Prilagodba sušama zahtjeva inovativna rješenja

2020. godina je za Europu bila treća godina zaredom koju je obilježilo neobično suho vrijeme. Prošle godine zabilježena je niska količina oborina te vruće i suho ljeto za veći dio zapadne, srednje i istočne Europe. To je dovelo do smanjenja vlage u tlu i razina rijeka, koje su bile niže od normalnih razina.

Sve dulja i češća sušna razdoblja, olujni vjetar, poplave, tuča, požari, kao i sve veća ugroženost poljoprivrednih kultura od toplinskog stresa tijekom posljednjih desetljeća, posebice u Dalmaciji, jasan su signal, prije svega voćarima, maslinarima i vinogradarima, da počnu s provedbom mjera prilagodbe klimatskim promjenama, kako je navedeno i u Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu.

U razdoblju od 1980. – 2014. godine u Hrvatskoj suša je bila najveći pojedinačni uzrok štete u poljoprivredi, dok je u razdoblju od 2013. – 2016. godine prouzrokovala štetu od ukupno 3 milijarde kuna. U Strategiji je također istaknuto da bi se u razdoblju 2011. – 2040. godine broj sušnih razdoblja mogao povećati tijekom jeseni u gotovo čitavoj Hrvatskoj te u sjevernim područjima u proljeće i ljeti.

Ured Ujedinjenih naroda za smanjenje rizika od katastrofa objavio je posebno izvješće Suša 2021 (eng. Drought 2021) u kojem stoji da bi u slučaju izostanka mjera ograničavanja učinaka klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama izravni ekonomski troškovi suše na Europu mogli biti preko 65 milijardi eura godišnje do 2100. godine. Izvješće naglašava duboke i raširene utjecaje suše, koji već uzrokuju visoke direktne troškove. Indirektni troškovi koji proizlaze iz neizravnih utjecaja suša na društvo i gospodarstva, okoliš, uključujući ekosustave, bioraznolikost, tlo i močvare često nisu uključeni u procjene šteta uzrokovanih sušama. Stoga ukupni troškovi šteta od suše mogu biti značajno veći.

U Izvješću su ponuđena rješenja za bolje i sistematično evidentiranje podataka o posljedicama suše, kao i za analizu čimbenika koji utječu na ranjivost na sušu. Razumijevanje tih čimbenika može pomoći u učinkovitom smanjenju tog rizika i povećanju otpornosti. U Izvješću je za učinkovitiju prilagodbu sušama istaknuta bolja međunarodna i sektorska suradnja te razvoj odgovarajućih mehanizama za poticanje koordiniranih mjera za povećanje otpornosti društva na suše, a to uključuje:

  • razvoj sustava ranog upozoravanja,
  • izrada planova upravljanja sušom,
  • razmjena znanja i praktičnih iskustava i
  • razvoj mehanizama upravljanja rizikom.

Primjeri prilagodbe sušama koji su navedeni u Izvješću su: prilagodba sorte usjeva, datuma sadnje, gustoće sadnje i strategije navodnjavanja, agropastoralizam, promjena stočarskih vrsta, obnova zemljišta i sadnja drveća. Podrška politike može se očitovati u obliku potpora iz npr. fonda za sušu, popustima pri ulaganjima orijentiranim na prilagodbu klimatskim promjenama, poreznim mjerama i sl. U nekim zemljama postoje programi osiguranja uz državnu potporu, dok se takve potpore za poljoprivredna gospodarstva u drugim zemljama pojavljuju u različitim oblicima.

U Izvješću je zaključeno da uspješno integrirano upravljanje sušama zahtijeva promjene u dosadašnjem upravljanju sušama koje je bilo fokusirano na reakcije na posljedice suša i pružanje financijske pomoći za smanjenje rizika i otpornosti na suše. Novi pristup se djelomično temelji na većem znanju o boljoj kontroli klimatskih mehanizama od početka do završetka sušnog razdoblja, o drugim čimbenicima koji utječu na stvaranje i prestanak suše i o razini ranjivosti zajednica, industrije i ekosustava. Usmjeravanje i prelazak na nove oblike upravljanja mogu se postići povećanjem mogućnosti javnog i privatnog sektora, civilnog društva i financijskih institucija u ubrzavanju planiranja i provedbe nacionalne i lokalne politike prilagodbe klimatskim promjenama, zajedno s nužnim odgovarajućim tehnološkim inovacijama.

Neke inovativne tehnologije možemo pronaći u sušnim zemljama poput Dubai-a gdje se koriste dronovi koji se puštaju u oblake kako bi oslobodili električni naboja u oblake, što pomaže kapljicama vode da se spoje i slijepe kako bi stvorile padaline. U usporedbi s upotrebom kemikalija ovo je napredniji način „sjetve“ oblaka.

Sustavi recikliranja sive vode (greywater systems) također predstavljaju inovativan način upotrebe tehnologije u prilagodbi klimatskim promjenama. Siva voda predstavlja vrijedan resurs koji ima puno potencijala u borbi protiv suše kao posljedice klimatskih promjena. Siva voda je bilo koja ne-industrijska otpadna voda koja izlazi iz sudopera, perilica posuđa, tuševa, kada i strojeva za pranje rublja. Sustav poput ovog može smanjiti vašu potrošnju vode za oko 50%. Tehnologije koje se koriste za pročišćavanje sive vode klasificiraju se u fizičke, kemijske, biološke i prirodne sustave ili u njihovu kombinaciju.

Ne smijemo zaboraviti na tehnologiju koju možemo koristiti za razvijanje sustava ranog upozoravanja. Korištenje satelitske tehnologije kao sustava ranog upozoravanja na sušu uključuje ispitivanje satelitskih podataka o aspektima kao što su oborine, snježne padavine, snježni pokrivač, vlaga tla, zdravlje vegetacije i prinos usjeva. Mapiranje ovih satelitskih signala može rano pokazati pojavu ili nastanak suše – čak i prije nego što su njezini učinci vidljivi na tlu. Satelitska promatranja vlažnosti tla mogu biti osobito korisna za predviđanje pada prinosa koji može ugroziti sigurnost osiguravanja hrane.

Učinkovit odgovor na klimatske promjene zahtijeva inovacije na globalnoj razini, tj. razvoj i širenje širokog spektra novih čistih tehnologija u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju.

Izvori teksta:
https://www.undrr.org/publication/gar-special-report-drought-2021
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2020_04_46_921.html
Izvor slike:
https://pixabay.com/photos/ground-sand-desert-landscape-dry-1548481/
Podijeli: