijali su im uređivanje velikih parkova i perivoja, kao i uređenje okoliša postojećih jezera, rijeka i potoka, čiji potencijali u Republici Hrvatskoj do sada nisu iskorišteni. Također, treba istaknuti značajan potencijal u povezivanju postojećih zelenih površina u „zelenu“ infrastrukturu te izgradnji zelenih vrtova, krovova i pročelja u zgradarstvu. Stoga, potrebno je šire uključivanje stručne i znanstvene javnosti, suradnja između gradova i općina te unaprijediti njihovu povezanost s nacionalnom razinom.
