Autorski tekstovi - Prilagodba Klimi

Prirodna rješenja za klimatske promjene

door — Tue, 26 Jan 2021 07:05:15 +0000

Ne možemo sa sigurnošću reći koliko će velik utjecaj imati klimatske promjene na naš život, već neizvjesno čekamo znanstvene procjene najvjerojatnijih ishoda. Svaka promjena klime tijekom nekog razdoblja, bila ona uvjetovana prirodnim promjenama ili je nastala kao rezultat ljudskog djelovanja, ostavila je vidljive učinke na naš životni prostor. Ledenjaci su se smanjili, ledeni pokrov se otapa rekordnom brzinom, toplinski valovi su sve jači, a promjene u staništima i među vrstama koje ih nastanjuju narušavaju prirodnu ravnotežu ekosustava. Sve promjene u okolišu, uz klimatske promjene, ugrožavaju kvalitetu naših života prijeteći na globalnoj razini proizvodnji i zalihama hrane te sigurnosti i zdravlju živih bića. Pod ublažavanjem klimatskih promjena podrazumijevaju se mehanizmi smanjenja emisija stakleničkih plinova koji bi nam trebali omogućiti lakši život u budućnosti. S obzirom na to da je ublažavanje klimatskih promjena dugotrajan proces, potrebno je istovremeno učiti živjeti s posljedicama klimatskih promjena i prilagođavati se na novonastale uvjete.

Prema Međuvladinom panelu o klimatskim promjenama (eng. Intergovernmental Panel on Climate Change, IPCC), adaptacija je definirana kao prilagodba na već promijenjenu ili očekivanu novu klimu. Za ljude, ona se temelji na procesima kojima se ublažava šteta ili iskorištavaju mogućnosti koje donose korist. Prema tome, bitno je raditi na pronalasku rješenja za ublažavanje nastale štete te iskoristiti svaku priliku za lakše nošenje s posljedicama kroz nadogradnju vlastite otpornosti i kapaciteta prilagodljivosti. Neka od rješenja, nadahnuta i podržana prirodom, izravno utječu na dobrobit biološke raznolikosti. Prirodna rješenja (eng. Nature-based solutions, NbS) relativno su nov i inovativan koncept strateškog korištenja prirode u svrhu odgovora na nove ekološke i društvene izazove.

Prema definiciji Međunarodnog saveza za očuvanje prirode i prirodnih bogatstava (eng. International Union for Conservation of Nature, IUCN) koji se bavi pružanjem dobrobiti za čovjeka i biološku raznolikost, prirodna rješenja podrazumijevaju svaku inicijativu zaštite, održivog gospodarenja i obnavljanja ekoloških sustava. IUCN-ov Globalni standard za prirodna rješenja bazira se na načelima dobre prakse i omogućit će i javnom i privatnom sektoru da dosljedno i pouzdano povećavaju uporabu prirodnih rješenja, a njihova uporaba trebala bi pomoći društvu da ubrza proces prelaska u niskougljičnu budućnost. Globalni standard potreban je kako se koncept ne bi zloupotrebljavao jer to može dovesti do narušavanja prirodne ravnoteže, čak i propadanja ekosustava i njegove raznolikosti. Krajem studenog prošle godine premijerno je izdan Globalni standard za prirodna rješenja Azije.

Sedam je globalnih društvenih problema za čije se rješavanje mogu uzeti u obzir upravo prirodna rješenja:

Klimatske promjene;
Dostupnost hrane;
Pristup pitkoj vodi;
Zdravlje;
Socioekonomski razvoj;
Smanjenje rizika od katastrofe;
Degradacija ekosustava i gubitak biološke raznolikosti.

Prirodna rješenja temeljena su na prirodnim sredstvima te u skladu s time prihvaćaju norme njenog očuvanja. Dopuštaju sustavima da se razvijaju vlastitim tempom, a definirana su prirodnim i kulturološkim kontekstom određenog područja promičući globalnu uporabu, temeljenu na tradicionalnom i lokalnom znanju. Valja naglasiti razliku između ovakvih rješenja i onih inspiriranih prirodom te rješenja koja potječu iz prirodnih izvora. Prirodom inspirirana rješenja, bioinspiracija, podrazumijevaju inovativnu proizvodnju i dizajniranje proizvoda po uzoru na biološke procese i pojave (primjerice ljepljive rukavice nadahnute macaklinovom sposobnosti kretanja po raznim površinama), dok su vjetar, morski valovi i solarna energija rješenja za smanjenje emisija stakleničkih plinova koji nastaju tijekom proizvodnje energije. Prirodno rješenje je tzv. „krovni pojam“ za druge pristupe istome cilju temeljene na prirodi, poput prilagodbe na temelju ekosustava (eng. Ecosystem based adaptation, EbA), upravljanja temeljenog na ekosustavu (eng. Ecosystem based managment, EbM), smanjenja rizika od ekoloških katastrofa (eng. Eco-disaster risk reduction, eco-DRR), zelene infrastrukture (eng. Green infrastructure, GI) i prirodnih klimatskih rješenja (NCS). Radi se o različitim idejama i izvedbama koje zajedno doprinose poboljšavanju učinkovitosti istog temeljnog koncepta pod koji i spadaju.

Zelena infrastruktura (eng. Green infrastructure) je, prema definiciji Europske agencije za okoliš, strateški planirana mreža prirodnih, poluprirodnih područja i zelenih prostora te pruža usluge ekosustava, pri čemu se potiču dobrobit ljudi i kvaliteta života, a redovito se povezuje s plavom infrastrukturom (eng. Blue infrastructure). Taj termin označava strateško gospodarenje vodom. Kombinacija, odnosno plavo-zelena infrastruktura, odnosi se na planiranje prostora u kojem prirodne i mehaničke strukture dozvoljavaju odvijanje čitavog vodnog ciklusa unutar grada. Siva infrastruktura odnosi se na cementiranu urbanu infrastrukturu. Jednostavnije rečeno, siva infrastruktura odnosi se na građevine, plava na vodene elemente, poput kanala, bara, poplavnih područja, postrojenja za pročišćavanje vode, dok se zelena odnosi na drveće, travnjake, parkove, polja i šume. Pravilan odnos među mrežama unutar gradova, tj. kombinacija samoodržavajuće prirode s konvencionalnim pristupima mogao bi omogućiti urbani život s prirodom u zajednicama otpornijim na klimatske promjene, uz čišći zrak i dovoljne zalihe pitke vode. Međutim, izazov je upravo u inovativnom spajanju prirode i grada.

Nebrojeni su primjeri prirodnih rješenja za borbu protiv klimatskih promjena, od obnavljanja i zaštite šuma, močvara i obala do „jednostavnog“ uklapanja prirode u gradove. Tri stupa pravilne provedbe su: zaštititi, obnoviti i održivo koristiti ekosustav, a podloga su svakom prirodnom rješenju. Jedan od najpoznatijih primjera prirodnog rješenja je obnova pustinjskog područja Loess platoa u Kini kroz dva projekta koji su prema znanstvenoj analizi uspjeli postići ravnotežu između zaštite starog i stvaranja novog zemljišta te poboljšati sigurnosti opskrbe hranom lokalnog stanovništva. Uspješna preobrazba visoravni i obnovljen ekosustav rezultat je pravilnog odnosa čovjeka i prirode tj. gospodarenja poljoprivrednim zemljištem. Prema istraživanju objavljenom 2017. godine, zaštita šuma mangrova može osigurati i regulirati opskrbu vodom, zaštititi zajednice i infrastrukturu od poplava, erozije tla i klizišta. One su prirodan ponor ugljika, čime izravno doprinose ublažavanju klimatskih promjena, a posebno su pogodne za njegovo hvatanje i skladištenje jer većinu talože na dnu oceana, dok kopnene šume većinu drže u krošnjama. Istraživanje, čija su rješenja objavljena u knjizi „Pristupi urabnističkom projektiranju osjetljivom na vodu i njihov opis“ (eng. Water Sensitive Urban Design Approaches and Their Description) autora Alana Hobana iz 2018. godine, potvrđuje kako zeleni krovovi i zidovi te sadnja drveća može „ohladiti gradove“ tj. ublažiti utjecaje vrućina, apsorbirati oborine i smanjiti onečišćenje. U njemu je također iznesen primjer Toronta i Montreala koji povećavaju zelene površine i time ublažavaju efekt toplinskih otoka, povećavaju bioraznolikost unutar gradova i čine je koherentnijom. Nadalje, navodi se da se u Kini već neko vrijeme razvija novi koncept eko-grada tj. „grad spužva“. Takav grad bi trebao zadržati, upiti ili ponovno upotrijebiti do 80 posto oborinskih otjecanja. Ideja se bazira na povećanju propusnih površina i močvara kako bi se povećala prirodna infiltracija kišnice i smanjilo otjecanje oborinskih voda u gradovima. Najveća svjetska farma na krovu otvorila se u Parizu u proljeće 2019. godine, a slične se mogu naći i u New Yorku i Chicagu. Stuttgart, u Njemačkoj, smatra se “europskom prijestolnicom zelenih krovova”, dok Singapur čak postavlja zelene krovove na autobuse. S obzirom na sve navedeno, nameće se pitanje smatra li se onda svako posađeno stablo prirodnim rješenjem za ublažavanje klimatskih promjena. Što ako posadimo milijardu ili čak bilijun? Projekt TrillionTreeCampaign, udruge Plant-for-the-Planet, za cilj ima zasaditi bilijun stabala kroz financiranje mnogobrojnih malih projekata diljem svijeta. Kampanja Saveza izviđača Hrvatske s početkom 2018. godine, Boranka, najveće je volontersko pošumljavanje opožarenih područja ikad organizirano u Hrvatskoj.

Nedavno istraživanje Međunarodnog instituta za okoliš i razvoj (IIED) pokazuje kako prirodna rješenja mogu biti isplativ pristup prilagodbi te mogu pružiti dugoročne koristi nizu dionika, naglašavajući korist ulagatelja. To je iznimno bitno za slabo razvijene zemlje, koje su dobra lokacija za potencijalna ulaganja, čija egzistencija najviše ovisi o prirodi, a najmanje su spremne za klimatske promjene i rješavanje gorućih problema prilagodbe istima. Na UN-ovom popisu Najmanje razvijenih zemalja (eng. Least Developed Countries, LDC) trenutačno je 46 država, poput Ugande i Eritreje, čije su emisije manje od 1% globalnih emisija CO₂, ali su najosjetljivije na utjecaje klimatskih promjena. Studija u Južnoj Africi pokazala je kako obnavljanje polja smanjuje ranjivost lokalnih zajednica na sušu, a istovremeno pruža više poslovnih mogućnosti doprinoseći socioekonomskom i okolišnom razvitku. Inicijativa Velikog zelenog zida u Sahelu i zapadnoj Africi, uz financiranje iz Globalnog fonda za zaštitu okoliša, primjenjuje krajobrazni pristup za poboljšanje održivog upravljanja zemljištem i vodama, baš kao i obnova 15 milijuna hektara u Etiopiji ili sadnja 11,4 milijuna stabala u Senegalu. Aktivna borba protiv klimatskih kriza u zemljama u razvoju, koje prema UN-u imaju najniži indeks socioekonomskog razvoja i nizak Indeks ljudskog razvoja (HDI), prema globalnom planu, rješava se Okvirnom konvencijom Ujedinjenih naroda o promjeni klime (eng. United Nations Framework Convention on Climate Change, UNFCCC) i prikazana je u najnovijem videu pod nazivom „Na prvoj liniji klimatske krize: kako najmanje razvijene zemlje preuzimaju klimatske promjene“, objavljenom prije Thimph Ambition samita 2020. godine.

Umjesto da gradi sve više i više nasipe, Nizozemska je usvojila program „Room For River“ koji se bazira na ideji suživota s vodom, a ne u borbi protiv nje. Program omogućuje vodi više prostora za širenje prilikom pojave poplave obnavljanjem prirodne poplavne ravnice na mjestima gdje je najmanje štetno kako bi se zaštitila ona područja koja bi trebalo braniti. Isto tako, nizozemski grad Utrecht partner je četverogodišnjeg projekta „NATure-based URban innoVATION“, odnosno NATURVATION koji uključuje 14 europskih institucija u područjima urbanog razvoja, geografije, inovacijskih studija i ekonomije. Utrecht će, uz Barcelonu, Leipzig, Malmö, Győr i Newcastle, sklopiti urbano-regionalna partnerstva za inovacije (eng, Urban-Regional Innovation Partnerships, URIP) koja će pružiti uvid u raznolikost načina na koje se prirodna rješenja koriste u različitim urbanim sredinama u svrhu njihove dodatne nadogradnje. U sklopu projekta razvijen je i Urban Nature Atlas koji sadrži tisuću primjera prirodnih rješenja u preko 100 europskih gradova uz listu aktualnih projekata do 2017. godine. Projekt WISE-UP to Climate bavio se razvijanjem vodne infrastrukture slivova rijeka Volte (Gana-Burkina Faso) i Tane (Kenija) u svrhu prilagodbe klimatskim promjenama osiguravajući izvore hrane, energije te zadržavanje kvalitete pitke vode. Platforma ThinkNature, razvijena u svrhu promicanja inovacija prirodnih rješenja putem dijaloga i interakcije više dionika, krovni je pojam projekata: Eclipse, INSPIRATION, NAIAD, Nature4Cities, već spomenutih NATURVATION, BiodivERsA, URBAN Green-UP, UNaLab, GrowGreen i Connecting Nature, koji se temelje na prirodnim rješenjima, a financiraju se iz programa EU H2020.

Spektar projekata, programa i implementacije mogućih rješenja iznimno je širok. Stoga, repozitorij prirodnih rješenja Europske unije Oppla pruža pojednostavljen uvid u postojeće primjere u cijeloj EU. Platforma Natural Hazards – Nature-based Solutions sadrži mapu i popis projekata temeljenih na prirodnim rješenjima sortiranih prema potencijalnoj opasnosti, vrsti rješenja, geografskom položaju, koristima, itd. UN-ova internetska stranica NSB Contributions Platform služi za razmjenu dobivenih podataka i razvijanje prirodnih rješenja kao interventnih akcija u borbi protiv klimatskih promjena i njihovih posljedica. Također, Međunarodni institut za okoliš i razvoj i partneri: UN-ov Svjetski centar za nadzor zaštite okoliša (eng. The UN Environment Programme World Conservation Monitoring Centre, UNEP-WCMC), IUCN te Njemačka razvojna agencija (njem. Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit, GIZ), pokrenuli su bazu podataka, The EbA Tools Navigator, u kojoj se može pronaći više od 240 alata i metoda primjene prirodnih rješenja za lakše planiranje i donošenje odluka.

Participativno planiranje bazira se na procesu odlučivanja i rješavanja problema uključujući pojedince i grupe koji zastupaju različite interese, struku i točke gledišta te koji djeluju u ime i za dobrobit cijele zajednice. Ovakvo planiranje omogućuje razvijanje zajedničkih ciljeva, koordinaciju djelovanja i nadogradnju lokalnog i tradicionalnog znanja. Primjer su projekti u Javi i Dresdenu. U Indoneziji, u okrugu Demak, participativnim planiranjem i radom zajednica je obnovila kilometarski pojas obalnih šuma mangrova, uvela održivu akvakulturu te smanjila crpljenje podzemnih voda što je povećalo otpornost obalnog stanovništva na poplave i poboljšalo produktivnost akvakulture, uz dodatno podvodno skladištenje ugljika i biološku raznolikost. Dresden, jedan od sudionika ARTS projekta (eng. Accelerating and Rescaling Transitions to Sustainability) danas je dom desecima društvenih vrtova. Ideja je ne samo povezati postojeće zajednice i vrtove kroz suradnju, poput dijeljenja alata i sjemena te znanja i iskustava, već kroz praktične zajedničke radionice podignuti svijest o problemima održivosti gradova i biološke raznolikosti, a detaljnije o tome opisano je u knjizi „Prirodna rješenja koja ubrzavaju tranziciju urbane održivosti u gradovima: lekcije iz gradova Dresdena, Genka i Stockholma“ (eng. Nature-Based Solutions Accelerating Urban Sustainability Transitions in Cities). Potrebno je angažirati čitave zajednice, a posebno donositelje odluka poput lokalnih upravitelja te privatnih vlasnika, uz stručnjake koji bi direktno sudjelovali u ostvarivanju zamišljenih planova prilagodbe klimatskim promjenama i prepoznavanju važnosti uloge prirode. Umjesto da pokušavamo nekoga razgovorom uvjeriti da je naša ideja bolja od dosadašnjeg tradicionalnog pristupa, trebali bismo se više fokusirati na pronalazak interaktivnih načina implementacije funkcionalnih inovacijskih rješenja koja će uroditi opipljivim i vidljivim rezultatom naših ruku.

Tehnološke, institucionalne, sociokulturne i geofizičke prepreke otežavaju provedbu prirodnih rješenja. Za još veću učinkovitost trebala bi biti primijenjena s mjerama koje smanjuju pritisak na okoliš, poput promjena u prehrambenim i poljoprivrednim sustavima. Isto tako, ne možemo procijeniti vrijednost prirode i njenih elemenata niti ih možemo usporediti međusobno ili s nečim drugim. Nepravilno upravljanje prirodnim rješenjima može dovesti do socioekonomskih defekata poput gentrifikacije. Gentrifikacijom se smatra svaki proces kod kojeg se starije i jeftine građevine pa čak i čitava susjedstva, pretvaraju u luksuzna područja visoko životnih troškova istiskujući autohtono stanovništvo, a jedan od najpoznatijih primjera je The High Line. Isto tako, investicije u zelenu i plavu infrastrukturu nisu prioritet s obzirom na probleme povrata uloženog, upravljanja rizikom i tek kasnije vidljivih koristi. Svaki infrastrukturni projekt prilika je za ravnomjerno prioritiziranje očuvanja prirode i pružanje neophodnih usluga stanovništvu. Prema tome, najveći izazov predstavlja idealna kombinacija elemenata svih triju infrastruktura u funkcionalnu cjelinu uzevši u obzir da jedna mreža ne može zamijeniti drugu. Međutim, nedostatak propisa i regulativa te kodeksa usporava i onemogućuje njihovo provođenje i integraciju u planiranje.

Prema organizaciji World Wide Fund for Nature (WWF) prepreke koje isto tako sprječavaju veće usvajanje prirodnih rješenja uključuju:

Potencijalna ograničenja u uslugama ekosustava radi promjenjive klime;
Poteškoće u praćenju, procjeni i prikupljaju podataka;
Različitosti u društvenom i kulturološkom percipiranju klimatskih rizika i prihvatljivih intervencija.

Ipak, neke korporacije prepoznale su važnost očuvanja ekoloških sustava i bioraznolikosti te su uključene u jedinstvenu internacionalnu koaliciju One Planet Business for Biodiversity (OP2B) čiji je cilj pronalaženje novih sustavnih rješenja koja čuvaju biološku raznolikost i ublažavaju klimatske promjene, dok je IUCN s partnerima prošli mjesec objavio pokretanje Nature+ Accelerator fonda. Ovo je prvi fond za zaštitu prirode usmjeren na privatni sektor koji pruža mjerljive vrijednosti utjecaja na očuvanje prirode i društva, dok investitorima donosi povrate ulaganja.

Melbourne provodi Strategiju urbanih šuma kojom želi upravljati promjenom i zaštititi se od moguće ranjivosti na klimatske promjene pružanjem snažnog strateškog okvira za evoluciju i dugovječnost gradske šume. Također, akcijskim planom Green Our City, uz pomoć privatnog sektora i industrije, povećat će se količina i kvaliteta zelenih krovova i zidova.

Brojni su primjeri iz svijeta no što je s politikom Europske Unije, a time i Hrvatske? Prirodna rješenja podržana su u najnovijem Europskom zelenom planu, Strategiji za bioraznolikost do 2030. te Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040, s pogledom na 2070. godinu, a prema Europskoj komisiji aktivno se radi na ostvarivanju sljedećih ciljeva:

Pružanju dokaza za prirodna rješenja;
Poboljšavanju okvirnih uvjeta za prirodna rješenja na razini politike EU-a;
Razvijanju europske zajednice za istraživanje i inovacije;
Unapređenju razvoja, prihvaćanja i unapređivanja inovativnih prirodnih rješenja;
Poticanju prirodnih rješenja utemeljenih međunarodnim istraživanjima i inovacijama.

Njihova važnost prepoznata je i u drugim domenama politike EU-a poput: Sedmog akcijskog programa za zaštitu okoliša (7EAP), Direktive o vodama, Nitratne direktive, propisa Europskih Strukturnih i Investicijskih Fondova za razdoblje od 2014. do 2020., Direktive o poplavama i Strategije EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama.

Popularizacija i uporaba prirodnih rješenja te njihov razvoj odvijaju se putem dvaju programa. Obzor 2020. (eng. Horizon 2020.) novi je program financiranja Europske unije za istraživanje i inovacije, a u sljedećem okvirnom programu, Obzor Europa, koji počinje s 2021. godinom, prirodna rješenja nastavit će se testirati, primjenjivati i promovirati te će se procjenjivati njihova korist i učinci. BiodivERsA je mreža nacionalnih istraživačkih programa o biološkoj raznolikosti širom Europe koja organizira financiranje međunarodnih istraživanja na međunarodnoj razini. Rad će se nastaviti u sklopu Partnerstva za biološku raznolikost u okviru programa Obzor Europa. Očekuje se poboljšanje primjene prirodnih rješenja za klimatske promjene kao alata za realizaciju političkih mjera i praktičnih rješenja na lokalnoj razni. Grad Zadar je unutar EU projekta Grow Green sastavio Strategiju primjene prirodnih rješenja kao što su zeleni krovovi, kišnih vrtovi, ojačane pješčane dine, upojni bunari i sl., u borbi protiv novih klimatskih utjecaja.

Funkcionalna prirodna rješenja protiv degenerativnih utjecaja klimatskih promjena mogla bi postati rutinski koraci procesa urbanog planiranja.

Korisne poveznice:

Autorica teksta je Ema Milišić Bogunović, studentica preddiplomskog studija Znanosti o okolišu, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Aktivna volonterka dugi niz godina, sportaš te redoviti sudionik međunarodnih razmjena i projekata usko vezanih uz održivost i zaštitu okoliša. Zainteresirana za istraživanje i pronalazak modela idealnog mogućeg djelovanja čovjeka u skladu s ekonomskim, okolišnim i socijalnim načelima koje mu omogućava ugodan život danas bez nanošenja štete budućnosti.

Izvori teksta:

Izvori slika:

https://pixabay.com/photos/city-skyline-skyscrapers-modern-691279/

https://pixabay.com/photos/asia-bangkok-city-garden-green-2693042/

https://pixabay.com/photos/facade-aerial-view-from-above-801822/

https://pixabay.com/photos/panorama-cape-town-golf-course-pond-2105955/

https://pixabay.com/photos/mangrove-cambodia-kampong-water-5121263/

https://pixabay.com/photos/architecture-building-infrastructure-2594080/

Objava Prirodna rješenja za klimatske promjene pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Prilagodba šuma i šumarstva klimatskim promjenama

door — Tue, 18 Aug 2020 07:39:28 +0000

Na europskom kontinentu, kao i u ostatku svijeta, osjećaju se posljedice klimatskih promjena kao što su: nestabilni vremenski obrasci, ekstremnija sušna razdoblja, razorni šumski požari diljem kontinenta, poplave te pojačani napadi štetnih insekata i gljivica na poljoprivredne kulture i šume. Šumski ekosustavi su također pogođeni posljedicama klimatskih promjenama.

Šume pokrivaju oko 43% površine Europske unije, otprilike 182 milijuna hektara. Šume imaju veliku ekološku, ekonomsku i kulturnu vrijednost kao što su: drvna građa, očuvanje biološke raznolikosti, ponori ugljika, turizam kao i mnoge druge usluge ekosustava. Prirodne šume su također rezervoari genetske raznolikosti za različite vrste drveća, a ta genetska raznolikost je vrlo važna za prilagođavanje šuma, pa time i šumarskog sektora posljedicama klimatskih promjena.

Zbog dugog životnog vijeka stabala održavanje otpornih šumskih ekosustava zahtijeva mnogo više od sadnje novih sorti i novih vrsta drveća. Postojanost šuma će uvelike ovisiti o sposobnosti prilagodbe postojećih stabala i postojeće populacije lokalnoj klimi. Ključni preduvjet je postojanje veće razine genetske raznolikosti unutar šumskih sastojina. Cilj projekta pod nazivom „LinkTree“ bio je ispitati genetsku varijabilnost populacije šumskih stabala u pet europskih zemalja (Francuska, Španjolska, Italija, Švedska i Njemačka) te procijeniti na koji način bi ta varijabilnost i prilagođeno gospodarenje šumama mogli pomoći u lakšoj prilagodbi šumskih ekosustava posljedicama klimatskih promjena.

Neki od zaključaka projekta su:

visoke genetske varijacije u populaciji šumskog drveća omogućuju bržu prilagodbu posljedicama klimatskim promjenama;
promjenjivi uvjeti okoliša, poput temperature, dostupnost svjetlosti i intenzitet suše održavaju i promiču genetsku raznolikost unutar prirodnih šumskih sastojina, čak i na relativno malom prostoru;
gospodarenje šumama može značajno izmijeniti genetski sastav i strukturu šumskog drveća.

Neke od smjernica projekta su:

savjetuje se da se očuvanje genetskih resursa potiče pri provedbi strategije EU-a za šume na svim razinama;
pri upravljanju mrežom Natura2000 mora se uzeti u obzir da zaštićene šume mogu poslužiti kao „banke gena“;
provedba Strategije EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama može se poboljšati uključivanjem i promicanjem praktičnih smjernica za prilagođeno gospodarenje šumama koristeći genetsku raznolikost i resurse.

Znanstvenici iz znanstveno-tehnološkog instituta Ecole Polytechnique Federale de Lausanne (EPFL) i švicarskog Federalnog instituta za istraživanje šuma, snijega i krajolika (WSL) napravili su pokuse kako bi saznali na koji način šumske vrste drveća reagiraju na klimatske promjene. Pokusi su napravljeni na dvije najčešće vrste šumskog drveća u Švicarskoj, ali i u puno ostalih država Europe, a to su: obična bukva (lat. Fagus sylvatica) i obična smreka (lat. Picea abies). Znanstvenici su promatrali sadnice stare 5 – 7 godina tijekom četiri godine (2012. – 2015. godine). Sadnice su sakupljene u planinskom lancu Jure tijekom hladnijih mjeseci, a potom su ponovno zasađene na tri lokacije na različitim nadmorskim visinama: 1010, 570 te 395 metara. Četvrta skupina sadnica zadržana je na izvornoj nadmorskoj visini od 1350 metara i korištena je kao kontrolna skupina. „Presaditi ta mlada stabla na nižoj nadmorskoj visini značilo je da možemo simulirati utjecaj prosječnog porasta temperature između 1 i 6 ° C, u skladu s onim što se predviđa za razdoblje između sada i 2100. godine na temelju brojnih scenarija klimatskih promjena“, objasnio je Constant Signarbieux, znanstvenik iz EPFL-a zadužen za pokus.

Redovnim mjerenjem debla svakog stabla i četiri glavne grane, istraživači iz EPFL-a mogli su procijeniti biomasu stabala. Uočili su da porast temperature produžava sezonu rasta, tj. razdoblje od kada se prvi novi listovi ili iglice pojave u proljeće do otpadanja lišća u jesen, na sličan način za svaku vrstu. Međutim, dvije vrste su pokazale vrlo različit rast biomase. Mladice bukve su dobro napredovale od porasta temperatura, brže su procvjetale i lakše su se prilagodile toplijim temperaturama od smreke. „Smreka je konzervativnija vrsta i možda se sporije prilagođava. To bi moglo imati neposredan utjecaj na naše šume, jer najvjerojatnije će bukva postati dominantna vrsta“, zaključio je Constant Signarbieux.

Jedan od razloga zašto je bukva bolje prilagođena klimatskim promjenama od smreke je to što smreka prije zatvara svoje puči, čak i dok još u tlu ima dovoljno vode kako bi spriječila stres radi pomanjkanja vode (tzv. hidrički stres). No bukve su tolerantnije na ovu vrstu stresa i duže im treba da zatvore svoje puči, što im omogućava da i dalje apsorbiraju CO₂ i nastave s rastom. To im daje prednost kao vrsti u odnosu na smreku.

Organizacija Europsko poljoprivredno inovacijsko partnerstvo (EIP-AGRI) osnovala je fokusnu skupinu „Nove šumske prakse i alati za prilagodbu i ublažavanje klimatskim promjenama“ okupljanjem 20 stručnjaka iz različitih europskih regija s ciljem identificiranja šumskih praksi i alata za borbu protiv posljedica klimatskih promjena te istraživanja uspješnih iskustava i inovacija u praksi.

Zaključci fokusne skupine su sljedeći:

a) Šume kontinentalnog pojasa

Problemi su: smanjenje produktivnosti zbog suše, sastojine smreke su osjetljivije na štetočine i izvale, češći problemi pri pomlađivanju i povećana opasnost od požara.

Moguće mjere prilagodbe su: poboljšano gospodarenje starim i mladim sastojinama što bi dovelo do poboljšanog pomlađivanja sastojina, veći intenzitet proreda kako bi šumske sastojine trebale manje vode.

b) Šume mediteranskog pojasa

Problemi su: češće razdoblje ekstremnih suša, odumiranje određenih vrsta što vodi do gubitka biološke raznolikosti, povećana opasnost od šumskih požara kao i rizik od erozije tla.

Moguće mjere prilagodbe su: prorjeđivanje šumskog sklopa redovitim gospodarenjem (prorjeđivanje i obrezivanje), dulji periodi ophodnji, paljenje kontroliranih ciljanih požara kako bi se spriječili nekontrolirani požari.

I u Hrvatskoj su također pokrenuti projekti koji se bave prilagodbom šuma i šumarskog sektora na posljedice klimatskih promjena. Jedan od projekta je VitaClim koji se bavi vitalitetom obične bukve (lat. Fagus sylvatica) u izmijenjenim klimatskim uvjetima. Jedan od ciljeva projekta je istražiti utjecaj klimatskih uvjeta na osutost obične bukve. Projektom će se modelirati prostorna i vremenska promjena osutosti te će se odrediti utjecaj klimatskih uvjeta na osutost bukve, ujedno ispitujući prikladnost pojedinih statističkih metoda. Jedan od ciljeva projekta je također utvrditi postoji li povezanost osutosti i prirast debla, uključujući mogući efekt kašnjenja osutosti. Rezultati ovog projekta osigurat će podlogu za različite procese odlučivanja vezane za gospodarenje šumama, usluge šumskih ekosustava, izvješćivanje o stanju šuma kao i planiranje u svrhu smanjenja posljedica klimatskih promjena. Projekt vodi Hrvatski šumarski institut u suradnji s Državnim hidrometeorološkim zavodom (DHMZ) i mnogim međunarodnim partnerima.

Ostali projekti vezani za prilagodbu šuma klimatskim promjenama su već završeni projekti ForestEye i Holistički model integralne zaštite od šumskih požara (HOLISTIC). Cilj međunarodnog projekta ForestEye je poboljšanje kvalitete života u pograničnom području Splitsko-dalmatinske županije i Hercegbosanske županije, smanjenjem šteta/rizika od prirodnih katastrofa izazvanih šumskim požarima, te povećanje socijalne kohezije u lokalnim zajednicama kroz zajedničke akcije i podizanje svijesti kampanjama za zaštitu i očuvanje okoliša te poticanje održivog korištenja prirodnih resursa. Cilj projekta HOLISTIC je prevencija i ublažavanje šteta od prirodnih rizika, s posebnim naglaskom na rizike od požara i potresa poboljšanjem, promicanjem i jačanjem institucionalnih kapaciteta u provedbi politika i aktivnosti radi smanjenja uzroka i potencijalnog početka prirodnih nepogoda kao i poboljšanja spremnosti na reagiranje i intervenciju te smanjenja šteta na područjima jadranskih regija.

Autorica teksta je M.Sc. Saša Danon, dipl. ing. šumarstva. Diplomirala je šumarstvo na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a magistrirala održivo tropsko šumarstvo u sklopu SUTROFOR (Sustainabletropicalforestry) Erasmusmundus magisterija na TU Dresden u Njemačkoj i AgroParisTech ENGREF Montpellier u Francuskoj. Zainteresirana je za tematike vezane uz zaštitu prirode, šumarstvo, ublažavanje i prilagođavanje klimatskim promjenama te za mehanizme vezane uz šumarstvo i klimatske promjene kao što su REDD +, LULUCF i ostali. Trenutno radi kao komunikacijski menadžer u obiteljskoj firmi Danon d.o.o, koja se bavi distribucijom i prodajom repro-materijala za poljoprivredu, ali i piše o temama koje se bave zaštitom okoliša, klimatskim promjenama, šumarstvom, poljoprivredom i dr. Izvještavala je i s nekoliko COP UNFCCC i drugih konferencija sličnih tematika.

Izvori teksta:

https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-eurostat-news/-/EDN-20190321-1

https://www.biodiversa.org/

https://www.biodiversa.org/691/download

https://www.epfl.ch/fr/

https://phys.org/news/2017-11-forests-climate.html

https://ec.europa.eu/eip/agriculture/en/about

https://ec.europa.eu/eip/agriculture/sites/agri-eip/files/eip agri_fg_forest_practices_climate_change_final_report_2018_en.pdf

https://www.sumins.hr/projekti/vitaclim/

https://www.foresteye.eu/

https://www.sumins.hr/projekti/holisticki-model-integralne-zastite-od-sumskih-pozara-holistic/

Autorica fotografija je Mr.sc. Lucija Vargović, dipl. ing. šumarstva.

Objava Prilagodba šuma i šumarstva klimatskim promjenama pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

SECAP – alat za planiranje prilagodbe na klimatske promjene u jedinicama lokalne samouprave

door — Wed, 10 Jun 2020 09:42:22 +0000

Politike i strateški dokumenti za prilagodbu na klimatske promjene

Klimatske promjene su glavni motiv za promjenu energetske paradigme koja ima isključivu funkciju opskrbe i razvoja ekonomije te koristi većinom fosilna goriva. Na političkom planu EU-a to se vidi u strateškom pomaku zvanom i „energetska tranzicija“ (njem. Energiewende). Nju karakterizira prijelaz na niskougljičnu ekonomiju s visokom stopom energetske učinkovitosti i velikim udjelom obnovljivih izvora energije uz pouzdanu i pristupačnu opskrbu energijom. Kako bi „tranzicija“ bila uspješna potrebno je aktivno djelovanje na svim razinama upravljanja, od europskih i nacionalnih institucija do gradova i općina. U ovom članku dat je pregled aktivnosti na lokalnoj razini s naglaskom na planiranje mjera prilagodbe i analizu ranjivosti i rizika od klimatskih promjena kroz Akcijske planove za energetski i klimatski održiv razvoj (SECAP).

Nakon „zamaha“ energetske obnove javnih i stambenih zgrada, te poticanja obnovljivih izvora energija što je dovelo do rasta njihovog udjela (prvenstveno vjetroelektrana), i u Hrvatskoj se na strateškoj razini uz niskougljični razvoj pažnja usmjerava i na prilagodbu na klimatske promjene. Strateški zaokret potaknula su saznanja i upozorenja svjetske znanstvene zajednice da postojeće mjere ublažavanja nisu dovoljne, te da u budućnosti čak niti najoptimističniji scenariji s dodatnim mjerama neće dovoljno ublažiti klimatske promjene. To pokazuju i službeni podaci EU-a o prijavljenim štetama nastalim uslijed ekstremnih vremenskih nepogoda. Gospodarski gubitci u razdoblju 1980. do 2016. godine tako iznose oko 600 EUR/stanovniku u Hrvatskoj, a u Njemačkoj, Italiji, Danskoj, Austriji i Luksemburgu su iznad 1000 EUR/stanovniku. Reakcija EU vodstva na političkoj razini bila je donošenje prve zajedničke Strategije prilagodbe na klimatske promjene EU-a usvojene 2013. godine te niz smjernica i preporuka donesenih nakon toga. Strateška promjena ne znači da mjere ublažavanja treba zanemariti te pažnju usmjeriti samo na prilagodbu učinaka klimatskih promjena. U sljedećem dvadesetogodišnjem razdoblju niskougljični razvoj s energetikom kao glavnim čimbenikom i planska prilagodba na klimatske promjene sukladno nedavno usvojenoj Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. biti će ključne teme razvoja Hrvatske.

Napori lokalnih zajednica, gradova i općina ujedinjeni su kroz Sporazum gradonačelnika (eng. Covenant of Mayors), europsku inicijativu pokrenutu 2008. godine s namjerom da se EU ciljevi smanjenja emisija stakleničkih plinova ostvaruju na razini jedinica lokalne samouprave. Glavni alat za postizanje tih ciljeva postao je SEAP – Akcijski plan za održivi energetski razvoj (eng. Sustainable Energy Action Plan). Gradovi koji su dobrovoljno pristupili inicijativi, nakon 2 godine od potpisivanja sporazuma, obvezuju se izraditi SEAP, te svake dvije godine izvještavati o njegovoj provedbi. U Hrvatskoj do 2020. godine 65 gradova i općina ima izrađene SEAP-ove. Ovisno o političkoj volji, posvećenosti i kapacitetima gradskih uprava, SEAP-ovi su imali više ili manje uspjeha, ali jedan od vidljivih rezultata je svakako veća spremnost projekata za financiranje iz EU fondova, nacionalnog Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i same lokalne samouprave. Dobri primjeri provedenih mjera iz SEAP-ova imaju gradovi i općine koji su imali podršku regionalnih energetskih agencija ili udruga, a uspješno su proveli modernizaciju javne rasvjete, zamjenu kotlovnica na fosilnim gorivima s obnovljivim izvorima, energetsku obnovu javnih i stambenih zgrada, elektrifikaciju u prometu i sl. U doba pokretanja Sporazuma gradonačelnika u Hrvatskoj je pokrenut i nacionalni projekt Poticanje energetske efikasnosti tadašnjeg Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva i Programa Ujedinjenih naroda za razvoj uz financijsku podršku Globalnog fonda za okoliš i Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Projekt je također imao lokalni karakter, u gradovima su se osnovali timovi za gospodarenje energijom, napravljen je i uveden nacionalni Informacijski sustav za gospodarenje energijom (ISGE) u kojem se nalaze podaci o potrošnji za više od 75% javnih zgrada. Projekt je službeno završen 2013. godine sklapanjem Sporazuma o prijenosu aktivnosti na nacionalne institucije između Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, UNDP-a, Fonda i Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN). Provedba projektnih aktivnosti nastavlja se i dalje, a nositelji su APN (za ISGE sustav), Fond te lokalni timovi za energetsku učinkovitost. Navedene aktivnosti Hrvatskim gradovima i općinama osigurale su dobar temelj te se možemo uspoređivati s mnogim europskim zemljama, od kojih mnoge nemaju npr. internetski alat za praćenje potrošnje u javnom sektoru na nacionalnoj razini. Uz mjere ublažavanja, gradovi i općine ubrzano trebaju raditi i na mjerama prilagodbe, a neke mjere već su određene i kroz Programe zaštite zraka ublažavanja klimatskih promjena, prilagodbu klimatskim promjenama i zaštite ozonskog sloja obvezne za veće gradove i županije prema Zakonu o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja (Narodne novine, broj: 127/19).

Primjer metodologije za analizu ranjivosti i rizika

Slijedeći EU politiku koja objedinjuje energiju i klimatske promjene, Sporazum gradonačelnika 2015. dobiva dodatak „za energiju i klimu“, a SEAP-ovi postaju SECAP-ovi, tj. Akcijski planovi za energetski održivi razvoj i prilagodbu na klimatske promjene. Pored mjera ublažavanja koje se planiraju za razdoblje do 2030. godine s novim ciljevima smanjenja emisija od najmanje 40%, planovi predviđaju mjere prilagodbe i analizu ranjivosti i rizika od klimatskih promjena na određenom području grada ili općine. Mjere prilagodbe u SECAP-u temelje se na Analizi ranjivosti i rizika, slično kao što se mjere ublažavanja temelje na Referentnom inventaru emisija (BEI). Analizu je moguće provesti koristeći razne metodologije s ciljem da jedinice lokalne samouprave kvalitativnom ili kvantitativnom metodom odrede koje prijetnje (eng. hazard) nastale uslijed klimatskih promjena su prisutne i na koje sektore djeluju, te kolika je ranjivost pojedinog sektora i rizik prijetnje. Ranjivost je pri tome definirana kao stupanj do kojeg je neki sustav osjetljiv na učinke klimatskih promjena, a funkcija je elemenata izloženosti, osjetljivosti i sposobnosti prilagodbe. U tzv. mapi učinka (eng. impact chain) koja proizlazi iz IVAVIA metodologije, prikazan je primjer odnosa jedne prijetnje i jednog sektora s utjecajem različitih elemenata. Primjer sektora koji se promatra na razini grada je zdravlje, a pokazatelji izloženosti je broj stalnih stanovnika i broj turista jer se radi o gradu sa znatnim povećanjem broja osoba koje borave u sezoni. Prijetnja koja se promatra je toplinski udar (val) kojeg uzrokuju klimatske promjene. Mjerljivi pokazatelji pokretača (eng. driver) toplinskog vala su: broj vrućih dana, broj tropskih noći i trajanje toplih razdoblja, podaci koje prati i analizira Državni hidrometeorološki zavod.

Elementi osjetljivosti definirani su kroz sljedeće pokazatelje:

izgrađenost naselja – tj. postotni udio „sive infrastrukture“ (zgrade, ceste, nogostupi, parkirališta, itd.) u odnosu na „zelenu infrastrukturu“ (parkovi, šume, travnjaci, i sl.);
gustoća naseljenosti i
udjele ranjivih grupa u društvu (starije osobe, djeca i kronični bolesnici).

Sposobnost prilagodbe opisuje se kao mogućnost sustava, institucija, ljudi i ostalih vrsta da se prilagode potencijalnom učinku klimatskih promjena. Njeni pokazatelji u ovom slučaju su:

udio „zelene infrastrukture“ (parkovi, šume, itd.)
udio „plave infrastrukture“ (vodene površine npr. rijeke, jezera, potoci, ribnjaci, močvare, kanali i sl.);
dostupnost zdravstvenih i socijalnih usluga (kapacitet po broju stanovnika) i
educiranost stanovništva (broj edukacijskih programa, info kampanja i sl.).

Na mapi utjecaja su osim elemenata ranjivosti prikazani i trendovi koji mogu utjecati na ranjivost, kao što je npr. povećan udio izdvajanja za javno zdravstvo ili razrađena strategija javnog zdravstva. Također, prikazani su i negativni učinci koje želimo ublažiti što boljom prilagodbom. Oni su u ovom slučaju povećana smrtnost i opterećenje zdravstvenog sustava s ekonomskim posljedicama, kao što su povećani troškovi liječenja i povećani broj ljudi na bolovanju.

Slika 1. Primjer mape utjecaja za Toplinski udar i zdravlje

Rizik je definiran kao vjerojatnost događaja te njegovog intenziteta. Rizik od toplinskog vala može biti mali ako je njegov intenzitet mali i ako je pojava rijetka. Zbog povećanja srednje temperature zraka u svim scenarijima, ova pojava je sve češća, a njen intenzitet je sve jači također zbog sve toplijih razdoblja, tako da možemo procijeniti znatan, povećan rizik. Podaci, tj. pokazatelji koji se koriste za izradu analize ključni su element procjene, te je potrebno uložiti dosta vremena i truda u njihovo prikupljanje.

Dovršenom analizom moći će se procijenit koji su sektori najranjiviji i gdje se može očekivati najveći rizik s ekonomskim i društvenim posljedicama. Procjena troškova i gubitaka zahtijevala bi složeniju analizu te se oni kroz SECAP brojčano ne moraju izraziti, dovoljno je imati sliku koja postaje podloga za planiranje mjera. Mjere prilagodbe navode se u SECAP-u kao lista zahvata, projekata, programa ili organizacijskih promjena koje jedinica lokalne uprave može sama ili u suradnji s drugim tijelima provesti do 2030. godine. Mjere uključuju podatke o sektoru, procijenjenim troškovima i tijelima provedbe. Primjeri mjera prilagodbe mogu biti tzv. meke mjere kao što su informiranje i edukacija. Ipak, veći učinak prilagodbe će imati infrastrukturne mjere. Nedavno usvojena Strategija prilagodbe na klimatske promjene opisuje niz mjera koje će biti potrebno provoditi na razini gradova i općina, a obuhvaća puno veći obim sektora uključujući i poljoprivredu, turizam, ribarstvo, energetiku, zdravlje, bioraznolikost te prostorno planiranje i upravljanje rizicima, kao i horizontalne sektore. Državne institucije također provode neke mjere pa su tako Hrvatske vode pokrenule internetsku stranicu s kartama opasnosti od poplava i kartama rizika od poplava. Karte mogu poslužiti jedinicama lokalne samouprave da bolje procijene ranjivost i rizik na svom području i pravovremeno reagiraju na moguću prijetnju od poplave. Klimatske promjene svakako doprinose pojavi poplava, pogotovo njihovom intenzitetu jer su sve češće i jače oborine u kraćim vremenskim periodima. Državni hidrometeorološki zavod također izdaje upozorenja za ekstremne vremenske pojave kroz platformu Meteoalarm, a Hrvatski zavod za javno zdravstvo putem upozorenja i upute za toplinske valove.

Na internetskim stranicama ClimateADAPT, mogu se pronaći brojni primjeri dobre prakse provedenih mjera adaptacije u EU. Grad Basel u Švicarskoj tako ima najveću površinu zelenih krovova po stanovniku na svijetu. Zeleni krovovi počeli su graditi u 80-ima, a glavna uloga im je toplinska izolacija te smanjivanje pojave tzv. toplinskih otoka u urbanim područjima. U zgradama sa zelenim krovom unutrašnja temperatura se ljeti može smanjiti za 5°C, što smanjuje potrebu za dodatnim hlađenjem. Zeleni krovovi djeluju i kao „spužve“ koje usporavaju otjecanje voda s krovova čime se sprječava rizik od poplavnih bujica tijekom jakih kiša. Osim toga, stvara se novo stanište biljnim i životinjskim vrstama, povećava se bioraznolikost područja i estetski dojam grada.

Također, kroz projekt RESIN napravljena je baza tipskih mjera prilagodbe, koja može koristiti gradovima i općinama. U procesu planiranja treba uzeti u obzir i sudjelovanje građana i zainteresiranih strana, jer se tada mjere mogu „krojiti“ prema stvarnim potrebama zajednice koju predstavlja većina građana. Grad Križevci nedavno je uz pomoć Savjeta mladih i Zelene energetske zadruge proveo online javno savjetovanje „Grad za mlade – Križevci 2030” s idejom osmišljavanja strategije grada do 2030. godine i upoznavanja s postojećim strategijama i SECAP-om.

U sklopu projekta Compete4SECAP, kojeg u Hrvatskoj vodi Društvo za oblikovanje održivog razvoja, izrađuju se SECAP-ovi za Rijeku, Zadar i Osijek, te se njihovo usvajanje očekuje na jesen 2020. godine

Zaključno, kvalitetan SECAP može poslužiti gradu ili općini kao učinkovit alat za planiranje mjera ublažavanja i prilagodbe kao dopuna postojećih dokumenata. Pored mjera ublažavanja, koje se planiraju i kroz druge dokumente, npr. godišnji i akcijski planovi energetske učinkovitosti, SECAP obuhvaća analizu ranjivosti i dati će odgovor koji sektori su ranjivi i koje mjere treba planirati.. Prema dosadašnjim iskustvima, kvalitetni dokumenti osigurat će gradovima bolju pripremljenost mjera za financiranje, a time i pravovremenu provedbu i veću otpornost lokalne zajednice na najrizičnije prijetnje klimatskih promjena.

Zanimljive poveznice:

https://www.eea.europa.eu/publications/climate-change-adaptation-and-disaster

https://climate-adapt.eea.europa.eu/knowledge/tools/case-studies-climate-adapt/

Autor teksta je Daniel Rodik. Diplomirao je na Fakultetu prometnih znanosti, smjer zračni promet. Zaposlen je u DOOR-u na mjestu stručnog suradnika gdje razvija i vodi projekte, sudjeluje u izradi studija i akcijskih planova za JLS i ostale korisnike. Među važnijim projektima koje je vodio su MESHARTILITY – Mjerenje i razmjena podataka s energetskim tvrtkama za Sporazum gradonačelnika i COMPETE4SECAP – natjecanje u sustavnom gospodarenju energijom za JLS kroz uvođenje ISO 50001 i razvoj akcijskih planova za održivu energetiku i klimu. Također vodi edukacije s područja održive energetike za različite ciljane skupine. Koautor je i nekoliko publikacija o korištenju obnovljivih izvora energije, energetskoj učinkovitosti i prirodnom graditeljstvu.

Izvori teksta:

https://www.covenantofmayors.eu/

http://www.fzoeu.hr/hr/energetska_ucinkovitost/edukacija_i_ostali_projekti/projekt_poticanje_energetske_efikasnosti_u_hrvatskoj/

https://mzoe.gov.hr/o-ministarstvu-1065/djelokrug-4925/klima/strategije-planovi-i-programi-1915/strategija-niskougljicnog-razvoja-hrvatske/1930

https://www.eea.europa.eu/publications/climate-change-adaptation-and-disaster

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:52018DC0738&from=EN

https://prilagodba-klimi.hr/hrvatska/

https://resin-cities.eu/resources/ivavia/

https://www.zakon.hr/z/2435/Zakon-o-klimatskim-promjenama-i-za%C5%A1titi-ozonskog-sloja

http://korp.voda.hr/

https://www.meteoalarm.eu/about.php?lang=hr_HR

https://www.hzjz.hr/sluzba-zdravstvena-ekologija/upozorenje-na-toplinske-valove-koji-mogu-djelovati-na-zdravlje-3/

https://climate-adapt.eea.europa.eu/metadata/case-studies/green-roofs-in-basel-switzerland-combining-mitigation-and-adaptation-measures-1

https://resin.vmz.services/apps/adaptation/v4/#!/app/landing

https://www.isge.hr/login.xhtml

https://www.zez.coop/

https://compete4secap.eu

https://door.hr/

Izvor slike: https://pixabay.com/photos/global-warming-ecology-nature-2034896/

Objava SECAP – alat za planiranje prilagodbe na klimatske promjene u jedinicama lokalne samouprave pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Prilagodba životinjskog svijeta klimatskim promjenama

door — Fri, 05 Jun 2020 08:25:32 +0000

Porastom temperature te promjenom oborinskih obrazaca, klima postaje sve ekstremnija i teže predvidljiva. Znanstveno istraživanje utvrdilo je da klimatske promjene već znatno narušavaju i mijenjaju vodene i kopnene organizme i ekosustave. Životinje ne mijenjaju samo područje svojeg obitavanja i vremenski period svojih ključnih životnih faza, nego se mijenja i omjer spolova i tolerancija na toplinu. Neke od ovih promjena mogu prisiliti vrstu da se prilagodi, dok bi druge mogle ubrzati njezin nestanak.

Posljedice klimatskih promjena su najvidljivije u polarnim predjelima, na Arktiku i na Antarktici. Zbog sve toplijih temperatura na Arktiku, tope se ledenjaci i snijeg, a polarni medvjedi gube izvor hrane budući da ledenjake koriste za lov na tuljane. Žrtve topljenja ledenjaka, kao i sve ranijeg topljenja arktičkog leda su i morževi i tuljani koji nastanjuju te predjele.

Jedne od najvećih žrtava globalnog zagrijavanja su koraljni grebeni koji su zapravo kolonije pojedinačnih životinja zvanih polipi. Zbog zagrijavanja oceana dolazi do izbjeljivanja (engl. bleaching), tj. ugibanja mikroskopskih algi zvanih Zooxanthellae. Te alge žive unutar koralja u simbiozi s polipima, ali zbog zatopljenja oceana, koralj izbacuje alge. Zbog nedostatka algi, koralj izgleda kao da je izbijeljen. Ako temperatura ostane visoka, alge se ne vraćaju u koralj i dolazi do njegovog odumiranja.

Životinje mogu reagirati na promjenu klime na tri načina: mogu migrirati na povoljnija područja, mogu se prilagoditi ili uginuti.

Većina životinjskih vrsta koja migrira zbog klimatskih promjena se kreće prema većim nadmorskim visinama i/ili većim geografskim širinama kako bi izbjegle toplije temperature, ali klimatske promjene se nekada mogu dogoditi prebrzo da bi ugrožena vrsta uspjela migrirati ili se prilagoditi. U svakom slučaju, migracija nije uvijek jednostavno rješenje, npr. ulazak neke vrste na novi teritorij može značiti veću konkurenciju za hranu između vrsta ili nepovoljnu interakciju te vrste s do sada nepoznatim vrstama.

Neke vrste ostaju na istom staništu i prilagode se klimatskim promjenama, tj. evoluiraju.

Snažni selektivni uvjeti dovode do toga da se evolucijska prilagodba, koja je inače dugotrajan proces, može već vidjeti u drugoj ili trećoj generaciji. Neke od životinjskih vrsta Europe i Hrvatske kod kojih je ta prilagodba vidljiva su: šumska sova (lat. Stryx aluco) koja zbog sve manje snijega postupno poprima sve više smećkastu nijansu kako bi se lakše stopila s okolišem. Prije je recesivni sivi gen bio dominantniji zbog velikih količina snijega, ali s globalnim zatopljenjem šumske sove postaju sve tamnije. Slična genetska primjena zbog prilagodbe klimatskim promjenama može se vidjeti i kod dvotočkaste bubamare (lat. Chilocorusreni pustulatus), kod koje postoje dva tipa, s melaninom (pigment crne, odnosno tamnosmeđe boje) i bez melanina, ali zbog sve toplijeg i sunčanijeg vremena tip s melaninom postaje sve rjeđi. Znanstvenici misle da je to radi sprječavanja pregrijavanja. Kod majčine dušice (lat. Thymus serpyllum) se također mogu zapaziti promjene radi prilagodbe, kao što je proizvodnja veće količine repelentnih ulja kako bi se lakše obranila od biljojeda koji se hrane njenim lišćem, a koji postaju sve brojniji radi sve većeg broja toplijih dana.

Zbog ranijeg dolaska proljeća i sve većih temperatura i kukci su počeli ranije izlaziti, pa su se neke vrste ptica, kao npr. velika sjenica (lat. Parus major) tome prilagodile i počele nesti ranije svoja jaja, kako bi uskladile izlazak svojih ptića s izlaskom kukaca, tj. njihove hrane.

Zanimljivi video koji objašnjava kako se životinje prilagođavaju klimatskim promjenama:

Iako dosta životinjskih vrsta pokazuje mogućnost prilagodbe klimatskim promjenama, mnogo vrsta nažalost, neće uspjeti preživjeti te promjene, kao cjelokupna vrsta ili na određenom području, bez ljudske pomoći. Bit će potrebno provesti strategije kojima će se pomoći divljim životinjskim vrstama da se prilagode posljedicama klimatskih promjena. Neka od rješenja su identificiranje i zaštita zona u kojima vrste pokazuju genetsku varijabilnost i očuvanje prirodnih morskih i kopnenih ekosustava. Potrebno je povećati i poboljšati povezanost između prirodnih područja, te osigurati nova područja na koja ugrožene životinje mogu migrirati. Ove bi mjere omogućile migracije vrsta u hladnija područja i omogućile veće, povezanije populacije koje mogu poboljšati genetsku raznolikost potrebnu za fenotipsku plastičnost (sposobnost genotipa da pod utjecajem okoliša proizvede različite fenotipe).

Bilo bi poželjno da se u Republici Hrvatskoj napravi istraživanje ili analiza o prilagodbi životinjskih vrsta klimatskim promjenama.

U Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu istaknut je „Prikaz utjecaja i izazova prilagodbe klimatskim promjenama na bioraznolikost“ koji se također može pregledati na stranici: https://prilagodba-klimi.hr/baza-znanja/bioraznolikost/. Mjere prilagodbe klimatskim promjenama u sektoru bioraznolikost“ (tablica 1).

Oznaka mjere	Naziv mjere
B-01	Poboljšanje znanja i izrada baza podataka radi procjene ranjivosti (do)prirodnih ekosustava, staništa, divljih vrsta, zaštićenih područja i područja ekološke mreže u svrhu poboljšanja prediktivnih modela.
B-02	Uspostava sustava praćenja klimatskih čimbenika i ranog upozoravanja za zaštićena područja i područja ekološke mreže te monitoringa ekosustava, staništa i divljih vrsta.
B-03	Razvoj i provedba mjera za jačanje otpornosti ranjivih ekosustava, staništa i vrsta
B-04	Integrirano upravljanje resursima (slatkovodnim, morskim i kopnenim) u svrhu očuvanja i revitalizacije prirodnih ekosustava i bioraznolikosti.
B-05	Uključivanje mjera prilagodbe klimatskim promjenama u ključne dokumente zaštite prirode i njenih sastavnica te upravljanja područjima, vrstama i staništima
B-06	Očuvanje i primjena tradicijskih poljoprivrednih praksi i znanja u cilju jačanja otpornosti (do)prirodnih ekosustava, staništa i divljih vrsta.
B-07	Unaprjeđenje održivog upravljanja i smanjenje antropogenog utjecaja na (do)prirodne ekosustave, staništa i divlje vrste ponajprije mjerama održivog razvoja primjenom rješenja temeljenih na prirodi (NbS).
B-08	Jačanje stručnih i financijskih kapaciteta sustava zaštite prirode.
B-09	Prijenos znanja o važnosti ekosustava, staništa, divljih vrsta, zaštićenih područja i područja ekološke mreže te važnosti očuvanja usluga ekosustava u prilagodbi na klimatske promjene.

Tablica 1: Mjere prilagodbe klimatskim promjenama u sektoru bioraznolikost: mjere vrlo visoke važnosti (01 – 04), visoke važnosti (05 – 06) i srednje važnosti (07 – 09)

Autorica teksta je M.Sc. Saša Danon, dipl.ing.šumarstva. Diplomirala je šumarstvo na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a magistrirala održivo tropsko šumarstvo u sklopu SUTROFOR (Sustainable tropical forestry) Erasmus mundus magisterija na TU Dresden u Njemačkoj i AgroParisTech ENGREF Montpellier u Francuskoj. Zainteresirana je za tematike vezane uz zaštitu prirode, šumarstvo, ublažavanje i prilagođavanje klimatskim promjenama te za mehanizme vezane uz šumarstvo i klimatske promjene kao što su REDD +, LULUCF i ostali. Trenutno radi kao komunikacijski menadžer u obiteljskoj firmi Danon d.o.o, koja se bavi distribucijom i prodajom repro-materijala za poljoprivredu, ali i piše o temama koje se bave zaštitom okoliša, klimatskim promjenama, šumarstvom, poljoprivredom i dr. Izvještavala je i s nekoliko COP UNFCCC i drugih konferencija sličnih tematika.

Izvori teksta:

https://blogs.ei.columbia.edu/2018/03/30/helps-animals-adapt-not-climate-change/

https://science.sciencemag.org/content/354/6313/aaf7671

https://storage.googleapis.com/planet4-international-stateless/2012/08/317d2d47-420-arcticwildlife.pdf

https://www.worldwildlife.org/pages/everything-you-need-to-know-about-coral-bleaching-and-how-we-can-stop-it

https://www.smithsonianmag.com/science-nature/ten-species-are-evolving-due-changing-climate-180953133/?page=4

https://www.youtube.com/watch?v=ZCKRjP_DMII

https://www.researchgate.net/publication/228731603_What_is_Phenotypic_Plasticity_and_Why_is_it_Important

https://prilagodba-klimi.hr/baza-znanja/bioraznolikost/

Izvor slike: https://pixabay.com/users/mtanenbaum-7946781/?utm_source=link-attribution&utm_medium=referral&utm_campaign=image&utm_content=3775941

Objava Prilagodba životinjskog svijeta klimatskim promjenama pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Utjecaj klimatskih promjena na učestalost požara

door — Fri, 15 May 2020 09:55:41 +0000

Očekuje se da će klimatske promjene uzrokovati povećanje temperature i učestalost sušnih uvjeta u sljedećim desetljećima, a time će se povećati zapaljivosti goriva (organske tvari koja gori i širi vatru) i rizična požarna područja. Uz to, topliji i suši uvjeti pridonose i širenju insekata koji mogu ugroziti zdravlje stabala, stvarajući dodatno gorivo u šumi. Američka istraživanja predviđaju da se povećanjem temperature za jedan stupanj ne povećava samo rizik od vjerojatnosti požara već se produžuje i požarna sezona i povećava godišnje prosječno spaljeno područje za čak 600 posto kod nekih vrsta šuma. Jedan od razloga tome je povećanje temperature koje dovodi do obilnijeg isparavanja vlage iz tla, što ga isušuje te čini vegetaciju zapaljivijom i mijenja biljni pokrov. Isto tako, snijeg se počinje topiti mjesec dana ranije nego inače, zbog čega su šume dulje izložene višim prosječnim temperaturama. Iako oko 90 posto požara uzrokuju ljudi, svi ovi uvjeti omogućuju njihovo lakše nastajanje i širenje. Promjenom klime dolazi do promjenjivih vremenskih obrazaca i ekstremnijih vremenskih uvjeta koji će se dalje drastično mijenjati i postajati intenzivniji u pojedinim regijama.

Stanfordovi znanstvenici, nizom istraživanja ustanovili su da promjena meteoroloških pojava povoljnije utječe na požare smanjivanjem učestalosti kiše na područjima gdje je njena vjerojatnost bila velika. Osim izravne prijetnje izgaranja, divlji požari također u atmosferu oslobađaju štetne čestice i otrovne plinove poput ugljičnog monoksida, dušikovih oksida i ne-metanskih organskih spojeva čime pridonosi globalnom zatopljenju i klimatskim promjenama. Izgaranjem biomase nastaju čestice koje mogu uvelike oštetiti područja poput Arktika ako su nanesene vjetrom, s obzirom da mogu prouzročiti apsorpciju Sunčeve topline, što uzrokuje brže zagrijavanje i brže topljenje snježnog pokrivača na tom području. Recentna studija zaključila je da izgaranje borealnih šuma (tajgi) premašuje ograničenja požarnog režima u posljednjih 10 000 godina. Požari u Arktičkom krugu, koje je nagledala Služba za nadgledanje atmosfere Copernicus, u lipnju 2019. godine, ispustili su 50 megatona CO₂, što ne samo da je ekvivalentno ukupnoj godišnjoj emisiji Švedske, već je i više nego kada bi se zbrojile sve lipanjske emisije od 2010. do 2018. godine. Prema rezultatima Global Fire Emission Database (GFED), Greenpeace je objavio da prosječna emisija ugljika u atmosferu požarima iznosi 7,7 gigatona, što je 25% ukupne godišnje emisije ugljikovog dioksida izgaranjem fosilnih goriva.

Svako područje ima svoj tip vegetacije koji ima svoj požarni režim, odnosno rezultat međudjelovanja obilježja poput požarnog intervala, intenziteta požara (srednja mjesečna i sezonska žestina) te prosječnog godišnjeg spaljenog područja i goriva. DHMZ od 1981. godine za izradu procjene opasnosti od izbijanja i širenja šumskih požara koristi Fire Weather Indeks (FWI). Radi se o globalno prihvaćenoj kanadskoj metodi određivanja meteorološkog indeksa opasnosti od šumskih požara pomoću koje se procjenjuje zapaljivost goriva (čiju veličinu dijelimo na fino, srednje i krupno) temeljem njegove vlažnosti dobivene analizom meteoroloških elemenata (temperature, relativne vlage, brzine vjetra i oborine) područja. Dakle, indeks meteorološke opasnosti od požara je numerička procjena potencijalnog intenziteta požara, a za još točniju procjenu opasnosti od požara koristi se i indeks ukupnog goriva (BUI, Buildup Index) koji označuje numeričku vrijednost dnevnih utjecaja na suhoću goriva i mogućnost da gorivo prihvati požar.

Očito je da je jedan od najvažnijih čimbenika, uz navedene meteorološke parametre, u borbi protiv požara poznavanje obilježja goriva – njegove mogućnosti odgode zapaljivosti, trajanja gorenja i sadržaj vlage. Isto tako, treba naglasiti da razlikujemo gorivo (općenito; već navedeno u tekstu) od šumskog goriva koje podrazumijeva cjelokupni biljni materijal tla. Prema istraživanju doktorske disertacije “Odnos čimbenika klime i zapaljivosti nekih mediteranskih vrsta kod šumskih požara”, predstavnici mediteranske vegetacije makije, npr. alepski bor, su ekstremno zapaljivi s iznimno kratkom odgodom zapaljivosti tj. veoma brzo su se zapalili. Također je dokazano da trajanje gorenja varira između vrsta te s obzirom na lokaciju, a količina voskova i ulja (koja je u mediteranskoj vegetaciji obilno sadržana radi mediteranske klime) pospješuju širenje topline po materijalu i brzinu gorenja. Generalno, mediteranske šume ne obiluju raznolikošću vrsta što nažalost omogućuje brže i lakše širenje vatre. U znanstvenom radu “Utjecaj meteoroloških čimbenika na zapaljivost nekih sredozemnih vrsta” su potvrđene varijacije zapaljivosti vrsta s obzirom na njihovu lokaciju i utjecaj meteoroloških čimbenika, a prosječna odgoda zapaljivosti iznosila je 10,60 sekundi.

Požar je proces nekontroliranog izgaranja zapaljivih i gorivih materijala, uzrokovan prirodnim kemijskim i tehničkim uzrocima. Šumski požar naziv je za požar u kojem gori šuma, požar raslinja ima za gorivu tvar isključivo vegetaciju, dok je požar otvorenog prostora bilo koji požar kod čijeg gašenja nije potrebno ući u unutrašnji prostor. Požari otvorenoga prostora predstavljaju prirodnu katastrofu za cijelu Republiku Hrvatsku, posebno za mediteranski dio. Poznato je da je najugroženije područje u Hrvatskoj obala s otocima u ljetnim mjesecima. Prema podacima Hrvatske vatrogasne zajednice, do 30. rujna 2019. godine na području cijele Hrvatske je zabilježeno 24497 požara, od čega 5983 požara raslinja, čime je 2019.godina treća sezona po ukupnom broju požara u proteklih 11 godina.

Veliki problem predstavljaju i požari uzrokovani gorenjem otpada pri čijem izgaranju nastaju plinovi lakši od okolnog zraka koji se dižu gotovo okomito, tj. ravno u atmosferu, a pri takvim požarima gorenjem mogu nastati i jedni od najotrovnijih spojeva, furani i dioksini. Najveći problem predstavlja ugljikov dioksid (CO₂) uz metan (CH₄), freoni i sumporov dioksid (SO₂) koji dovode do povećanja emisija stakleničkih plinova. Prema Projekciji klime u Republici Hrvatskoj za 2040. godinu s pogledom na 2070. godinu objavljenoj u Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama u Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu, u Hrvatskoj se očekuje, dodatno smanjenje vlažnosti tla i oborina uz povećanje sušnih razdoblja. Uz to, očekuje se porast minimalne, srednje i maksimalne temperature, povećanje evapotranspiracije te sunčevog zračenja uz standardne nalete vjetra što znači i povećanje rizika od požara raslinja i otvorenog prostora koji su dakle direktno povezani s drugom elementarnom nepogodom – sušom. Razarajući šumske ekosustave i naselja, poljoprivredne kulture, ugrožavajući ljudske živote, požari izravno i neizravno oštećuju državni proračun, a gašenje oštećuje materijalni, tehnički i kadrovski potencijal sustava zaštite i spašavanja utječu na:

Gospodarstvo: uništavanje područja obraslih vegetacijom koji su izvori sirovina i poljoprivrednih dobara;
Javno zdravlje: bolesti (najčešće dišnog sustava) koje su posljedica izlaganja produktima izgaranja, epidemije te troškovi liječenja;
Okoliš: smanjenje kvalitete tla, onečišćenje voda, povećanje emisije stakleničkih plinova te smanjenje bioraznolikosti, poremećaj ekosustava i ljepote krajolika;
Prostorno planiranje i uređenje: poremećaj u cestovnom prometu i negativan učinak na druge objekata, utjecaj na vodni režim i mjesto stanovanja;
Turizam: utječe na percepciju globalne sigurnosti države tijekom turističke sezone.

Kako smanjiti vjerojatnost i utjecaje požara pri čemu isključujemo indirektan i individualan izbor djelovanja protiv negativnih posljedica klimatskih promjena:

Ne poticati gradnju građevina za vlastite potrebe u blizini šuma sklonih požarima;
Povećati slobodan prostor između građevina i obližnjih stabala;
Poticati na održavanje vlastitih zelenih površina, a posebice poticati na košnju trave;
Koristiti materijale otporne na vatru pri izgradnji objekata;
Ukloniti goriva (primjerice mrtva stabala) iz šuma;
Izraditi planove oporavka nakon požara i brže ih provoditi.

Hrvatska se u borbi protiv požara, od travnja, vodi Strategijom prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu prema čijim se mjerama prilagodbe klimatskim promjenama vezanih uz požare iznimno radi na jačanju upravljanja rizicima od katastrofa što uključuje znanstveno-društvenu suradnju. Primjerice, Upravni odjel za gospodarstvo, razvitak i obnovu Splitsko-dalmatinska županije i Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu pokrenuli su sustavnu analizu problematike protupožarne zaštite Splitsko-dalmatinske županije. Razvijen je eksperimentalni sustav za proračun mikrolokacijskog indeksa rizika opasnosti od požara MIRIP i simulator širenja požara raslinja MOPP (Modeliranje Propagacije Požara) te predložen novi holistički pristup aktivnostima vezanim uz požare tj. njihovu preventivu, gašenje i sanaciju. Otvoren je Centar za istraživanje požara otvorenog prostora koji surađuje s istraživačima raznih ustanova.

Trogodišnji projekt HOLISTIC, koji je završio 2016. godine, bavio se prevencijom i ublažavanjem štete prvenstveno požara i potresa, ali i ostalih prirodnih rizika jadranske regije, s ciljem poboljšanja, promicanja i jačanja kapaciteta u provedbi politika i aktivnosti smanjenja šteta od takvih nepogoda. U 2019. godini započeo je međunarodni projekt FIRElinks kojim se želi razviti europska mreža stručnjaka i istraživača povezanih i upoznatih s problematikom šumskih požara. Cilj je sinteza znanja, ideja i formiranje istraživačkog plana koji će se fokusirati na stvaranje krajolika otpornijih na požare. Hrvatska platforma za smanjenje rizika od katastrofa bavi se tzv. „provođenjem ideja u djelo“ tj. donošenjem unaprijed dogovorenih rješenja nastalih usuglašavanjem znanja, iskustva i stavova stručnjaka, za suzbijanje i djelovanje prema rizičnim situacijama na nacionalnoj razini.

Tehnološka inovacija sigurno nije nepoznanica u suzbijanju rizika od katastrofa. Hrvatska vatrogasna zajednica aktivno radi na modernizaciji društva putem aplikacija i nove opreme uz petogodišnji projekt Europske unije „Jačanje znanja i vještina pripadnika vatrogasnih organizacija u RH – eHVZ“, a pet vatrogasnih društva dobilo je i bespilotne H520 letjelice. Ovaj dron je heksakopter prilagođen uvjetima jakog vjetra i ima opciju iznimno spore brzine leta iznad požarišta, a koristit će se za rano otkrivanje mjesta požara i praćenje situacije putem internetskog prijenosa slike. Termografska kamera se može okretati za 360 stupnjeva i snimati pri slabom osvjetljenju. Uz nadzorno-komunikacijski sustav iForestFire, koji je nagrađen Teslinim jajetom, u uporabi je i OIV Fire Detect AI koji pokriva skoro čitav teritorij Republike Hrvatske, a kamere su postavljene na lokacijama gdje imaju najbolju optičku vidljivost najugroženijih područja, bila noć ili dan. Slični sustavi se koriste i u ostatku svijeta. Dok se NASA od 2002. godine koristi satelitskim promatranjem (spektroradiometar MODIS), Europska Unija se koristi revolucionarnim programom Copernicus koji je također namijenjen promatranju i praćenju Zemlje pa tako i požara uz mogućnost procjene emisija štetnih tvari uzrokovanih njima.

Ovakvi primjeri dobre prakse jasno pokazuju kako Hrvatska ne prepušta stvari slučaju te predviđanja temelji na znanstvenim analizama i uočavanjima obrazaca ponašanja prirode kada su u pitanju elementarne opasnosti poput požara. Njihovom prevencijom utječemo na suzbijanje klimatskih promjena, što nam omogućuje stabilne ekološke, ekonomske i društvene uvjete za život unutar države.

Zanimljive poveznice:

Strategije otpora na požare raslinja prema Kristiane Huber (Center for Climate and Energy Solutions)

Što su požari raslinja i kako nastaju?

Što je to izgaranje biomase i što može prouzročiti?

Protupožarna kampanja

Autorica teksta je Ema Bogunović, studentica preddiplomskog studija Znanosti o okolišu, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Aktivna volonterka dugi niz godina, sportašica te redovita sudionica međunarodnih razmjena i projekata usko vezanih uz održivost i zaštitu okoliša. Zainteresirana je za istraživanje i pronalazak modela idealnog mogućeg djelovanja čovjeka u skladu s ekonomskim, okolišnim i socijalnim načelima koje mu omogućavaju ugodan život bez nanošenja štete budućnosti.

Izvori teksta:

https://www.fs.fed.us/pnw/pubs/pnw_gtr870/pnw_gtr870.pdf

https://news.stanford.edu/press-releases/2016/04/01/pr-drought-patterns-change-040116/

https://www.pnas.org/content/pnas/110/32/13055.full.pdf

https://atmosphere.copernicus.eu/cams-monitors-unprecedented-wildfires-arctic

https://www.globalfiredata.org/

https://storage.googleapis.com/planet4-international-stateless/2018/12/22863407-greenpeace-report_lost-in-smoke_december-2018.pdf

https://meteo.hr/podaci.php?section=podaci_agro¶m=pozarind&el=opis

https://cwfis.cfs.nrcan.gc.ca/background/summary/fwi

https://www.bib.irb.hr/465946

https://hrcak.srce.hr/112496

https://www.hvz.hr/vijesti/hrvatska-vatrogasna-zajednica/uspje%C5%A1no-odra%C4%91ena-protupo%C5%BEarna-sezona-2019

http://vatra.fesb.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=54&Itemid=65

http://vatra.fesb.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=63&Itemid=73

http://cipop.fesb.hr/

https://www.dalmacija.hr/Portals/0/docs/UOGospodarstvo/strate%C5%A1ki%20projekti.pdf

https://firelinks.eu/

https://civilna-zastita.gov.hr/hrvatska-platforma-za-smanjenje-rizika-od-katastrofa/80

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2020_04_46_921.html

https://www.hvz.hr/vijesti/hrvatska-vatrogasna-zajednica/poceo-eu-projekt-hvz-jacanje-znanja-i-vjestina-pripadnika-vatrogasnih-organizacija-u-rh-akronim

https://www.hvz.hr/vijesti/hrvatska-vatrogasna-zajednica/tele2-donacijom-pet-novih-dronova-nastavlja-%C5%A1tititi-hrvatske-%C5%A1ume

https://www.lama.hr/rjesenja/integralna-rjesenja/iforestfire/

https://e-novation.info/teslino-jaje/

https://oiv.hr/hr/usluge-i-platforme/oiv-firedetect-ai/

https://terra.nasa.gov/about/terra-instruments/modis

https://www.copernicus.eu/sites/default/files/documents/Copernicus_brochure_EN_web_Oct2017.pdf

Izvori slika:

https://pixabay.com/photos/forest-fire-blaze-smoke-trees-1161868/

https://pixabay.com/photos/styggk%C3%A4rret-reserve-burning-fire-433688/

https://pixabay.com/photos/nature-ash-ashes-black-burn-burnt-2940774/

https://pixabay.com/photos/pinewood-fire-burned-pine-3710491/

https://pixabay.com/photos/fire-fighter-forest-fire-wildfire-2268732/

https://pixabay.com/photos/aerial-view-camera-drone-flight-1866742/

Objava Utjecaj klimatskih promjena na učestalost požara pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Utjecaj klimatskih promjena na priobalne gradove Republike Hrvatske i stavovi stanovništva

door — Wed, 13 May 2020 11:18:57 +0000

Iz Strategije prilagodbe klimatskim promjenama jasno je da će priobalne gradove zadesiti utjecaji koji uzrokuju visoku ranjivost u većem razmjeru nego ostale dijelove Hrvatske. Pri tom su najvažniji utjecaji i izazovi vezani uz sektore: vodnih i morskih resursa, ribarstva, prostornog planiranja, zdravstva i turizma. Oni utjecaji koji se već sada primijete svakako su:

1. Povećanje učestalosti i intenziteta poplava na ugroženim područjima te povećanje učestalosti oborinskih poplava, kao i promjena utjecaja mora na obalu (erozija obale): Tako Grad Poreč, u svojoj lokalnoj Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama, kao najvažnije mjere u vodnom sektoru prepoznaje mapiranje poplavnih zona usred značajne količine oborina, izrade projekata zaštite od štetne razine mora itd. Slično vrijedi i za Grad Rovinj, koji u Planu prilagodbe klimatskim promjenama naglašava da je poplavljivanje uslijed ekstremnih vremenskih uvjeta u prošlosti uzrokovalo štete na obalnom području i da očitovanja dionika projekta ukazuju na sve veću učestalost nevremena s velikim štetama. Plan integralnog upravljanja obalnim područjem (IUOP) Šibensko‐kninske županije naglašava da se na području županije pojavljuje sve više poplava na obalnom području naselja, uzrokovanih dizanjem razine mora te uz bujične tokove u urbanim sredinama. Najizraženije su u području naselja u obalnim zonama. U dnevnim se medijima mogu pronaći, tijekom oborinama bogatog perioda godine, svakodnevne informacije o izlijevanju vode na kolnike, zatvorenim cestama i poplavljenim rivama. Iako su i građani i lokalna vlast svjesni problema, implementirano je jako malo mjera za prilagodbu ovoj promjeni klime koja je već nastupila.

2. Smanjenje produkcije ribe: Opći utjecaj prepoznat od većina stručnjaka migracija je riba iz južnog u sjeverni dio Jadrana zbog razlike u temperaturi mora. Drugi prepoznati utjecaj smanjena je količina ribe. Smanjenje količine ribe smatra se posljedicom izlova. Međutim, budući da Republika Hrvatska ima jasno definirane smjernice lovostaja, vjerojatno je da do izlova dolazi zbog toga što se kao posljedica promjena u klimi mijenja životni ciklus ribama i lovostaj je predviđen u pogrešno vrijeme. Strategija primjene prirodnih rješenja na posljedice klimatskih promjena Grada Zadra, na primjer, prepoznaje različite utjecaje na riblji fond. Neki od njih su osiromašivanje ribom u plitkim područjima zbog smanjenja razine kisika, povećana brzina rasta riba (što može imati pozitivan ili negativan utjecaj) te pojava novih organizama koji prenose bolesti.

3. Višestruki utjecaji na sektor turizma: Udio turizma u BDP-u 2018. i 2019. godine iznosi gotovo 20 % ukupnog BDP-a, a u priobalnim županijama i regijama to je najvažniji izvor primanja i grana gospodarstva. Za turizam je klima jedan od najvažnijih elemenata, posebice ako se radi o temperaturi i količini oborina. Čak 73 % ispitanih njemačkih turista smatra te dvije komponente izuzetno važnima pri odabiru destinacije, a izuzetno je važna i činjenica da se povećanjem količine klimatskih ekstrema smanjuje atraktivnost destinacije. Osim rizika koji prepoznaje Strategija prilagodbe klimatskim promjenama, kao npr. neprilagođenost ponude promjenama u klimi ili štete u sustavu, značajni su izazovi i činjenice da će turisti rado odabirati sebi bliže destinacije, ako se njihova klima približi sadašnjoj klimi priobalja Hrvatske te će dodatno biti potrebno poraditi na ponudi destinacije. Nije zanemariva ni činjenica da će troškovi opskrbe energijom i vodom pri promjeni klimatskih uvjeta zasigurno porasti.

Još 2013. godine Institut za društvena istraživanja u Zagrebu i Društvo za oblikovanje održivog razvoja proveli su istraživanje o stavovima građana o klimatskim promjenama. Već je tada 70 % građana smatralo klimatske promjene značajnim problemom, a više od 40 % građana smatralo je da je ublažavanje klimatskih promjena važnije od trenutačnog gospodarskog razvoja. Zanimljiva je činjenica da su klimatske promjene prioritetom u većem postotku smatrali građani priobalnih regija Republike Hrvatske. Za to je svakako zaslužna činjenica da su već 2013. godine građani regija poput Dalmacije primijetili posljedice klimatskih promjena, ali i činjenica da su gospodarske aktivnosti priobalja uvelike ovisne o stanju prirodnog okoliša. Turistički klimatski indeks, tj. podatak o tome kakvi klimatski parametri odgovaraju turistima, ovisan je o klimatskim promjenama i podrazumijeva raspone temperature.

U istraživanju provedenom 2019. godine, kroz projekt RMPPI, potvrdio se veliki interes građana za temu klimatskih promjena. Građani su upitani smatraju li da su klimatske promjene značajan problem te da ocjenama od 1 – 5 (pri čemu 1 označava minimalnu važnost, a 5 maksimalnu) označe važnost problema, a rezultati pokazuju sljedeće:

Rezultati manjeg istraživanja o stavovima građana o klimatskim promjenama

Iz dijagrama je jasno da prednjači udio građana koji smatraju klimatske promjene značajnim problemom.

Sve ove informacije, i o izazovima i o stavovima građana, upozoravaju o važnosti pravovremenog planiranja prilagodbe klimatskim promjenama u suradnji s građanima. Pritom se posebno misli na prilagodbu na lokalnoj razini, budući da je većina problema prilagodbe i njihovih rješenja lokalne prirode. Osim gospodarske ovisnosti o utjecajima klime, građani priobalnih gradova i u svojim su društvenim komponentama života (rekreacija, stil života i običaji) ovisni o klimatskim promjenama (sportski ribolov, vodeni sportovi, značajniji boravak na otvorenom, učestaliji boravak na suncu itd.), stoga je njihovo zanimanje i uključivanje građana u teme o prilagodbi klimatskim promjenama jedan od najvažnijih elemenata održivosti politika i održivosti razvoja područja.

Autorica teksta je Ivana Rogulj, dipl.ing.el., univ.spec.oecoing., univ.spec.oec. (MBA). Diplomirala elektrotehniku (energetski sustavi), specijalizirala ekoinženjerstvo i magistrirala poslovno upravljanje (MBA). Ima 13 godina iskustva u sektoru održive energetike i trenutno radi kao programska direktorica u DOOR-u te provodi projekte u području ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama.

Izvori teksta:

http://www.door.hr/wp-content/uploads/2016/06/Trenutne-cijene-i-radna-mjesta-ili-zajedni%C4%8Dka-budu%C4%87nost.pdf

http://ee.fesb.unist.hr/rmppi/hr/projekt/

http://www.porec.hr/sadrzaj/dokumenti/2019_05_29_Strategija_prilagodbe_klimatskim_promjenama_Grad_Porec_Parenzo.pdf

http://www.rovinj-rovigno.hr/wp-content/uploads/2019/05/Nacrt-Plana-prilagodbe-klimatskim-promjenama-za-Grad-Rovinj-Rovigno.pdf

https://www.pap-thecoastcentre.org/pdfs/Obalni%20plan%20SKZ.pdf

https://www.grad-zadar.hr/repos/doc/Nacrt%20Strategije%20primjene%20prirodnih%20rjesenja%20u%20prilagodbi%20na%20klimatske%20promjene%20za%20Grad%20Zadar.pdf

Izvor slike:

https://pixabay.com/photos/skyline-rovinj-croatia-water-1738058/

Objava Utjecaj klimatskih promjena na priobalne gradove Republike Hrvatske i stavovi stanovništva pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Utjecaj klimatskih promjena na oceane, mora i njihovu obnovu

door — Mon, 27 Apr 2020 11:03:44 +0000

Oko 72 posto površine Zemlje je pokriveno vodom, od toga gotovo 97 posto otpada na morsku i oceansku vodu. Takve vode dom su nezamislivom bogatstvu života i ekosustava, a zbog svojeg ogromnog prostranstva od životne su važnosti za zdravlje planeta Zemlje tako što reguliraju klimu i pohranjuju goleme količine ugljika i njegovih spojeva. Međutim, njihovo stanje se alarmantno brzo mijenja i posljedice su globalno vidljive. Povećanje emisija stakleničkih plinova uzrokuje apsorbiranje energije iz atmosfere u oceane što dovodi do porasta temperature, promjene u vremenskim uvjetima, promjene morskih struja i topljenje morskog leda što uzrokuje i porast razine mora. Ljudske aktivnosti poput ilegalnog i prekomjernenog ribolova, neprimjerenog gospodarenja otpadom i onečišćenja samo potiču na dodatne i ekstremnije promjene u harmoničnom sustavu Zemlje.

Trenutno jedan od najvećih problema, uz problem povećavanja temperature što je glavni uzročnik nestanaka koraljnih grbena, je promjena kemijske ravnoteže oceana i konstantno povećavanje njegove kiselosti utječući na migracije i odumiranje životinjskih i biljnih vrsta, a to u konačnici utječe na čitav ekosustav. U najnovijim istraživanja ispostavilo se da je sposobnost apsorbiranja ugljičnog dioksida Sjevernog Atlantika precijenjena što će uvelike utjecati na klimu. Uz to, mnogi organizmi koji bi mogli izdržati određenu razinu kiselosti riskiraju izgubiti takvu sposobnost prilagodbe zbog onečišćenja plastikom. Budući da se ovaj proces događa brzo, prilagoditi se uspijevaju samo mikrorganizmi. Ovi zaključci potkrijepljeni su istraživanjima programa BIOACID koji je pridonio analiziranju učinaka zakiseljavanja oceana kojim je utvrđeno da su naša sve više kisela mora nusprodukt gorivih fosilnih goriva, zbog čega postaju sve više neprijateljski nastrojena prema životu u moru. Dakle, još jedan od učinaka zakiseljavanja oceana je apsorpcija ugljičnog dioksida iz atmosfere u more gdje otapanjem stvara slabu ugljičnu kiselinu.

Zakisljevanje pomaže globalnom zagrijavanju. Znanstvenici su pretpostavili da će alga Emiliana huxley suzbiti negativne učinke ugljikovog dioksida na morskim površinama jer bi njezino razmnožavanje i prirodno brzo širenje omogućilo brzo prenošenje CO2 u dubine i proizvodnju dimetil sulfida. Međutim, novi uvjeti u moru su za tu algu stvorili dodatne napore u prilagodbi i usporili njeno prirodno širenje. Pritisku na morski okoliš uvelike pridonosi čovjek, a propadanje morskih staništa i vrsta, a uz to i smanjivanje genetske varijabilnosti izazovi su današnjice. Američka Nacionalna agencija za istraživanje oceana i atmosfere (NOAA) smatra kako je pacifički glatki kit, jedna od najrjeđih i najugroženijih morskih vrsta, radi zatopljenja oceana, što je dovelo do poremećaja u rasprostranjenosti zooplanktona, morala promijeniti stanište što je dovelo do dodatnog pada broja jedinki vrste. Uz petljanje u ribarsku opremu i udarce plovila, glavni uzročnici pomora ovih kitova bile su promjene u ekosustavu, nemogućnost prilagodbe novome okolišu i nedostatak hrane, uvjetovani klimatskim promjenama. Desetljeća znanstvenih istraživanja ukazuju na drastično osiromašenje svjetskih oceana i mora.

Morski ekosustav ugrožen je u cijelom Mediteranu, pa tako i u Jadranu. Promjene koje se događaju u svjetskim morima utječu i na naše more. Ono je poluzatvoreno i relativno plitko što znači da je veća opasnost od ozbiljnih i trajnih posljedica uzrokovanih klimatskim promjenama, tj. izravnom i neizravnom ljudskom aktivnošću poput turizma, ribarstva i marikulture. Prema podacima Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Zavoda za zaštitu okoliša i prirode, ne zna se točan broj vrsta u Jadranskom moru, ali se kreće između 7000 do 8000 uz ukupan broj vrsta i podvrsta moguće veći od 12000. U istraživanju koje je objavio Zajednički istraživački centar (JRC) Europske komisije, proučavane su promjene u Sredozemnom moru zadnjih 50 godina. Izgubljeno je 41% morskih sisavaca i 34% ukupne količine ribe, od toga su najveći gubitci zabilježeni u Jadranu s gubitkom od 50%. Društvo istraživača mora 20000 milja je 2019. godine iznijelo je podatke da je plemenita periska, zaštićeni hrvatski endem i najveći školjkaš, imala zabilježen izniman mortalitet, a na nekim mjestima vrsta je potpuno nestala.

Ekosustav Jadrana formirao se s morem desecima milijuna godina, a njegova stabilnost prebrzo se mijenjala. Znanstvenici Norse i Crowder u djelu Marine Conservation Biology: The Science of Maintaining the Sea’s Biodiversity tvrde da su glavni problemi narušavanja stabilnosti:

• Onečišćenje
• Izlov
• Invazivne vrste
• Klimatske promjene.

Prema novousvojenoj Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. s pogledom na 2070. posebna pažnja bi se trebala posvetiti sektorima koji su najviše pod utjecajem klimatskih promjena, a tu spadaju i: ribarstvo, akvakultura, bioraznolikost i turizam. Isto tako, trenutno je globalno aktivno promoviranje Greenpeaceo-vog plana „30 do ’30 – Plan za zaštitu svjetskih mora“ kojim bi osmišljena mreža zaštićenih područja, tj. morskih rezervata u svjetskim morima omogućila oporavak otvorenim morima. Prihvaćanjem odgovornosti i preuzimanjem inicijative (strategije, ideje, direktive, peticije, itd.) te spajanjem prirodne i društvene regulative i donošenjem zakonskih regulativa Hrvatska se suočava i bavi problemima Jadrana, a tako i ostalih morskih i oceanskih površina. Neke od ideja očuvanja Jadrana uspješno su pridonijele očuvanju ekosustava, a izvanredan primjer je oporavak plavoperajne tune u Sredozemnom moru. Prema Priručniku za zaštitu mora i prepoznavanje živog svijeta Jadrana, Udruge za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce, ideje i mehanizmi očuvanja Jadrana su:

• Održivi ribolov
• Održivi turizam
• Zaštićena područja i ekološke mreže
• Integrirano upravljanje obalnim područjem.

Prema najnovijim znanstvenim istraživanjima poput Obnove morskog života (Rebuilding Marine Life) na kojem je sudjelovao i renomirani prof. Carlos Duarte, oceani bi se mogli uspješno obnoviti za 30 godina. Smanjen je broj uništenih staništa te postoji mogućnost povratka velikog broja vrsta uz mjere poput zaštite dijelova oceana (staništa), kontrole onečišćenja i održivog ribolova. Također, došlo je do pojave slanih močvara koje apsorbiraju i skladište iznimne količine ugljikovog dioksida što rasterećuje oceane. Prema zadnjim podatcima Unije za očuvanje ugroženih vrsta (Union for Conservation of Nature’s Red List of Threatened Species) trenutno je 1349 ugroženih morskih vrsta. Budućnost Mediterana za sada je još uvijek upitna no u nekim dijelovima svijeta ponovno su se pojavile vrste: morske vidre u zapadnoj Kanadi, sivog tuljana i vranaca u Baltičkom moru te grbavog kita u istočnoj Australiji. Prihvatimo li kao društvo i kao pojedinci našu ekološku odgovornost, zajedničkim naporom moguće je uspješno savladati klimatske izazove današnjice. Dakle, obnova oceana do 2050. godine predstavlja veliki izazov u čovjekovom ostvarivanju globalno održive budućnosti.

5 kratkih savjeta kako kako ekološki prihvatljivo roniti

Što je BIOACID progam

30 DO ’30. – Plan za zaštitu svjetskih mora

Video o oceanima:

Bioraznolikost Jadrana

Autorica teksta je Ema Bogunović, studentica preddiplomskog studija Znanosti o okolišu, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Aktivna volonterka dugi niz godina, sportaš te redoviti sudionik međunarodnih razmjena i projekata usko vezanih uz održivost i zaštitu okoliša. Zainteresirana za istraživanje i pronalazak modela idealnog mogućeg djelovanja čovjeka u skladu s ekonomskim, okolišnim i socijalnim načelima koje mu omogućava ugodan život danas bez nanošenja štete budućnosti.

Izvori teksta:

https://www.oceanacidification.de/publications/?lang=en

https://www.fisheries.noaa.gov/

https://ec.europa.eu/jrc/en

http://www.drustvo20000milja.hr/?p=1683

https://academic.oup.com/bioscience/article/57/6/536/236291

https://www.ribahrvatske.hr/iccat-medunarodna-komisija-za-ocuvanje-atlantskih-tuna/

https://www.fisheries.noaa.gov/species/north-pacific-right-whale

http://www.haop.hr/hr/tematska-podrucja/prirodne-vrijednosti-stanje-i-ocuvanje/bioraznolikost/morske-vrste

Izvori slika:

https://pixabay.com/photos/fish-underwater-diving-water-378286/

https://pixabay.com/photos/norway-lofoten-nature-landscape-4540666/

https://pixabay.com/photos/crawl-grey-seals-sandbar-1753773/

Objava Utjecaj klimatskih promjena na oceane, mora i njihovu obnovu pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Rješenja za zaštitu planeta

door — Mon, 20 Apr 2020 12:33:49 +0000

Posljedice klimatskih promjena osjećaju se u svim dijelovima svijeta. Polarne ledene ploče se tope, a razina mora raste. U nekim regijama sve češće dolazi do ekstremnih vremenskih uvjeta i kiša, dok se u drugima javljaju sve intenzivniji toplinski valovi i suše. Očekuje se da će u narednim desetljećima ti učinci biti još intenzivniji. Nažalost, posljedice klimatskih promjena se ne mogu izbjeći, ali je moguće prilagoditi im se i ublažiti ih. Ove akcije su poznate i kao mjere ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama (eng. mitigation and adaptation).

Ublažavanje klimatskih promjena znači izbjegavanje i smanjenje emisija stakleničkih plinova koji zadržavaju toplinu u atmosferi kako bi se spriječilo zagrijavanje planeta do temperatura na kojima bi život bio otežan ili čak nemoguć. Što više smanjimo emisije, lakše ćemo živjeti u budućnosti. Mjere ublažavanja klimatskih promjena trajat će desetljećima, a već sada se moramo prilagoditi promjenama koje utječu na nas i nastavit će utjecati u doglednoj budućnosti.

Prilagođavanje klimatskim promjenama znači prilagođavanje promijenjenoj klimi, sada i u budućnosti. Cilj prilagođavanja je smanjiti našu ranjivost na štetne učinke klimatskih promjena, poput povećanja razine mora, intenzivnijih ekstremnih vremenskih pojava ili nesigurnosti u opskrbi hranom. On također obuhvaća i iskorištavanje svih mogućih pozitivnih posljedica klimatskih promjena (npr. dulje sezone rasta određenih kultura ili povećane prinose u nekim regijama).

Ublažavanje klimatskih promjena

Prijedlozi ublažavanja posljedica klimatskih promjena su:

1. Zamjena fosilnih goriva kao što su ugljen, nafta i prirodni plin „čistim“ izvorima energije poput sunca, vjetra i geotermalne energije. Obnovljivi izvori energije postaju sve jeftiniji i sve više se upotrebljavaju.

2. Zamjena tradicionalnih vozila s unutarnjim izgaranjem električnim vozilima (idealni scenarij bi bio korištenje električne energije iz obnovljivih izvora ). Uz obnovljive izvore energije, električna vozila se također sve više upotrebljavaju. Bloomberg New Energy Finance piše: “U 2018. je prodano preko 2 milijuna električnih vozila, što je ogroman porast u odnosu na samo nekoliko tisuća u 2010. godini.”

3. Povećanje energetske učinkovitosti kućanstava.

4. Sadnja drveća i očuvanje šuma kako bi mogle apsorbirati i skladištiti što više ugljičnog dioksida iz atmosfere. Imamo sve više primjera masovne sadnje stabala koje potiču vlade ili organizacije, npr. indijska država Madhya Pradesh zasadila je 66 milijuna stabala u samo jednom danu 2017. g., a 2019. g. vlada Etiopije organizirala je masovnu sadnju 350 milijuna stabala unutar 12 sati.

Prilagodba klimatskim promjenama

Prijedlozi za što lakšu prilagodbu posljedicama klimatskih promjena su:

1. Gradnja lukobrana, uzdizanje infrastrukture ili napuštanje naseljenih područja niske nadmorske visine koji će biti prvi na udaru kada razina mora počne rasti.

2. Smanjivanje upotrebe i recikliranje vode zbog sve češćih suša. Na primjer, Španjolska je napravila značajne promjene u svojoj nacionalnoj politici o vodama kao što su modernizacija sustava za navodnjavanje i poboljšano upravljanje vodama u gradovima (opskrba i pročišćavanje).

3. Paljenje kontroliranih ciljanih požara kako bi se spriječili nekontrolirani požari.

4. Sjetva i sadnja kultura koje su otporne na sušu, npr. mletački grah i kukuruz, kao što su to već primijenile mnoge afričke države kako bi se prilagodile sve češćim sušama.

Europski zeleni plan (European Green Deal)

Klimatske promjene i akcije za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu istima jedna su od glavnih tema Europskog zelenog plana koji predstavlja ambiciozni paket mjera od smanjenja emisija stakleničkih plinova do ulaganja u vrhunska istraživanja i inovacije te očuvanja prirodnog okoliša Europe.

Prve inicijative za borbu protiv klimatskih promjena u okviru Zelenog plana uključuju:

– Europski propis o klimi kako bi se cilj klimatske neutralnosti do 2050. ugradio u pravo EU-a;

– Europski sporazum o klimi za uključivanje građana i svih dijelova društva u klimatske akcije.

Neki od ključnih zakonodavnih okvira i politika EU-a su:

– EU sustav trgovanja emisijama (EU ETS) radi smanjenja emisija stakleničkih plinova iz energetskog sektora, industrije i letova unutar EU-a;

– Nacionalni ciljevi za sektore izvan trgovanja emisijama, kao što su promet, zgrade i poljoprivreda;

– Osigurati da šume i zemljišta država članica EU-a doprinose u borbi protiv posljedica klimatskih promjena;

– Prilagođavanje posljedicama klimatskih promjena;

– Povećanje energetske učinkovitosti, veća primjena obnovljivih izvora energije i učinkovitije upravljanje energetskim i klimatskim politikama zemalja EU-a;

– Promicanje inovativnih tehnologija s niskim udjelom ugljika i

– Financiranje klimatskih akcija.

Cilj ublažavanja i prilagodbe posljedicama klimatskih promjena je smanjenje štetne učinke tih posljedica. Oba pristupa su nužna, s jedne strane, čak i uz jake mjere ublažavanja, klima će se nastaviti mijenjati u sljedećim desetljećima i prilagodba tim promjenama je neophodna. S druge strane, prilagodba neće moći ukloniti sve negativne utjecaje, a ublažavanje je presudno za ograničavanje klimatskih promjena.

Ako želite više saznati o klimatskim promjenama, ublažavanju i prilagodbi posljedicama klimatskim promjenama, platforma UN CC: e-learn sadrži puno besplatnih tečajeva o navedenim i sličnim temama.

Autorica teksta je M.Sc. Saša Danon, dipl. ing. šumarstva. Diplomirala je šumarstvo na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a magistrirala na tropskom šumarstvu u sklopu SUTROFOR (Susitainable tropical forestry) Erasmus mundus magisterija. Zainteresirana za tematike vezane uz zaštitu prirode, šumarstvo, ublažavanje i prilagođavanje klimatskim promjenama te za mehanizme vezane uz šumarstvo i klimatske promjene kao što su REDD +, LULUCF i ostali. Voli i pisati o navedenim temama. Pisala i izvještavala s nekoliko COP UNFCCC i drugih konferencija sličnih tematika.

Izvori teksta:

https://climaterealityproject.org/b log/climate-adaptation-vs-mitigation-why-does-it-matter

https://climate.nasa.gov/solutions/adaptation-mitigation/

https://www.worldwildlife.org/stories/what-s-the-difference-between-climate-change-mitigation-and-adaptation

https://thinkprogress.org/renewables-now-cheaper-than-new-coal-or-gas-across-two-thirds-of-the-world-c4980412cb53/

https://about.bnef.com/electric-vehicle-outlook/

https://edition.cnn.com/2019/07/29/africa/ethiopia-plants-350-million-trees-intl-hnk/index.html

https://www.euractiv.com/section/agriculture-food/news/spain-faces-threat-of-water-crisis/

http://www.ipsnews.net/2019/03/becoming-drought-resilient-why-african-farmers-must-consider-drought-tolerant-crops/

https://ec.europa.eu/clima/policies/eu-climate-action_en

https://ec.europa.eu/clima/policies/eu-climate-action/law_en

https://ec.europa.eu/clima/policies/eu-climate-action/pact_en

https://ec.europa.eu/clima/policies/ets

https://ec.europa.eu/clima/policies/forests

https://ec.europa.eu/clima/policies/adaptation_en

https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/8c2ede47-5dca-11ea-b735-01aa75ed71a1

Objava Rješenja za zaštitu planeta pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Kako smanjiti rizik od poplava?

door — Tue, 31 Mar 2020 09:32:05 +0000

Mnoga se mjesta širom svijeta suočavaju s čestim problemima poplava i predviđa se kako će se taj problem pogoršati zbog antropogenih klimatskih promjena i urbanizacije. Poplave mogu dolaziti iz više izvora i mogu biti uzrokovane višestrukim mehanizmima, a nastaju kada je premašen kapacitet tla za upijanjem i kada količina vode nadmašuje kapacitet vodotoka i izlazi iz uobičajenih korita, šireći se kopnom. Očekuje se da će klimatske promjene znatno utjecati na učestalost i intenzitet ekstremnih količina oborina te na porast temperatura, što uzrokuje topljenje ledenjaka i porast razine mora. Urbanizacija s povećanjem nepropusnih površina i nedostatkom prirodne odvodnje stvara dodatne poteškoće koje prije nisu postojale. Štete od poplava pokazale su brzi trend porasta kako u svijetu tako i u Europi. Studije pokazuju da se ukupna urbana površina izložena poplavama u Europi povećala za 1000% u posljednjih 150 godina. Ukupni prijavljeni gospodarski gubitci uzrokovani ekstremnim vremenskim događajima u zemljama članicama Europskog gospodarskog prostora (EGP) u razdoblju od 1980. do 2017. godine bili su oko 453 milijarde eura.

Prema tome, potrebne su učinkovite strategije prilagodbe posljedicama klimatskim promjenama, koje kombiniraju infrastrukturu za zaštitu od poplava, prirodna rješenja (zelena infrastruktura) i financiranje upravljanja rizicima od poplava te ublažavanje njihovog utjecaja na gospodarstvo. Prilagodba klimatskim promjenama i smanjenje rizika od katastrofa jedni su od glavnih ciljeva UN-ove Agende 2030 za održivi razvoj.

Mjere fizičke zaštite od poplave, poput nasipa, uglavnom su isplative u područjima s visokom koncentracijom stanovništva i imovine. Međutim, takva zaštita zahtijeva velika kapitalna ulaganja za izgradnju i održavanje. U posljednje vrijeme sve više se koriste prirodna rješenja za lakše upravljanje poplavama. Zelena infrastruktura može doprinijeti upravljanju poplavama i zajednički koristiti društvu i gospodarstvu. Takva prirodna rješenja uključuju revitalizaciju prirodnih poplavnih nizina, zaštitu i širenje močvarnih područja, obnavljanje koraljnih grebena i grebena kamenice te ulaganje u gradske zelene površine kako bi se smanjio odljev vode. Zelena rješenja mogu također doprinijeti povećanju biološke raznolikosti, mogućnostima za rekreaciju i zadržavanju ugljika. Primjerice, revitalizacijom kanala obnavlja se vegetacija i tlo korita, što smanjuje brzinu rijeke, kontrolirajući eroziju te ponovno uspostavlja sedimentnu ravnotežu. Ovaj primjer aktivnosti također ima za potencijal povećanje biološke raznolikosti u priobalnim staništima. Zelena infrastruktura se u velikoj mjeri odnosi i na smanjenje stakleničkih plinova, primjerice zadržavanje ugljika se može ostvariti upravljanjem zemljištem i obalnim tampon zonama.

Ipak, usprkos višestrukim prednostima prirodnih rješenja, kontrola poplava ostaje u velikoj mjeri ovisna o „sivim“ infrastrukturnim intervencijama. „Siva“ infrastruktura odnosi se na izgrađenu infrastrukturu za vodene resurse kao što su postrojenja za pročišćavanje vode i otpadnih voda, cjevovodi i rezervoari. To je vidljivo i na primjeru Praga i njihovoj obrani od poplava jer zelene strategije ili pristupi nisu realizirani duž rijeke Vltave. Međutim, ovi se pristupi primjenjuju pri revitaliziranju manjih rijeka u gradu, kao npr. rijeke Rokytke. Specifične mjere prilagodbe posljedicama klimatskih promjena koje se primjenjuju za kontrolu poplava rijeke Vltave uključuju:

• fiksne barijere (nasipi i čvrsti betonski zidovi),
• mobilne barijere koje se uglavnom koriste u staroj povijesnoj jezgri, a dijelom i u okolnim područjima,
• ostale mjere (sustav pumpi i sigurnosni ventili u kanalizacijskoj mreži uz rijeku Vltavu).

FRISCO projekt na kojem su Hrvatska i Slovenija surađivale s ciljem prekograničnog smanjenja rizika od poplava uključuje 5 koraka integralnog ciklusa upravljanja rizicima od poplava, a to su:

• prevencija – aktivnosti za smanjenje rizika od poplava te promicanje odgovarajuće upotrebe zemljišta, upravljanje poljoprivrednim zemljištem i gospodarenje šumama,
• zaštita – aktivnosti za smanjenje vjerojatnosti poplava odnosno smanjenje utjecaja poplava na određeno mjesto i povećanje otpornosti na poplave
• svijest – informiranje stanovništva o rizicima od poplava i odgovarajućim mjerama u slučaju pojave poplavnog događaja,
• pripravnost – aktivnosti u slučaju pojave poplavnog događaja i
• sanacija – hitni povrat u prvobitno stanje prije poplave, provedba analize i razmatranja novih činjenica.

Prijedlog strategije prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu navodi aktivnosti vezane uz strukturne mjere prilagodbe namijenjene zaštiti od poplava, a to su:

• Izrada novih i revizija postojećih projekata zaštite od štetnog djelovanja voda i visokih razina mora (procjena učinkovitosti, održivosti te uspješnosti).
• Izgradnja, rekonstrukcija i dogradnja zaštitnih nasipa, pragova i sličnih objekata i drugih sustava vezanih uz zaštitu od štetnog djelovanja voda uz prioritetnu primjenu koncepta davanja prostora rijekama i korištenja prirodnih retencija.
• Razvoj „zelene i plave infrastrukture“ – obnovom dionica vodnih tokova sukladno njihovim prirodnim obilježjima toka ili ekoremedijacijskim principima uređenja obnove toka te osiguranje prirodnih nizinskih prostora za kontrolirano plavljenje i zadržavanje/redukciju velikih voda –mjere „prilagodbe poplavama“.
• Formiranje zelenih površina unutar urbanih prostora namijenjenih privremenom ili trajnom zadržavanju i pročišćavanju oborinskih voda te rekreacijskim sadržajima te razvoj plave infrastrukture ekološkom obnovom i revitalizacija vodotoka u urbanim i ruralnim sredinama, lokalnoj i regionalnoj razini.
• Izgradnja upravljivih mobilnih pregrada na ušćima vodotoka i sl. a vodeći računa o održanju longitudinalnog kontinuiteta vodotoka (ekoloških koridora za migratorne vrste).
• Rekonstrukcija i sanacija vodno-komunalne infrastrukture i ostalih zahvaćanja vodnih resursa.
• Dislociranje vodozahvata izvan utjecaja djelovanja mora.
• Planiranje održivih strukturalnih i ne strukturalnih rješenja za umanjenje utjecaja klimatskih promjena na akvatičke vodne sustave te njihova provedba i/ili izgradnja.

Potrebno je imati na umu da su najveći očekivani utjecaji na zemlju, regiju, određeni sektor ili zajednicu, potencijalno povezani s promjenama temperature, vlažnijim zimama, sušnim ljetima, porastom oborina i klimatskim promjenama. Stoga je razvijanje strategija za smanjenje rizika od poplava ili ublažavanje posljedica poplava važna tema u kontekstu klimatskih promjena. Mnogi su svjetski gradovi ugroženi zbog porasta razine oceana i promjenjive količine oborina. Zbog toga je ključno razviti analitičke alate koji će nam omogućiti da istražimo i uspostavimo mjere ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama, poput izdržljivijih nasipa, prostornog planiranja i planova upravljanja poplavnim rizicima.

Autorica teksta je Anja Vulinec, mag.soc. Magistrirala je sociologiju na Filozofskom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Zainteresirana je za tematiku održivog razvoja. Radila je kao asistent u provođenju projekata u IPSOSU i Urbanexu. Trenutno radi kao pripravnica u Društvu za oblikovanje održivog razvoja. DOOR je udruga stručnjaka koja se bavi promicanjem održivog razvoja na području energetike s fokusom na dva strateška područja: ublažavanje klimatskih promjena i suzbijanje energetskog siromaštva.

Izvori teksta:

https://climate-adapt.eea.europa.eu/metadata/adaptation-options/adaptation-of-flood-management-plans

https://www.eea.europa.eu/data-and-maps/indicators/direct-losses-from-weather-disasters-3/assessment-2

https://www.nature.com/articles/s41467-018-04396-1

https://www.eea.europa.eu/publications/green-infrastructure-and-flood-management/

https://climate-adapt.eea.europa.eu/metadata/case-studies/realisation-of-flood-protection-measures-for-the-city-of-prague

https://frisco-project.eu/hr/

Izvor slike: Photo by Artiom Vallat on Unsplash

Objava Kako smanjiti rizik od poplava? pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.

Sinergija znanosti i društva za bolju prilagodbu klimatskim promjenama

door — Wed, 25 Mar 2020 11:07:24 +0000

Klimatske promjene predstavljaju možda najveći izazov s kojim se suočavaju socijalni, politički i ekonomski sustavi. Intenzivniji i češći toplinski valovi imaju sve veće negativne posljedice na ljudsko zdravlje. Učestalije kiše i više razine mora dovode do češćih i intenzivnijih poplava, što ima negativne posljedice na imovinu, infrastrukturu i ekonomske aktivnosti. Visoke temperature i ograničena opskrba vodom zahtijevaju promjene u poljoprivredi i ribarstvu. Bez obzira na ublažavanje klimatskih promjena ili prilagodbu istima, negativne posljedice će se i dalje pojavljivati, zbog čega će zemlje morati razviti brži i učinkovitiji način donošenja odluka.

Prvi put ulazimo u novu eru gdje su ljudske aktivnosti glavni pokretači globalnih promjena. Stoga, znanstvenici moraju proširiti svoja istraživanja od načina funkcioniranja planeta na projekcije posljedica klimatskih promjena koje su nepredvidive. Zato, strategija upravljanja rizicima od klimatskih promjena mora razviti širi pristup istima i više se fokusirati na smanjivanje emisija stakleničkih plinova, projektiranje nove infrastrukture za sve češće ekstremne vremenske događaje i politike koje potiču preseljenja na područja manje izložena posljedicama klimatskih promjena.

Jedno od rješenja je transdisciplinarno istraživanje koje omogućuje interakciju između znanosti i društva, odnosno prepoznaje sudionike izvan akademskih krugova kao kritične partnere u čitavom istraživačkom procesu od identifikacije problema do primjene rješenja za posljedice klimatskih promjena.

Na primjer, znanstvenici mogu provoditi interdisciplinarni rad s poljoprivrednim zajednicama, kao što su to napravili znanstvenici sa Stanforda i Harvarda u Sonori, saveznoj državi Meksika, što je dovelo do novih spoznaja o kružnom ciklusu dušika u oceanu i do održivih poljoprivrednih praksi.

Institut Pufendorf na Sveučilištu Lund u Švedskoj, pokrenuo je interdisciplinarno istraživanje ekstremno visokih temperatura koje su posljedica klimatskih promjena. U istraživanje su se uključili znanstvenici iz područja prirodnih i društvenih znanosti, inženjeri, projektanti, ekonomisti i znanstvenici iz područja medicine kako bi riješili negativne posljedice ekstremno visokih temperatura na lokalnoj razini. Sudionici su se podijelili u nekoliko skupina: ekosustavi, bioraznolikost i utjecaj topline na nju; stanovanje i urbanističko planiranje; zdravlje ljudi; migracije i ponašanje ljudi te socijalno-ekonomska ranjivost i otpornost. Istraživanjem su se dobile informacije kojima bi se mogle predvidjeti ekstremno visoke temperatura na lokalnim razinama do kraja dvadeset prvog stoljeća.

Ipak, izgradnja takvih odnosa je spora, što nije u skladu s kratkim rokovima s kojima su suočeni znanstvenici. Suradnja sveučilišta i gospodarstva može se ostvariti ulaganjima, kao što su npr. istraživačke stipendije, najmovi laboratorija, knjižnica i opreme, honorari za stručnjake ili donacije. Međutim, treba naglasiti da se danas u svijetu znanstvenim istraživanjima ne bave samo fakulteti nego i instituti te tvrtke koje nude savjetodavne usluge.

U Australiji, primjer transdisciplinarnog pristupa je partnerstvo između australske države Queensland i australske vlade u obliku inicijative za istraživanje posljedica klimatskih promjena za jugoistočni dio Queenslanda koji je ranjiv na posljedice klimatskih promjena zbog rastuće populacije i obalne lokacije. Inicijativom se žele dobiti znanja koja će omogućiti regiji da se prilagodi posljedicama klimatskih promjena i pripremi za njih. Također će omogućiti i razvijanje praktične i ekonomične strategije prilagodbe kako bi se pomoglo donositeljima odluka u Vladi, industriji i zajednici. Sektori na koje se inicijativa fokusirala su: urbano planiranje i upravljanje, upravljanje obalnim područjem, infrastruktura kojom upravlja lokalna uprava, upravljanje u kriznim situacijama i ljudsko zdravlje. Takva inicijativa je prvo sveobuhvatno regionalno istraživanje prilagodbe klimatskim promjenama provedeno u Australiji.

U Hrvatskoj se u tom kontekstu može istaknuti program Međunarodne godine globalnog razumijevanja (IYGU) u koji je uključen Geografski odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Njime se povezuju lokalne akcije s globalnim izazovima i fokusira se na globalnu održivost lokalnog djelovanja, odnosno bavi se izgradnjom novih društvenih i političkih odnosa u rastućoj krizi.

Prijelaz na novi pristup za bolju prilagodbu klimatskim promjenama nije niti jednostavan niti jeftin u Hrvatskoj. Međutim, treba uzeti u obzir da je troškovno učinkovitiji u usporedbi s troškovima negativnih posljedica klimatskih promjena i troškovima upravljanja rizicima. Zbog toga bi država trebala više ulagati u sveučilišta radi jačanja povezanosti znanosti i društva.

Sinergija sveučilišta i zajednice postaje nužan sljedeći korak u prilagodbi klimatskim promjenama. Novi pristup će omogućiti osposobljavanje npr. sljedeće generacije poljoprivrednika i inženjera te provođenje istraživanja za unaprjeđivanje poljoprivrede radi posljedica klimatskih promjena. Njime će se također proširiti i primjena rješenja takvih istraživanja. Takav pristup koji predstavlja povezivanje zajednice, nevladinih organizacija i poduzetnika sa znanstvenom zajednicom radi učinkovitijeg prilagođavanja posljedicama klimatskih promjena, još nema potrebnu stabilnost zbog nedovoljnih financijskih sredstava i nedovoljnog broja sudionika.

Autor teksta je M.Sc. Matija Eppert, dipl. ing. petrol. Diplomirao je energetiku na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu. U Ministarstvu gospodarstva radio je u području toplinarstva te sudjelovao u izradi stavova Republike Hrvatske u području energetike. Tijekom rada u Energetici Marketing d.o.o. pisao je stručne tekstove o obnovljivim izvorima energije, klimatskim promjenama, zaštiti okoliša, elektromobilnosti i pametnim gradovima te sudjelovao u organizaciji i vođenju konferencija na iste teme. Završio je UN Akademiju na čijim je predavanjima glavna tema bila energetska sigurnost Europe. Trenutno je zaposlen kao mlađi stručni suradnik u Društvu za oblikovanje održivog razvoja (DOOR).

https://www.researchgate.net/publication/263426215_Climate_change_adaptation_in_South_East_Queensland_human_settlements_Issues_and_context

Izvor slike: https://pixabay.com/users/geralt-9301/

Objava Sinergija znanosti i društva za bolju prilagodbu klimatskim promjenama pojavila se prvi puta na Prilagodba Klimi.