Godine 2020. grupa za predviđanje unutar mreže zemalja EEA (Eionet) pokrenula je ‘Scenarije za održivu Europu 2050.‘ Ovaj projekt zajedničkog stvaranja, razvijen i proveden zajedno s EEA, ima za cilj proizvesti skup imaginarija koje nude privlačne, uvjerljive i jasno kontrastne slike o tome kako bi održiva Europa mogla izgledati 2050. godine.
Pomažući promicanju razmišljanja o tome kako bi se budućnost mogla razvijati, imaginari predstavljaju vrijedne alate za analize i procjene usmjerene prema budućnosti. Na primjer, 2022. i 2023. EEA planira upotrijebiti imaginare za potporu detaljnije analize održive budućnosti za ključne europske sustave proizvodnje i potrošnje (npr. hrana, energija, mobilnost, zgrade). Daljnji rad mogao bi se pozabaviti implikacijama imaginarija na društva i ekosustave na nacionalnoj ili lokalnoj razini, kao i na kreiranje politike i upravljanje kao potporu tranzicijama održivosti.
Europska i svjetska budućnost
Projekt SSE 2050 prvenstveno se fokusira na stvaranje imaginarija za poželjnu europsku budućnost, razmatrajući ih odvojeno od globalnih događaja (i poželjnih i nepoželjnih) koji bi mogli utjecati na tranziciju u održivu Europu. Iako je ovo razdvajanje europske i globalne budućnosti umjetno, omogućuje procjenu održivosti i otpornosti različitih europskih imaginarija u različitim vanjskim uvjetima (npr. globalni šokovi ili trendovi) koji su uglavnom izvan kontrole Europe.
Imaginari su razvijeni kroz participativni proces, uključujući osoblje EEA, stručnjake iz Eionet grupe za predviđanje i vanjske dionike. Projekt je koristio dobro uspostavljenu metodologiju ‘ključnog faktora’ i konstrukciju scenarija temeljenu na dosljednosti (kao što je navedeno u nastavku).
Ključni koraci u metodologiji
• Projektni tim identificirao je širok raspon ‘ključnih čimbenika‘ za koje se očekuje da će imati važnu ulogu u oblikovanju europske ili globalne budućnosti. Oni su uključivali društvene, tehnološke, ekološke, ekonomske i političke pokretače (npr. gospodarski rast, tehnološke inovacije, rast stanovništva). Tim je zatim odabrao kratak popis onih ključnih čimbenika koji se smatraju najneizvjesnijim i najučinkovitijim.
• Za svaki od ključnih čimbenika koji su ušli u uži izbor, projektni je tim razvio opis i skup od 3-5 uvjerljivih i snažno suprotstavljenih ‘projekcija‘ o tome kako bi se ključni čimbenik mogao razviti do 2050. Rezultat je bio vrlo bogat skup ideja o mogućim pravcima održivog razvoja u Europi.
• Projektni tim je zatim procijenio i ocijenio dosljednost različitih ključnih faktora ‘projekcija’. Na temelju toga, ‘projekcije’ su spojene u nacrt skupa interno dosljednih imaginarija za održivu Europu 2050. godine.
• Nacrti imaginarija su zatim dalje razvijeni kroz participativne radionice, koje su pomogle da se izgradi bogatija slika svake budućnosti, na primjer u smislu pobjednika i gubitnika, sinergije i kompromisa.
Karakteristike četiri imaginarija
Sveukupni rezultat ovog procesa je skup od četiri različita imaginarija koji obuhvaćaju neke od današnjih najistaknutijih rasprava o održivosti i istražuju njihove implikacije. Pritom ističu različite pristupe, strategije i mjere za postizanje održivog razvoja.
Sva četiri imaginarija općenito su usklađena s ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda, ali se razlikuju po tome kako daju prioritet ciljevima. U svim imaginarima postoje kompromisi, na primjer između društvenih aspekata održivosti (npr. modela zapošljavanja) i inovacija koje promiču održivost, ili između obnove ekosustava i poljoprivrede. Jednako tako, svaki imaginar podrazumijeva promjene za gospodarske sektore i zajednice, stvarajući pobjednike i gubitnike iz tranzicije, čak i ako je društvo u cjelini bolje nego danas.
Imaginari opisuju različite budućnosti, ali imaju zajedničku osnovu u razvoju ili ‘megatrendovima’ koji su prilično izvjesni. Na primjer, sva četiri imaginarija pretpostavljaju demografska kretanja prema projekcijama Eurostata. Svi oni uzimaju u obzir klimatske promjene (u rasponu projekcija Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC)) s prilično teškim utjecajima na Europu. Digitalizacija igra važnu, ali suprotnu ulogu u sva četiri imaginarija. Kao normativni imaginari usmjereni na održivost, sva četiri pretpostavljaju da Europa ostvaruje ekološke ciljeve Europskog zelenog dogovora.
Nasuprot tome, imaginari se ne bave ‘wild cards’, tj. ekstremnim razvojem događaja s malom ili zanemarivom vjerojatnošću da će se dogoditi. Primjerice, nitko ne pretpostavlja da EU potpuno nestaje u trenu; da dolazi do naglog proboja u tehnologiji nuklearne fuzije koja rješava sve energetske probleme uz minimalne troškove; ili da dolazi do iznenadnog prosvjetljenja cijelog čovječanstva. Da bi bili korisni, imaginari moraju predstaviti kombinacije realnih opcija i istražiti njihove implikacije.
Sva četiri imaginarija započinju s istim nizom izazova za Europu, kao što je potreba za ublažavanjem klimatskih promjena i promicanjem društvene i teritorijalne koherentnosti u skladu s ciljevima EU-a. Ali pristupi i metode koje se koriste za postizanje održivosti i glavni akteri koji teže održivosti razlikuju se između imaginarija:
- U ‘ ‘, održivost se postiže državnom kontrolom na nacionalnoj razini, koja daje prioritet kolektivnim interesima društva. Informacijske i komunikacijske tehnologije omogućuju neviđeno praćenje i kontrolu društvenih i ekoloških sustava.
- U ‘ ‘, Europljani odgovaraju na ozbiljne ekološke, klimatske i gospodarske krize ovlašćujući EU da koristi stroge regulatorne i tržišno utemeljene mjere odozgo prema dolje za postavljanje rigorozno nametnutih granica za gospodarsku aktivnost.
- U ‘ ‘, inovativne tvrtke su središnji akteri. One uspijevaju zahvaljujući tehnološkim otkrićima, posebice u biogospodarstvu, omogućujući odvajanje rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP) od štetnih utjecaja na okoliš.
- U ‘ ‘, dionici iz civilnog društva doveli su do promjene u kolektivnom mišljenju i djelovanju. Lokalne zajednice ponovno se povezuju s prirodom dok se tehnologija štedljivo koristi kako bi se omogućio održiv način života. Potrošnja i korištenje resursa značajno se smanjuju.
Sigurno je da niti jedan od imaginarija neće biti u potpunosti ostvaren. U najboljem slučaju, budućnost može kombinirati elemente iz različitih imaginarija. Ipak, oni mogu pružiti vrijedan alat za poticanje razmišljanja o budućim putovima za inovacije, politiku, financije i sudjelovanje u cijelom društvu koji mogu potaknuti temeljne transformacije potrebne u Europi i svijetu.
Izvor članka: https://www.eea.europa.eu/publications/scenarios-for-a-sustainable-europe-2050/the-scenarios
Izvor naslovne slike: freepik.com/jcomp ,freepik.com/pch-vector
